Cesar Cerda nestao je prije 43 godine. Bio je član čileanske komunističke partije a 19. svibnja 1976. godine kada je uhićen imao je 47 godina i troje djece. On je jedan od 1000 bivših protivnika diktature Augusta Pinocheta koji je zemljom vladao do 1990. godine.

Njegova danas 62 - godišnja kći i dalje traga za njim, njegovim ostacima. I dok stoji uz spomen ploču sa imenima 3200 ljudi koji su ubijeni ili su nestali tijekom diktature govori kako su ona i njezina majka pretražile bolnice, policijske stanice, razne centre u kojima su se držali zatvorenici i vojne barake kako bi saznale neke informacije o ocu. No nisu otkrile ništa. Za vrijeme Pinochetove diktature više od 38.000 ljudi mučeno je zbog protivljenja vlasti, a diktator je godinama uklanjao bilo kaku oporbenu mogućnost. 

Augusto Pinochet vlast je državni udarom preuzeo 1974. godine, a uz pomoć svoje tajne policije Uprava nacionalne obavještajne službe (DINA) uklonio sve protivnike i uništio marksističku prošlost Čilea. Ljudi su nestajali preko noći, prozivani protivnicima novog režima, i brutalno ubijani. 1977. godine povjerenstvo za ljudska prava UN-a prvi put je osudilo Pinochetov režim.

Augusto Pinochet Prava istina o brutalnom diktatoru: Bio je mamin sin i loš učenik

Tijekom 80-ih pokušavalo ga se maknuti s vlasti, no neuspješno. Nakon istog takvog, neuspješnog pokušaja atentata, Pinochet je još više počeo vršiti pritisak na ljevičarske pokrete. Izmjenom Ustava ostao je predsjednik sve do 1990. godine. Nakon njegove diktature nova vlada je formirala Nacionalnu komisiju za istinu i pomirenje, čiji je glavni posao bio utvrđivanje eventualnih kršenja ljudskih prava za vrijeme Pinochetovog režima. 

Do 1996. godine Korporacija je utvrdila krivnju Pinochetovog režima za smrt 3197 ljudi i utvrdila imena 600 pripadnika oružanih snaga koji su sudjelovali u kršenju prava. Nakon što su mu skinuli imunitet, Pinochet je optužen za mnoge zločine. Preminuo je 10. prosinca 2006. godine.

"Naša potraga bila je jako bolna. Moja je majka štrajkala glađu, privezala se lancima za zgradu kongresa. I to je u potpunosti preokrenulo naše živote", rekla je Juana Cerda.

Jedino što znaju je da su im oca odveli u zloglasne Villa Grimaldi i Simon Bolivar centre za mučenje u blizini glavnog grada Santiaga.

Villa Grimaldi bio je jedan od kompleksa za mučenje zatvorenika i otvoren od 1974. do 1978. godine. Oko 4500 zatvorenika tijekom tig godina završilo je u pritvoru, a najmanje 240 njih nestali su ili su ubijeni. Mučenja je provodila čileanska tajna policija DINA. Voditelj te ustanove Marcelo Moren Brito kasnije je osuđen zbog zločina protiv čovječnosti i osuđen na više od 300 godina zatvora. 

U različitim prostorijama zatvorenici su mučeni i to najčešće elektrošokovima po cijelom tijelu, vješanjem, paljenjem dijelova tijela, gušenjem pod vodom i sl. Nekada su ih tijekom ispitivanja drogirali i hipnotizirali. Među nestalima je i Eduardo Campos iz pokreta revolucionarne ljevice, koji je uhićen i nestao 1973. godine. Obitelj je mislila da su otkrili njegovo tijelo, da bi im 2006. godine javili da to nije on nego netko drugi. 

Od 110 ljudi koji se vode kao nestali samo 104 je pronađeno. Obitelji krive vladu koja, kako smatraju, nema interesa za njihove priče.

Ljudska prava "Htio sam umrijeti" - mučenje u tajnom zatvoru

Bivša čileanska predsjednica Michelle Bachelet koja je i sama bila žrtvom mučenja tijekom diktature, krajem 2017. godine pokrenula je program istrage o sudbinama tih izgubljenih ljudi. Rezultati bi se trebali predstaviti 2021. godine. 

U zatvor je s majkom odvedena u siječnju 1975. godine. U to vrijeme policija je tražila rođake onih koji su se suprotstavljali novom režimu. Njezin otac general Alberto Bachelet bio je odan bivšem predsjedniku Salvadoreu Allendeu. 

Njoj je život spasio telefonski razgovor s dečkom kojem je opisala što se tamo događa. Držali su je sa još sedam žena. Zatvorenici su tijekom dana i noći imali povez na očima, a neke žene često su silovali čuvari. U intervju prije nekoliko godina prisjetila se kako je pomagala zaliječiti rane jedne žene, budući da je tada bila studentica medicine. 

"S jedne strane tu su bili fizički tragovi, rane i ožiljci  a s druge strane psihički su se ljudi raspadali. Bili su jako slabi i depresivni. Iako su imali snažnu snagu volje, uništili su ih", rekla je. 

Lorena Recabarren koja se bavi ovom pitanjem rekla je da je istraga kontinuirana i da se proširila. Tako je do kraja 2018. godine 451 ljudi procesuirano zbog pogubljenja 851 žrtve, a njih 266 zbog 618 nestanaka. 

Odbor UN-a koji se bavi tim pitanjem, Committee on Enforced Disappearances (OHCHR) izrazio je zabrinutost zbog malog broja pronađenih, i savjetovao Čile da "pojača svoje napore u otvaranju istraga i ubrza postojeće". 

Zatvorenica Carmen Rojas prisjetila se kako se seksualno mučenje koristilo nad ženama kao dio zastrašivanja u potrazi za informacijama. Prijetilo im se silovanjem i ponižavalo. Nju su prisilili da se skine, zatim su je tresli strujom dok joj je krv curila po nogama. Lorena Pizarro svog oca Walda traži desetljećima, a nestao je 1976. godine. 

"Teško ih je pronaći jer je njihov cilj tada i bio da nestanu bez traga", rekla je Elizabeth Lira sa Sveučilišta Alberto Hurtado. 

Colonia Dignidad Mučiteljska sekta – iz nje nitko nije uspio pobjeći

Tijela poginulih raznosili su dinamitom, a oko 180 ljudi bačeno je u more iz aviona. Obitelji vlast optužuju da skrivaju informacije, u "paktu tišine". Istragom se uz obitelji bave i posebni suci, medicinske jedinice koje pokušavaju identificirati ostatke pronađenih. 

"Imamo tehnologiju, no količina i kvaliteta informacija s kojima raspolažemo je promjenjiva", kaže Marisol Intriago, koja trenutačno radi na identifikaciji 45 žrtvi.

Prikupljeno je 4000 uzoraka krvi i 1800 kostiju od obitelji nestalih kako bi se nastavak istrage osigurao čak i ako njihovi nasljednici umru. Oni će pak reći da će potragu nastaviti sve dok su živi. 

Mnogo žrtva onih koji su nestali za vrijeme Pinochetove diktature pokopani su na zajedničkim grobljima, bez identiteta.