Dan kada je naređeno da svi vrapci na zemlji budu ubijeni
Ekološke katastrofe česte su u povijesti čovječanstva, ali se rijetko koja može usporediti s onim koja je započeta 1958. godine u Kini. Naime tada je Mao Zedong, vođa Narodne Republike Kine, naredio da se svi vrapci u zemlji moraju ubiti.
Zašto su mu smetali nesretni vrapci? Mao je odlučio kako su vrapci štetočine koji u Kini uopće nisu potrebni. Ono što je on znao je da vrapci jedu previše žitarica i činilo mu se racionalnim kako će njihovo ubojstvo značiti više hrane za narod.
Jasno je kako Mao nije bio neki veliki ljubitelj životinja, ali je fascinantno da nije baš ništa znao o važnosti hranidbenog lanca i postojanja uloge svake karike u njemu.
Prema Mao Zedong, vrapci su stali na put ekonomskom razvoju Narodne Republike Kine. Tijekom sljedeće tri godine 45 milijuna ljudi umrlo je u gladi uzrokovanom lošim upravljanjem ekonomijom, državnim terorom i ekološkom katastrofom, piše Vintage News.
S bubnjevima ih tjerali da lete dok ne umru
Mao Zedong je poduzeo nekoliko masovnih kampanja u pokušaju modernizacije i poboljšanja života u Kini. U tu je svrhu trebala služiti i kampanja protiv vrabaca, koju je smatrao jednim od glavnih dijelova svog programa nazvanog "Veliki skok naprijed".
Taj je ekonomski i socijalni plan bio na snazi od 1958. do 1961. čiji je cilj bio iskoristiti kinesku ogromnu populaciju kako bi se zemlja brzo preobrazila iz poljoprivredne ekonomije u modernu industrijaliziranu.
"Kampanja protiv četiri pošasti" usmjerena protiv štakora, muha, komaraca, ali ponajviše vrabaca. Stanovništvo je poticano da ubija ove životinje što više može.
Ljudi su bili mobilizirani za iskorjenjivanje ptica. Koristili su bubnjeve da bi uplašili ptice pri slijetanju, prisilivši ih da lete dok ne bi umrle od iscrpljenosti.
Ljudi bi rušili gnijezda vrapca i gađali vrapce u zraku. Rezultat kampanje bio je potiskivanje ptica blizu izumiranja u cijeloj zemlji.
Nem podataka o tome koliko je točno bilo vrabaca u Kini 1958., ali ako je na svakog čovjeka dolazio jedan vrabac, tada ih je bilo više od 600 milijuna. Ne zna se niti koliko ih je točno ubijeno, ali pomor je bio strašan, no to je dovelo i do ogromnih problema sljedeće godine - velikog porasta broja insekata na poljima.
Vrapci su jeli štetočine poput skakavaca, koji su se s njihovim nestankom masovno razmnožili. To je značilo da je ubijanje vrapca bilo kontraproduktivno. Vrapci, činilo se, nisu jeli samo sjeme zrna. Također su jeli i insekte.
Broj skakavaca naglo je porastao, a onda su počeli jesti sve što bi im se našlo na putu. Urod žitarica u većini ruralnih dijelova zemlje dramatično se smanjio, pa je izbila velika glad. Ljudima je ponestalo hrane i milijuni su gladovali.
Kineska vlada je službeno objavila da je umrlo 15 milijuna ljudi. Međutim, neki stručnjaci procjenjuju da se broj umrlih zapravo kretao između 45 i 78 milijuna.
Tabu tema
Velika glad je i danas zabranjena tema u Kini, čak i 50 godina kasnije. Ljudi su počeli jesti druge ljude, roditelji su jeli svoju djecu, a djeca svoje roditelje. Tisuće su ljudi ubijene radi hrane.
U svojoj knjizi "Nadgrobni spomenik", kineski novinar Yang Jisheng procijenio je kako je umrlo više od 36 milijuna ljudi. Njegova je knjiga ubrzo zabranjena u Kini.
Cilj kampanje ubijanja vrabaca je bio povećati agrikulturnu proizvodnju, ali tijekom Velikog skoka naprijed prinosi riže znatno su se smanjili. Možda je Mao Zedong želio pobijediti prirodu, no ona je pobijedila njega - rezultirajući s gladi koja je ubila na milijune ljudi.
“Veliki skok naprijed” se danas smatra "velikim korakom unatrag". Trebalo je godinama dok se Kina nije oporavila od katastrofe i vratila na staro, kad je stanovništvo imalo dovoljno hrane.
Glad je u nekim slučajevima čak korištena kao oružje da se država riješi "nepoželjnih elemenata": religijski vođe, desničari i bogati seljaci su stavljeni na najniži prioritet dostavljanja hrane pa su stoga i umirali u najvećim brojevima.
Neke su seljake službenici smaknuli jer nisu ispunili kvote žetve.Nakon završetka programa, nastupila je svojevrsna de-kolektivizacija pod vodstvom Deng Xiaopinga.