Trudnoće transrodnih muškaraca postaju sve učestalije. Jason Barker jedan je od njih i danas je otac osmogodišnjeg sina. O svom iskustvu je snimio film A Deal With the Universe koji bi premijerno trebao biti prikazan sljedećeg tjedna.
Ovaj 46-godišnjak rođen je kao žena, a s 26 godina započeo je proces transformacije u muškarca. U to je vrijeme upoznao i Tracey, svoju sadašnju partnericu. Postupak je bio postepen, kako kaže. Odlučili su zasnovati obitelj i neko vrijeme pokušavali dobiti dijete. Kako im to nje polazilo za rukom 2003. godine okrenuli su se Planu B po kojem je on trebao biti 'trudnica'. Plan je bio da Tracey bude oplođena, a Baker koji je obavio operaciju dojki ali zadržao jajnike bit će donator jajnih stanica. Kupili su kameru i počeli dokumentirati iskustvo.
Baker je prestao uzimati testosterone. Odgodio je histerektomiju i počeo snimati film. No iako su započeli na jedan način dogodilo se drugačije, snimali su njegovu trudnoću.
"U Velikoj Britaniji postoji veliki broj ljudi koji sve više informacija o zdravstvenoj zaštiti dobivaju putem interneta, preko velikog broja grupa za podršku, blogova i slično. Postoji mnogo dokaza kako sve više ljudi to radi. Što je nešto vidljivije više ljudi će pomisliti i da je moguće", naglasila je Sally Hines, profesorica na sveučilištu u Leedsu koja se bavi istraživanjem trudnoća transrodnih muškaraca.
Prvi muškarac koji je postao poznat u svijetu nakon što je rodio dijete bio je Thomas Beatie, muškarac koji je u tradicionalnom braku sa ženom postao otac. U Australiji je, po statističkim podacima, 54 muškaraca tijekom 2014. godine rodilo. U Velikoj Britaniji takvi se podaci ne prikupljaju. Mediji su pak prošle godine pisali o Haydenu Crossu kao prvom trudnom Britancu, a ubrzo nakon toga i o još jednom - Scottu Parkeru koji im se sam javio i obavijestio ih kako je i on rodio nekoliko mjeseci ranije.
"Bilo je oko šest prvih muškaraca", rekao je Barker čiji će sin ove godine napuniti osam godina.
Unatoč brojnim primjerima trudnoće kod transrodnih muškaraca i dalje su novost. Svako rođenje dočekuje se kao prvo.Vjerojatno je riječ o i dalje prisutnom tradicionalnom mišljenju kako je trudnoća rezervirana za žene a ovdje je riječ o transrodnim muškarcima koji su zadržali ženske reproduktivne organe.
''Tranzicija i put od točke A do točke B nije tako jednostavan a trudnoća nije prekid, već je samo jedan dio dugog i složenog putovanja'', naglašava Hines.
Barker svoj film započinje s muškošću, tj. time koliko ju on zapravo cijeni. Kada Tracey ne može zatrudnjeti on žudi za "penisom i testisima". Zauzima prave muške poze dok pere prozore na njihovom automobilu i razmišlja o svojim jajnim stanicama koje ulaze u Tracey. To ga čini zadovoljnim.
"Imao sam jednu fantaziju. Mislio sam, dobit ću dijete, i te večeri otići ću na pivo, a nakon dva tjedna početi opet piti testosterone..i napravio sam dobar posao. Trudnoća će biti samo prolazni dio mog života, neobičan dio, nakon kojega će sve opet biti normalno'', mislio je Baker.
No ubrzo, kao što je vidljivo i u samom filmu, počeo je razmišljati o nekim drugačijim stvarima. Odmah čim je zatrudnio obukao je farmerice, pravu odjeću trudnica. U filmu se vidi kako djeluje zaneseno i zamišljeno te pomalo feminizirano. Nema velikog izbora trudničke odjeće za transrodnog muškarca, pa mu je Tracey kupila neke s cvjetićima koje su poslije ručno skidali. "Tako ste veliki i ne preostaje vam ništa drugo", rekao je.
Za vrijeme trudnoće su ga najčešće doživljavali kao "debelog frajera". Nitko mu nije ponudio mjesto u autobusu, prolazio je neprimijećeno, pa je zapravo bio pred očima javnosti ali i potpuno skriven. Ni na tečajevima za trudnice zapravo ga nisu doživljavali kao trudnicu. On se pak sam bavio razmišljanjem o tijelu za kojeg je imao osjećaj da nije njegovo, nije se uklapao. "I sada si ti tu više tako ne mogu razmišljati", rekao je svom sinu u filmu.
Trudnoća je kako se pokazalo trenutak u kojem transrodan muškarac nije baš usklađen sa svojim tijelom.
"Očekivala sam kako će veliki broj ljudi za vrijeme trudnoće biti u neskladu sa svojim tijelom", rekla je Alexis Hoffkling, transrodna žena, studentica i znanstvenica kalifornijskog državnog sveučilišta. Istraživati transrodne muškarce, trudne, počela je prije nekoliko godina i otkrila je kako, iako se većina njih ne osjeća ugodno u svom tijelu, mnogi se osjećaju snažnije. "Većinom su se osjećali kao debeli frajeri, a kako im je tijelo bilo sve veće, osjećali su se i snažnije", rekla je Hoffkling.
I sam će Baker reći kako se osjećao potpuno drugačije iako je bio muškarac, trudan muškarac s trudničkim trbuhom. I taj ga je osjećaj pratio. Kaže kako je oduvijek binarna osoba.
Nastavak na sljedećoj stranici...
