Afganistan, Irak, Somalija, Sudan, DR Kongo, Libija, Sirija, Palestina, Kosovo, Ukrajina... nastavite niz: slovenski novinar i pisac Boštjan Videmšek (1975.) izvještavao je od 1999. godine do danas iz gotovo svih najvećih kriznih žarišta današnjeg svijeta, pišući o ratovima i ratnim traumama, migracijama, raspadima država i društava. Sve je počelo kad je kao šesnaestogodišnjak na televiziji gledao prizore pada Vukovara, što je u njemu izazvalo snažan osjećaj nemoći, ali i potrebu da učini nešto konkretno. Postao je novinar kako bi, kako sam kaže, "dao glas i prostor onima koji ga u medijima nisu imali". Desetljećima je radio za ljubljansko "Delo" i surađivao s nizom uglednih zapadnih medija, te usput pokupio brojne strukovne nagrade. Preživio je razorni tsunami 2004. godine na Maldivima, nakon čega je odmah otputovao izvještavati s uništenog područja Banda Aceha na Sumatri. Nije se međutim ograničio samo na novinarstvo: radio je kao kazališni dramaturg, trčao je ultramaratone, napisao je dva dramska teksta i nekoliko publicističkih knjiga o ratovima, revolucijama, izbjegličkim krizama, zaštiti izumirućih vrsta, trčanju i klimatskim promjenama, te roman pod naslovom "Ratni dnevnik". Nakladnička kuća Ljevak upravo je u prijevodu Anite Peti-Stantić objavila njegov reportažni pregled aktualnih svjetskih kriznih žarišta, knjigu "Mir i rat", a tim je povodom Videmšek ljubazno pristao na razgovor za BestBook.

BestBook: U uvodu knjige 'Mir i rat' opisujete šok koji ste osjetili kao šesnaestogodišnjak gledajući televizijske slike nakon pada Vukovara. Kako je to iskustvo utjecalo na vaš profesionalni i životni put?

Bio sam osjetljiv, znatiželjan i politički vrlo osviješten tinejdžer. Uvijek sam pratio vijesti i opsesivno čitao novine i časopise - uključujući hrvatske, bosanske, srpske itd. Kad sam gledao snimke iz Vukovara, nešto se u meni promijenilo. Osjetio sam potpunu nepravdu. I strašan osjećaj tjeskobe - kao šesnaestogodišnjak znao sam da imamo sreće u Sloveniji i da nas je geografija, između ostalog, spasila od izbjeglištva i masovnih grobnica. Sa sedamnaest godina već sam pisao za Mladinu. Vrlo brzo sam počeo pisati i o bošnjačkim izbjeglicama u Sloveniji. Te su me priče privukle i odredile. Čim sam mogao, odlazio sam na teren. Od 1999. nadalje izvještavao sam iz svih većih ratova diljem svijeta.

BestBook: U knjizi opisujete svoja novinarska iskustva po ratištima i kriznim zonama diljem svijeta. Uglavnom ste bili neispavani, prljavi, lišeni svake udobnosti, neprestano riskirali život. Koja je bila vaša glavna motivacija na tim novinarskim zadacima?

Kad novinar postane priča, novinarstvo završava. U knjizi "Mir i rat" namjerno sam osobniji, jer je izvorno bila namijenjena mlađoj publici - srednjoškolcima i studentima. No, ubrzo se ispostavilo da su je zgrabili i stariji ljudi. Sve što sam radio, radio sam zbog vlastitih odluka. Nitko me nikada nije ni na što prisiljavao. Bio sam posjetitelj koji je imao mogućnost povratka. To je ogromna privilegija. Kad ste svjedok povijesti, kad pišete njezinu prvu verziju, imate veliku odgovornost. Ali uvijek sam izbjegavao one na vlasti - davao sam glas i prostor ljudima koji to nisu imali u većini medija. Moja motivacija je uvijek bila ista i još uvijek jest: imati konkretan utjecaj. Izravno pomoći ljudima. Sve ostalo je skupljanje smeća. Ego safari.

BestBook: Knjigu ste objavili 2024. i u njoj nema poglavlja o Iranu u užem smislu - Iran se spominje u drugim pričama. Jeste li očekivali aktualni rat protiv Irana? Je li vas iznenadio opseg američko-izraelskog napada?

Knjigu sam napisao u prvoj polovici 2024. godine. Od tada se mnogo toga promijenilo na Bliskom istoku i drugdje. U međuvremenu, međunarodne institucije su se potpuno urušile. Predvođene Ujedinjenim narodima. To je bio kontinuirani proces, koji su ubrzali Donald Trump, Vladimir Putin i Benjamin Netanyahu. Genocid u Gazi pokazao je da je svjetska diplomacija impotentna. Klinički mrtva. To je otvorilo vrata napadu na Iran - jedino pitanje cijelo vrijeme bilo je kada će se to dogoditi, a Netanyahu, koji želi postići vojnu slavu svog pokojnog brata, to je iskoristio u svom radikalno makijavelističkom stilu. Ne, napad me nije iznenadio. Ono što me iznenadilo bio je promišljen i precizan odgovor iranskog režima i njegova otpornost.

BestBook: Kako objašnjavate činjenicu da su se talibani u Afganistanu vratili na vlast praktički bez ispaljenog metka nakon dvadeset godina zapadne 'izgradnje demokracije'?

U Afganistanu je priča bila napisana unaprijed. Godinama sam izvještavao iz te zemlje i pratio sve zaplete okupacije. Afganistan i Irak pokazali su da je nešto poput izvoza demokracije recept za brutalni, trajni, vječni rat. Arogancija Zapada, predvođena sve manje demokratskim Sjedinjenim Državama, uzrokovala je milijune nevinih žrtava. Povratak talibana na vlast potpuno je zatvorio ciklus nasilja koji je u Afganistanu započeo - ne zaboravimo! - sovjetskom okupacijom 1979. godine. I ne zaboravimo ni ovo: Rusija, koja je, uz Kinu, važan faktor u ponovnom usponu talibana, jedina je zemlja koja je priznala talibanski režim. Povijest ima divan smisao za humor. Arapsko proljeće, koje sam također cijelo vrijeme pratio na terenu, brzo se pretvorilo u kontrarevolucionarni proces. Koji još uvijek traje. Nitko izvana nigdje nema pravo diktirati ni politički ni životni plan.

BestBook: Napisali ste da rat u Siriji neće još dugo završiti. Ipak, nekim čudom je brza pobjeda umjerenih islamista - što je, kako se čini, posljedica pada ruskog utjecaja i vojne moći - stabilizirala zemlju i donijela nadu za milijune Sirijaca...

Mislite li doista da je rat u Siriji završen? Prije samo dva mjeseca gledali smo kako se nova vladina vojska sukobljava s Kurdima na sjeveru zemlje. Rusija se taktički povukla iz Sirije - gdje je obučavala vojsku za Ukrajinu - i žrtvovala ratnog zločinca Bašara al-Asada i cijelu njegovu oligarhijsku dinastiju, koja je 50 godina pljačkala zemlju. U pravu ste kad kažete da danas u Siriji ima puno nade. Mnogi moji poznanici su se vratili. Ali zemlja je slomljena, užasno ranjiva, sve rane rata su još uvijek otvorene i mogućnost novog nasilja je sveprisutna. Međuetničke tenzije su žestoke.

BestBook: Zašto invaziju na Irak 2003. godine smatrate trenutkom u kojem je konačno pao stari svjetski poredak?

Jer je američko-koalicijska invazija, s logikom apsolutne dominacije, pokrenula jedan od najkrvavijih ratova u modernoj povijesti. Izazvala je tektonske pomake u regiji i u međunarodnom poretku: američki fijasko otvorio je vrata Rusiji i globalno osnažio Kinu. Postalo je jasno da konvencionalne vojske više nemaju šanse: pravila i logika ratovanja su se promijenili. Istodobno su pale i posljednje iluzije o zapadnom - modernom, progresivnom, liberalnom, demokratskom svijetu. To je bilo, ako takvo što postoji, apsolutno zlo. Sve čemu danas svjedočimo na Bliskom istoku izravna je ili neizravna posljedica američko-koalicijske invazije prije 23 godine.

BestBook: Nisu li, ipak, ruska invazija na Ukrajinu, otmica venezuelanskog predsjednika, izraelsko-američki napad na Iran, izraelsko razaranje Gaze... dali novu dimenziju raspadu međunarodnog poretka? Da parafraziram pitanje: je li Donald Trump uzrok ili posljedica?

Ovo je puno više posljedica nego uzrok i nipošto, nipošto, nije to samo priča o Donaldu Trumpu. Njegov Odbor za mir je zapravo Odbor za rat s ambicijama uspostavljanja paralelnih međunarodnih struktura i potpunog demontiranja Ujedinjenih naroda. Ujedinjeni narodi - kumovi svih modernih genocida (Srebrenica, Ruanda, Gaza...) - zaslužuju biti demontirani. Pravo veta jamstvo je vječnosti diktatura i dominacije argumenta moći. Ne zaboravimo Putina, Netanyahua...

BestBook: U takvom su svijetu Slovenija i Hrvatska - kao male države, članice EU-a i NATO-a - u vrlo sličnom međunarodnom geopolitičkom položaju. Kako bi se one trebale ponašati i pozicionirati?

Apsolutno moramo biti aktivniji i preuzimati puno, puno više rizika. Kao primjer bih naveo Španjolsku. Ali povijesni kontekst je tamo ipak drugačiji. U Europskoj uniji bismo trebali biti glasni i jasni. Pogotovo zato što toliko znamo o ratovima. Previše.

BestBook:Zašto ste odlučili u knjigu uvrstiti i klimatske promjene, ravnopravno s oružanim sukobima?

Borba protiv posljedica klimatskih promjena ključna je crta bojišnice (ne samo) za čovječanstvo. To je zapravo rat. Posljedice - u broju mrtvih, u milijardama gubitaka, u uništenoj infrastrukturi, u ukradenoj budućnosti - ovdje su i sada. I slične su posljedicama rata. Ratova. I mnogi 'moderni' ratovi odvijaju se tamo gdje su posljedice klimatskih promjena najgore - na Bliskom istoku, u Sahelu, u srednjoj i jugoistočnoj Aziji... Klimatske promjene su zbroj svega što nije u redu s čovječanstvom. Pokreću ih potpuno iste sile kao i ratove. Ali, nažalost, ponovno su postale egzotična tema. Lobi fosilnih goriva najveći je pobjednik ratova u Ukrajini i Iranu.

BestBook: Prije šest godina objavili ste knjigu 'Plan B' o pionirima borbe protiv klimatskih promjena. U međuvremenu su u ratovima diljem svijeta besmisleno spaljene bezbrojne tone fosilnih goriva. Kako u tom kontekstu uvjeriti običnog građanina da je bitno da razdvaja otpad i pazi gdje odlaže plastične čepove?

To je jako teško. Stalno pokušavam, ali jedva da funkcionira. Ukrali su nam pažnju. Društvo se potpuno atomiziralo. U ovom trenutku gubim nadu. Sve ostalo bile bi laži. Ali bez klimatske pravde ništa se ne može pomaknuti naprijed. Izdali smo mlađe generacije.

BestBook: Na kraju knjige ste napisali da namjerno niste koristili digitalne izvore. Zašto?

Htio sam dokazati da za pisanje knjige mogu koristiti samo vlastito znanje i iskustvo. Slično je bilo i s mojom posljednjom knjigom, "Dugi put do mira". Ovo je moja osobna borba protiv digitalizacije, umjetne inteligencije i općeg zaglupljivanja društva. Istovremeno, to je i fantastičan trening za kognitivne sposobnosti. Svima bih to savjetovao.

BestBook: Ipak, sve više novinarskih tekstova napisano je uz pomoć umjetne inteligencije, ili bar djeluju kao da su tako napisani. Pojavili su se i portali koje u potpunosti uređuje umjetna inteligencija koristeći se raznim izvorima. Kako vidite budućnost novinarstva u tom smislu i biste li mladim ljudima savjetovali da ga izaberu za svoju profesiju? Hoće li AI uskoro formirati javno mnijenje?

Umjetna inteligencija već oblikuje javno mnijenje. Usuđujem se ironično reći da je umjetna inteligencija jednako javno mnijenje. Novinarstvo će preživjeti samo ako u potpunosti stane na stranu slabih i odbaci diktate onih na vlasti - njima ne trebaju mediji. Imaju izravan pristup javnosti. Naš posao trebao bi biti vrlo rizičan. Fizički. Trebali bismo se cijelo vrijeme agresivno samoobrazovati. Da, naravno, savjetujem odabir novinarstva, ali ne nužno kroz studij. Nogomet treba igrati od malih nogu. Novinarstvo nije profesija. To je način života.

BestBook: Rekli ste da gubite nadu, no knjigu ste završili poglavljem o nadi. Gdje u današnjem svijetu ipak možemo pronaći nadu?

U osobnim odnosima. U toplini. U ljubavi. U životinjama. U upornosti, borbi, otpornosti, hrabrosti. Čak i u ljutnji i stalnoj spremnosti za sve moguće scenarije.