Augusto Pinochet je ostavio neizbrisiv trag u svojoj domovini. Više od 3.000 Čileanaca je ubijeno ili nestalo tijekom njegove vladavine od 1973. do 1990. godine, a mnogo više njih je mučeno i natjerano da potraže egzil u drugim dijelovima svijeta.
Slika generala u vojnoj uniformi je još uvijek kontroverzna u Čileu, jer unatoč svemu i dalje postoje oni koji ga brane.
No ono što mnogi ne znaju o vojnom diktatoru koji je širio strahovladu su detalji iz njegovog djetinjstva i mlađih dana.
Zato se novinarka BBC-a, Constanza Hola Chamy, bacila na istraživanje. Ona ima i osobnu poveznicu s jednim od najstrašnijih vođa Latinske Amerike, budući da je pohađala istu školu kao i poznati diktator.
Chamy i Pinochet su rođeni u Valparaisu, te su oboje pohađali školu Sagrados Corazones - staru građevinu u kojoj se nalazila jedna od najstarijih privatnih škola u Južnoj Americi, koja je s radom započela 1837. godine.
Chamy je tijekom školovanja slušala o poznatom učeniku koji se sam proglasio predsjednikom nakon što je s vlasti svrgnuo demokratski izabranu vladu Salvadora Allendea 1973. godine.
Školski magarac
45 godina ranije, točnije 1928., Pinochet se u upisao u školu u kojoj je proveo pet godina prije nego je nastavio školovanje na vojnoj akademiji.
Te '28 se upravo vratio u Valparaiso nakon što je dvije godine s obitelji živio na selu. Njegov mlađi brat je ostao u internatu, no Augusto, koji je bio jako blizak s majkom Avelini, preselio se s roditeljima u grad.
Njegova majka je bila velika vjernica, pa nije bilo nimalo čudno što je sina odlučila upisati u katoličku školu.
"On je bio majčin mezimac i najdraže dijete", izjavila je Augustova mlađa sestra Teresa koja tvrdi da je njihova povezanost trajala cijelog života.
"On ju je jako volio. Posjećivao ju je svakog jutra prije odlaska na posao. To bi bila prva stvar koju bi učinio. Sjajno su se slagali", prisjeća se sestra koja je jedina i dalje živa.
U školi Pinochet nije pretjerano blistao. Navodno je dobio nadimak 'magarac' zbog toga što mu je smijeh zvučao kao njakanje, iako se školom kasnije proširila priča da se nadimak ustvari odnosio na njegova školska postignuća.
Bio je prosječan učenik koji je neke predmete jedva prolazio dok je u drugima briljirao, pa je primjerice dobio nagradu iz likovnog, a jedne godine je bio i najbolji učenik iz matematike.
On sam je tvrdio da je uživao u učenju francuskog i latinskog, kojeg je koristio u molitvi i na misi.
U školi je, puno godina poslije, pronađena fotografija Pinocheta, s njegovim autogramom, koju su djeca zatim koristila kao metu za gađanje dok bi igrali pikado.
Iako su neka djeca saznala o Pinochetijevim zločinima tek nakon 1990. godine, druga nisu trebala o njemu učiti u školi, jer su sve saznali od roditelja.
Ubojica ili spasitelj?
Carmen Hertz je bivša direktorica Odjela za ljudska prava u čileanskom Ministarstvu za vanjske poslove, te odvjetnica koja je čitav život posvetila borbi za ljudska prava.
Njezin suprug, komunistički aktivist Carlos Berger, nestao je 1973. godine, a njegovi ostaci su pronađeni tek u siječnju 2014. godine.
Berger je bio žrtva "Karavane smrti" - čileanske vojske koja je ubila gotovo 100 ljudi koji su se protivili vojnoj vlasti.
Za Hertz je školovanje Pinocheta potpuno nebitno. "To koju je školu pohađao nema nikakve veze s tim što je postao naknadno u životu. Pinochet je bio pokretač državnog terorizma i rukovodio je politikom istrebljenja", tvrdi Hertz.
Istodobno, postoje i Čileanci koji ga se rado prisjećaju jer smatraju da je spasio Čile od komunizma. Nekolicina tih vjernih pratitelja je nedavno prisustvovala svečanosti povodom stote godišnjice njegovog rođenja.
No današnji učenici Sagrados Corazonesa ne mogu naići ni na kakve podsjetnike na nekadašnjeg đaka. Škola se preselila u novu, moderniju zgradu, dok je stara ostala, u poluzapuštenom stanju, ostala na starom mjestu.
Neki smatraju da Pinochetov duh i dalje tumara starim školskim hodnicima kojima je nekoć i sam trčkarao, te da ondje i dalje živi sjećanje na njega, kao i u glavama mnogih članova suvremenog društva Čilea.
