Otkad su hipsteri postavili nove standarde muške ljepote, stara mantra benda ZZ Top, koja kaže da su momci zahvaljujući originalnom i bezvremenskom stilu uvijek i zauvijek izvan svih modnih trendova, odjednom više ne vrijedi. "Postali smo trendy", izjavili su nedavno slaveći 50 godina postojanja. Pola stoljeća. Od čega četrdeset godina ne briju brade, živeći doslovno paralelni život neopterećen sezonama i stilovima. Ali sad je gotovo.

Svaki recenzent kraft piva koji drži do sebe i djedova prslučića izgleda kao da svira u ZZ Topu. Ali razlika je ipak jasna - kraft brade su njegovane uljem od argana i sandalovine.

ZZ brade izglancane su motornim uljem i omekšane regeneratorom alkoholnih isparavanja publike teksaških rock klubova. Brade su zaštitni znak veselih blues rokera od kraja sedamdesetih pa naovamo - gitaristi Billy Gibbons i Dusty Hill imaju brade za koje kažu da su "dimenzija otirača za noge". Bubnjar Frank Beard - da, čovjek koji se preziva Beard - nema bradu. Ima brkove.

Ekatarina Velika Kralj YU rocka: "Ne želim u Vinkovce s putovnicom"

"Nije postojao plan, nitko nije rekao hajmo postati Amiši", objasnili su nedavno početak svojeg dlakavog putovanja, kad su po tko zna koji put u životu morali odgovarati na pitanje o svojim bradama.

Ali priča je zapravo prilično banalna. Godine 1976. potpuno su sagorjeli od sumanutog tempa. Svirali su non-stop, sedam godina bez godišnjeg odmora. Kad su se počeli raspadati od umora, odlučili su prvi put u životu uzeti mali odmor. Pauzu od tri mjeseca. Tri mjeseca se neplanirano pretvorilo u dvije godine hibernacije, a kad su se konačno okupili u uredu svojega menadžera, Gibbonsi i Hill su se pojavili s bradama koje nisu štucali tijekom dvogodišnjeg odmora.

Dogovorili su se da im dobro stoje. I da su previše lijeni za brijanje, ako baš ne moraju. A ne da ne moraju, nego ne smiju: "Tko zna što je ispod žice. A kako ne znamo ni sami, ne želimo da drugi saznaju". Gillette im je nudio milijun dolara da se obriju za njihovu reklamu. Hladno su ih odbili. Želite li znati kako izgledaju golobradi, pogledajte slike iz ranih dana karijere.

Gibbons je 1968. sa svojom psihodeličnom grupom The Moving Sidewalks, iz koje je sljedeće godine iznikao ZZ Top, nastupao kao predgrupa Jimiju Hendrixu u San Antoniju, a fotografirao se s legendom kao klinac koji tek treba uzgojiti dlakavu džunglu. Takve su i rane promotivne fotografije ZZ Topa, gdje ako netko i ima facijalne dlake, one su više u rangu Frane Lasića koji je izgubio brijaći aparat na nekoliko dana, nego na hodajući oglas za trgovinu tepiha.

Upoznali su se u klubu u Houstonu, kad su imali svega 20 godina. Gibbons, dijete dirigenta i pijanista zaposlenog u filmskom studiju MGM, bio je i ostao mozak cijele priče, frontmen i gitarist kojega je Hendrix nazvao jednim od najboljih u svojoj generaciji. Basist Hill došao je iz blues miljea, koji je napustio jer je želio "rokati", a bubnjar Beard je preko sebe spojio preostalu dvojicu pa doslovno stvorio grupu na temeljima drugih bendova u kojima su svirali: The Outlaws, The Moving Sidewalks, American Blues, The Warlocks...

ZZ Top svirkama probijaju sedamdesete, prašeći prljavu garažnu blues amerikanu dan za danom, paralelno stvarajući novi materijal - u prvoj polovini desetljeća objavljuju novi LP svake godine. Gibbons piše većinu tekstova, uranja ih u humor, igre riječima i dvostruka značenja, suptilnu provokaciju koja savršeno pristaje imidžu kulerskih šoumena i zabavljača, ali i nadopunjuje distorzirani blues uz koji se može zaplesati bez opasnosti od prolijevanja piva.

ZZ Top su u osamdesete ušli kao posljednji bend koji bi MTV želio u svojem programu, ali ispod tih brada nalazio se recept - tek dvije godine stara glazbena televizija nije mogla poželjeti bolji album od "Eliminatora", koji ZZ Top objavljuju 1983. Bio je to savršeni crossover za novo američko glazbeno tržište.

Agnetha Fältskog Zvali su je naljepšom ženom, a život joj je bio pakao

Iako ukorijenjeni u blatu teksaške farme, sastruganom s kričavih kaubojki na ulazu u bar sa šankom izbušenim velikim kalibrom, momci su neočekivano zajahali sintesajzere i ritam mašine pa objavili najuspješniji album svoje karijere.

"Eliminator" se jednom nogom zadržao u bajkerskom bircu, a drugom zaplesao u disku osamdesetih, s kokainskim snareovima i modernim breakbeatom. Crossover je, dakle, upalio. "Legs", duge ženske noge u salonkama i gitare umotane u bijelo krzno, "Gimme All Your Lovin'", strast vamp žena i zbunjenog automehaničara i "Sharp Dressed Man", hairspray i djevojke u fitness spremi ušli su u stalnu rotaciju MTV-ja, ali i mainstream i rock radija, što je rezultiralo s 10 milijuna prodanih primjeraka.

"Legs" je dobio MTV Award za najbolji video grupe, a "Sharp Dressed Man" nagradu za najbolju režiju. MTV je odigrao ključnu ulogu u ključnom dijelu njihove karijere. Prva kablovska glazbena televizija osnovana 1981. potpuno je promijenila glazbenu industriju čija je slika više nego ikad počela prodavati zvuk, a ZZ Top je imao show, vizual i provokaciju koja je savršeno sjedala u nove parametre tržišta, hvatajući ukus novih generacija.

Više nisi morao imati poluraspadnuti Harley i poluraspadnutu jetru da bi slušao ZZ Top - ušli su u srednje škole i osvojili tinejdžere, a nisu izgubili previše stare fanovske garde. Na naslovnici se smiješilo "lice"crvenog Ford coupea iz 1933., posebno sklepanog za potrebe promocije istog albuma na čijem se omotu nalazio. Automobil se zvao kao i on - Eliminator.

Naslovnica nasljednika "Afterburner"iz 1985. pokazuje da su otišli korak dalje. Ford coupe je postao svemirska letjelica koja gleda Zemlju iz orbite, a već prva pjesma, hit "Sleeping Bag", savršeno ozvučuje dizajn. Electro-hip hop koji bi mogao potpisati i Afrika Bambaataa tjera vas na breakdance, a ne na barsku tučnjavu.

"Afterburner" je nastavio stazama pop hitova po receptu digitalnog rocka. Na čelu im je pisalo "prodali smo se", a ispod brade "puca nam kita zbog toga", ali iako je album bio novi veliki komercijalni uspjeh, kritika je bila nešto oštrija. "Eliminator" su hvalili kao spoj blues groovea i modernog beata. "Afterburner" je već zagazio u pseudofuturistički kič, koji doslovno vrišti "pazite se, ovo su prave osamdesete!"

Čola, Kazalište... Domaći hitovi: Ove tužne pjesme skrivaju istinite priče

ZZ Top u osamdesetima je tako jedna uistinu zanimljiva priča, iako se sastoji od svega dva (najprodavanija i najhitoidnija) albuma, čiji je uspjeh povukao reizdanja starih albuma, "ZZ Top's First Album", "Rio Grande Mud", "Tres Hombres", "Fandango" i "Tejas" - ali u remiksiranim i remasteriranim verzijama, kako bi imali moderniji, radiofonični i "emtivijevski" zvuk. Puno lijepih stvari možeš kupiti kad prodaš 10 milijuna ploča u jednoj godini. Zašto se toga odreći pa ne pokušati zaraditi još malo?

Istina, kalendarski je "El Loco", objavljen 1981. kao sedmi studijski album, također u desetljeću "Reaganova optimizma", iako je sadržajem poprilično oslonjen o bluzersko naslijeđe sedamdesetih, koje su još bile vruće kad se vinil kovao u tvornici. Ipak, "El Loco" je bio dovoljno loco da bude i najava onoga što dolazi, koristeći sintić u nekoliko pjesama, najočitije u pomaknutom plesnjaku "Groovy Little Hippie Pad".

Devedesetih je došao grunge koji je na prepad preoteo popularnu kulturu pa su se ZZ Top vratili u svoj prirodni habitat - među pojačala za gitare, koristeći obnovljeni interes za rock i indie ponovno u svoju korist, jednostavno nastavljajući tamo gdje su stali prije nego što su im osamdesete prepriječile put i zarobile ih u disku.

Trebalo je neko vrijeme da otresu ritam mašinu sa sebe, a nostalgičari su konačno slavili 1996. s izlaskom "Rhythmeen", albuma koji se vratio zadimljenom bluesu i troakordnim poskočicama za mainstream rock radio.

Zadnji studijski album objavili su 2012., a iako se zvao "La Futura" (koproducirao ga je Rick Rubin, još jedan legendarni bradonja), studijska LP budućnost trenutačno ne postoji. Nakon 2012. objavili su nekoliko koncertnih albuma, što je logično ako znamo da je riječ o bendu koji je praktički slijepljen s cestom. Izgradili su karijeru na terenu i u ranim danima svirali čak 300 dana u godini, u početku u svim klubovima koji su ih htjeli primiti, a onda u dvoranama i na stadionima.

Možda su svirali jednostavni troakordni blues rock, ali odjeća je vrištala šljokicama i bojama, instrumenti su izgledali kao da se natječu za najbolje dizajnersko rješenje, a na pozornici su radili predstave pa dovodili goleme žive bikove i zmije da im prave društvo dok nižu hitove.

ROĐENDAN Ikona Freddie: Cijeli je život volio samo jednu ženu

I danas, čak 50 godina kasnije, ne samo da su živi i usvirani, nego opet jašu na sceni. U travnju 2019. svirali su šest dana zaredom u hotelu The Venetian u Las Vegasu. Pedeseta godišnjica slavi se i novom kompilacijom "Goin' 50", koju je Warner objavio u lipnju ove godine, kao tortu za Zlatni pir.

Šarm dugobrade verzije Blues Brothersa, jednostavnost i pristupačnost, a opet show i ekstravaganca, blještavilo i kič, kauboji i denseri - pedeset godina ista tri akorda i pedeset godina šutnje na pitanje odakle vam ime. Postoji jako puno odgovora, ali ni jedan nisu niti planiraju potvrditi kao istinit. Blues legenda Z.Z. Hill? Blues legenda BB King? Zig-Zag rizle? Tajnu će odnijeti u grob, sa svojim bradama i gitarama. Frank Beard se jednom nasmijao pa rekao da nije siguran da i sam zna odgovor na to pitanje. To je onaj bez brade.