''Bio sam trudan i sretan jer sam to napravio za svog sina''
Trudnoće transrodnih muškaraca postaju sve učestalije. Jason Barker jedan je od njih i danas je otac osmogodišnjeg sina. O svom iskustvu je snimio film A Deal With the Universe koji bi premijerno trebao biti prikazan sljedećeg tjedna.
Ovaj 46-godišnjak rođen je kao žena, a s 26 godina započeo je proces transformacije u muškarca. U to je vrijeme upoznao i Tracey, svoju sadašnju partnericu. Postupak je bio postepen, kako kaže. Odlučili su zasnovati obitelj i neko vrijeme pokušavali dobiti dijete. Kako im to nje polazilo za rukom 2003. godine okrenuli su se Planu B po kojem je on trebao biti 'trudnica'. Plan je bio da Tracey bude oplođena, a Baker koji je obavio operaciju dojki ali zadržao jajnike bit će donator jajnih stanica. Kupili su kameru i počeli dokumentirati iskustvo.
Baker je prestao uzimati testosterone. Odgodio je histerektomiju i počeo snimati film. No iako su započeli na jedan način dogodilo se drugačije, snimali su njegovu trudnoću.
"U Velikoj Britaniji postoji veliki broj ljudi koji sve više informacija o zdravstvenoj zaštiti dobivaju putem interneta, preko velikog broja grupa za podršku, blogova i slično. Postoji mnogo dokaza kako sve više ljudi to radi. Što je nešto vidljivije više ljudi će pomisliti i da je moguće", naglasila je Sally Hines, profesorica na sveučilištu u Leedsu koja se bavi istraživanjem trudnoća transrodnih muškaraca.
Prvi muškarac koji je postao poznat u svijetu nakon što je rodio dijete bio je Thomas Beatie, muškarac koji je u tradicionalnom braku sa ženom postao otac. U Australiji je, po statističkim podacima, 54 muškaraca tijekom 2014. godine rodilo. U Velikoj Britaniji takvi se podaci ne prikupljaju. Mediji su pak prošle godine pisali o Haydenu Crossu kao prvom trudnom Britancu, a ubrzo nakon toga i o još jednom - Scottu Parkeru koji im se sam javio i obavijestio ih kako je i on rodio nekoliko mjeseci ranije.
"Bilo je oko šest prvih muškaraca", rekao je Barker čiji će sin ove godine napuniti osam godina.
Unatoč brojnim primjerima trudnoće kod transrodnih muškaraca i dalje su novost. Svako rođenje dočekuje se kao prvo.Vjerojatno je riječ o i dalje prisutnom tradicionalnom mišljenju kako je trudnoća rezervirana za žene a ovdje je riječ o transrodnim muškarcima koji su zadržali ženske reproduktivne organe.
''Tranzicija i put od točke A do točke B nije tako jednostavan a trudnoća nije prekid, već je samo jedan dio dugog i složenog putovanja'', naglašava Hines.
Barker svoj film započinje s muškošću, tj. time koliko ju on zapravo cijeni. Kada Tracey ne može zatrudnjeti on žudi za "penisom i testisima". Zauzima prave muške poze dok pere prozore na njihovom automobilu i razmišlja o svojim jajnim stanicama koje ulaze u Tracey. To ga čini zadovoljnim.
"Imao sam jednu fantaziju. Mislio sam, dobit ću dijete, i te večeri otići ću na pivo, a nakon dva tjedna početi opet piti testosterone..i napravio sam dobar posao. Trudnoća će biti samo prolazni dio mog života, neobičan dio, nakon kojega će sve opet biti normalno'', mislio je Baker.
No ubrzo, kao što je vidljivo i u samom filmu, počeo je razmišljati o nekim drugačijim stvarima. Odmah čim je zatrudnio obukao je farmerice, pravu odjeću trudnica. U filmu se vidi kako djeluje zaneseno i zamišljeno te pomalo feminizirano. Nema velikog izbora trudničke odjeće za transrodnog muškarca, pa mu je Tracey kupila neke s cvjetićima koje su poslije ručno skidali. "Tako ste veliki i ne preostaje vam ništa drugo", rekao je.
Za vrijeme trudnoće su ga najčešće doživljavali kao "debelog frajera". Nitko mu nije ponudio mjesto u autobusu, prolazio je neprimijećeno, pa je zapravo bio pred očima javnosti ali i potpuno skriven. Ni na tečajevima za trudnice zapravo ga nisu doživljavali kao trudnicu. On se pak sam bavio razmišljanjem o tijelu za kojeg je imao osjećaj da nije njegovo, nije se uklapao. "I sada si ti tu više tako ne mogu razmišljati", rekao je svom sinu u filmu.
Trudnoća je kako se pokazalo trenutak u kojem transrodan muškarac nije baš usklađen sa svojim tijelom.
"Očekivala sam kako će veliki broj ljudi za vrijeme trudnoće biti u neskladu sa svojim tijelom", rekla je Alexis Hoffkling, transrodna žena, studentica i znanstvenica kalifornijskog državnog sveučilišta. Istraživati transrodne muškarce, trudne, počela je prije nekoliko godina i otkrila je kako, iako se većina njih ne osjeća ugodno u svom tijelu, mnogi se osjećaju snažnije. "Većinom su se osjećali kao debeli frajeri, a kako im je tijelo bilo sve veće, osjećali su se i snažnije", rekla je Hoffkling.
I sam će Baker reći kako se osjećao potpuno drugačije iako je bio muškarac, trudan muškarac s trudničkim trbuhom. I taj ga je osjećaj pratio. Kaže kako je oduvijek binarna osoba.
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Jako sam bio ozbiljan oko pitanja roda cijeli svoj život. I tome morate biti potpuno posvećeni. I moja generacija tome zapravo treba biti potpuno posvećena kako bi mogla sudjelovati u tretmanu'', naglasio je.
Iako mu je trebalo neko vrijeme prestao je razmišljati o sebi kao o ''slučaju trudnog muškarca''. Bio je sretan zbog onoga što mu se događa. Kao što je uvijek mogao odgovoriti na kritike raznih homofoba sada je osjećao potrebu da zaštiti svoje trudno tijelo od osjećaja da nije njegovo, piše The Guardian.
"Branio bih to tijelo. To je predivno tijelo zbog onoga što može i što je napravilo", rekao je.Vodio se mišlju kako je to tijelo zapravo bilo tijelo za njegovog sina. Na pitanje da li se manje osjećao kao muškarac dok je bio trudan odgovara kako je zapravo uživao i dobro se proveo.
Budući da im je trebalo desetljeće kako bi zatrudnjeli znali su da nakon sina više neće imati druge djece. Histerektomija tako nikad nije napravio a testosterone je prestao uzimati prije 15 godina kada su krenuli u proces začeća.
Unatoč sve češćim primjerima transrodnih trudnih muškaraca i dalje ne postoji nikakav vodič, nikakva uputstva za ljudi poput Bakera. Upravo tome trebao bi poslužiti i njegov film. Postoje različite priče transrodnih tata kao što je ona Trevora MacDonalda, koji živi u Kanadi, a nosio je svoje dvoje djece koji sada imaju tri i sedam godina. On je osnovao grupu podrške na Facebooku za muškarce vezano uz dojenje.
Njihova pitanja, problemi i razmišljanja jako su praktični. Kakav je utjecaj testosterona na mogućnost začeća? Baker ih je npr. uzimao tri godine prije začeća. Kakav je utjecaj uklanjanja dojki na proces proizvodnje mlijeka? Mnoge brine i kakvu će zdravstvenu njegu imati. Baker nije imao nikakvih problema sa zdravstvenim sustavom, a MacDonald je time oduševljen. S obzirom na brojne primjere da to baš i nije tako.
Problema je bilo prilikom registracije rođenja. Baker tako nije imao nikakvu drugu mogućnost osim da bude majka svoga sina. Bojao se slučajne birokratske pogreške zbog koje bi poslije moglo biti upitno čije je njegovo dijete. Iako to zvuči ''potpuno paranoično'' kaže kako je tako moralo biti zbog straha što bi se moglo dogoditi u budućnosti.
Ostatak njegovog roditeljstva ipak nije obilježilo pregršt administrativnih izazova. A i donijelo mu više pozornosti, one pozitivne, kaže. Baker je pisac i glavni skrbnik svog sina i gdje god da s njim krene plijeni pozornost.
"Sjećam se kako mi se rasplakao u autobusu pa mi je jedna gospođa viknula: Nije tako lako kao što ste mislili, je li? Jednom sam ih šokirao u trgovini kada sam im rekao kako se moja partnerica vratila na posao dva tjedna nakon rođenja djeteta", prisjeća se svojih iskustava sa smiješkom.
Svom sinu kao priču prije spavanja pričaju o njihovoj obitelji i načinu na koji je on došao na svijet. On i njegova neuništiva partnerica, kako će reći, koja je zbog raka dojke prošla i kroz mastektomiju, odgajaju svog sina poput svake druge obitelji i cijene iskustvo i život kojeg su prošli.
"Mislim da je bit ovog iskustva, ovog filma, putovanje od nekoga tko misli da je biti obični muškarac najbolje što možete biti do nekoga tko vidi jedan poputno drugi način postojanja. U određenoj mjeri riječ je i o ženstvenosti. U mladim danima odgurivao sam ju od sebe a sada mislim da je važno da dio nje vratim. I zapravo se pitam što sam to odgurivao? Čega sam se bojao? Mislim da je ovdje riječ o ranjivosti, dopustiti biti ranjiv", naglašava.
Bakerova priča je priča o čovjeku koji je pomaknuo granice ne samo kod okoline i njihovog doživljavanja transrodnih muškaraca već i kod samog sebe i doživljaja sebe kao oca, majke, i prije svega roditelja.