Od listopada je Džamija, sjedište Hrvatskog društva likovnih umjetnika, bila omotana efektnim crvenim platnom ispisanim vriskom “Aaaaaa”. Umjetnička instalacija Nore Turato, postavljena u sklopu jubilarnog 60. Zagrebačkog salona, bila je vidljiva i iz udaljenijih ulica oko Trga žrtava fašizma te je pomalo izražavala ono što osjećaju mnogi od nas.

Ovih dana crveni “Aaaaaa” zamijenjen je žutim platnom na kojem je otisnut tekst arhitekta Ivana Zemljaka iz 1938. godine. Ispod platna nastavlja se obnova paviljona koju vodi arhitekt Saša Randić. Zemljak je bio jedan od ključnih nositelja hrvatske moderne arhitekture. Kako navodi mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije, istaknuo se projektima dječjih vrtića i škola po načelima moderne i funkcionalističke arhitekture te suvremene pedagogije, za koje je izvodio i cjelokupni interijer te hortikulturno uređenje. Zemljak je sudjelovao i u gradnji HDLU-a kao voditelj ureda. Tekst na žutom platnu je njegov tekst koji je o tom projektu napisao za Građevinski vjesnik.

U njemu Zemljak tumači kako se pri gradnji donekle odstupilo od početnih ideja Ivana Meštrovića. Umjesto zatvorenog objekta, izrađen je kružni objekt s otvorom u sredini koji je prekriven ostakljenom kupolom.

Paviljon je danas, ovisno o političkim prilikama, mijenjao imena i funkciju, no uvijek je ostao prostor razmjene ideja i poticanja umjetnosti. Otvoren 1938. kao Dom likovnih umjetnosti Kralja Petra Velikog Oslobodioca, prenamijenjen je u džamiju tijekom NDH te je dobio i četiri minareta. U Jugoslaviji je paviljon bio Muzej revolucije, da bi u suvremenoj Hrvatskoj postao Umjetnički paviljon HDLU-a.

Efektno i razbuđujuće žuto platno ostat će postavljeno do skidanja skela s paviljona, što bi trebalo biti u lipnju.

- Dom hrvatskih likovnih umjetnika jedna je od najdinamičnijih građevina novije hrvatske povijesti, koja je kroz period kraći od jednog stoljeća, od nastanka do danas, četiri puta mijenjala svoju namjenu i unutarnji oblik. Iako zgrada izrazito fiksne forme, nije kroz povijest mijenjala vanjski izgled, percepcija njezina položaja u mentalnoj mapi grada mijenjala se s promjenama njezine unutrašnjosti, koja je pratila različite institucionalne, ideološke i programske okvire. Tekst Ivana Zemljaka na platnu ponovno otvara prostor zgrade, ali ne kao njezin opis, nego aktivni oblikovni element koji pretvara tekst u privremenu sliku arhitekture, u kojem slova iscrtavaju vanjski plašt zgrade - navodi Saša Randić u opisu projekta na internetskoj stranici HDLU-a.