Jug Čilea, točnije 35 kilometara udaljeno od grada Parral, mjesto je jednog bizarnog poglavlja ere diktatora Augusta Pinocheta. U tom se dijelu Čilea svećenik i bivši nacist Paul Schaefer, koji je 1961. godine pobjegao iz Njemačke s još stotinama osumnjičenih za suradnju s nacistima skrasio i osnovao užasavajuću sektu.
Mjesto okruženo Andama bilo je idealno za Schaeferov monstruozni projekt osnivanja sekte koja je funkcionirala poput države u državi, a u kojoj su se dogodili strašni zločini. Sekta je bila poznata pod nazivom Colonia Dignidad, što je zapravo bilo ime za tu čudnu 'koloniju' sektaša i nacista.
Čileanska vlada u početku je ignorirala događaje u Parralu, ali onda je uslijedila suradnja s Pinochetovim režimom, pa je u koloniji počela praksa koja se može opisati pravim terorom – djeca su pri rođenju odvajana od roditelja i odgajana su u tzv. vrtiću smještenom u koloniji. Muškarci i žene bili su također odvojeni i često drogirani, dok je Schaefer seksualno zlostavljao dječake, a povremeno i djevojčice.
Mjesto je služilo i kao utočište za odbjegle naciste, kao što su bili Walter Rauff, 'izumitelj' plinskih komora i zloglasni Josef Mengele zbog čega je međunarodna zajednica često u Čile slala zahtjeve za njihovim izručenjem, ali Pinochet je njihove zahtjeve ignorirao. Sve se naime i odvijalo s Pinochetovim znanjem, ali i blagoslovom, a njegov šef tajnih službi, general Manuel Contreras često je posjećivao koloniju.
Zahtjeve je slala i CIA, te Centar Simon Wiesenthal.
Priča je to inače i filma "Colonia" u kojem glavnu ulogu ima Emma Watson. Radnja se događa sedamdesetih godina, dok je kolonija još postojala, a Watsonova glumi djevojku čijeg su zaručnika oteli Pinochetovi agenti, a kako bi ga spasila odluči se priključiti kultu, iz kojeg nikada nitko nije izašao živ.
U koloniji trpi razne torture, svaki dan je tuku, dok ona svakodnevno obrađuje zemlju, kuha, čisti...
I prava Colonia Dignidad živjela je uglavnom od poljoprivrede kojom su se bavili članovi sekte. Mjesto je bilo okruženo bodljikavom žicom, imalo je čak i nadgledni toranj, reflektore po cijelom posjedu, te hangar s oružjem u kojem se nalazio čak i jedan tenk.
Schaefer je u koloniju uveo strogu disciplinu, kojom se htjela uspostaviti potpuno čista duhovnost, a one koji se te discipline nisu pridržavali bi pretukli, mučili i drogirali kako bi postali poslušni. No, sam Schaefer se te discipline nije pridržavao.
Prije svega se to odnosilo na to kako je gledao na seksualnost – silovao je i mučio dječake, a nakon raspuštanja kolonije 11 obitelji ga je tužilo zbog seksualnog zlostavljanja.
Osim što su u koloniji bili zatvoreni izmanipulirani članovi sekte, dok je trajala Pinochetova diktatura bio je to i centar za mučenje čileanskih tajnih službi.
Amerikanac Michael Townley, sin jednog od šefova Forda koji je radio za CIA-u u Čileu i Venecueli, za Coloniju Dignidad je dizajnirao sobu za mučenje. Townley je bio i i Pinochetov plaćeni ubojica, a 1976. godine optužen je za ubojstvo bivšeg čileanskog ministra vanjskih poslova Orlanda Leteliera. Townley danas živi u Americi u programu zaštite svjedoka.
Članovi sekte živjeli su po sobama, a u svakoj po njih pet ili šest. Nisu imali nikakvih posebni osobnih stvari, osim pidžama, jednu presvlaku za rad, jednu za odmor, te tjednu zalihu donjeg rublja. Sve ostalo, uključujući cipele, bilo je zaključano u ormarima.
Svako jutro su zajedno doručkovali, uvijek mlijeko i kruh premazan marmeladom, a onda bi išli raditi – muškarci zahtjevne fizičke poslove, a žene 'laganije', poput kuhanja, čiščenja i spremanja štala, dok su neke radile i kao medicinske sestre.
U zajednici nije bilo telefona, televizije i kalendara, a članovima je bio zabranjen i seks. Ni danas se ne zna što se dogodilo s 1100 ljudi, koji su nestali u koloniji.
Kolonija kakva je bila se raspala nakon raspada Pinchetovog režima, iako je zapravo postojala još neko vrijeme, ali pod imenom Villa Baviera. Pod tim imenom postojala je sve do 2013. godine.
Schaefer je 1997. pobjegao iz Čilea kada su krenule optužbe o seksualnom zlostavljanju, a uhićen je 2005. godine u Argentini i isporučen Čileu. Dobio je 20 godina zatvora, ali umro je u zatvoru 2010. godine od srčane bolesti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
dobio bi on toljagom po svojoj tintari i muškosti i prije infarkta..