Od nedjelje prelazimo na ljetno računanje vremena. Kazaljke u 2 sata treba pomaknuti sat naprijed. Često se raspravlja o tome tko je 'izumio' ljetno računanje vremena. Neki izvori to pripisuju Benjaminu Franklinu, koji se navodno 1784. godine sjetio da bi pomicanjem satova ljudi mogli bolje iskoristiti sunčano ljetno razdoblje. Drugi kažu da je začetnik ideje bio znanstvenik s Novog Zelanda koji je želio više sati nakon posla za skupljanje insekata.
Tijekom 19. stoljeća čak su i pojedini gradovi u Europi imali vlastito računanje vremena, što je dovodilo do kaosa, prvenstveno u željezničkom prometu.
No, ljetno računanje vremena prvi put se široko prakticiralo usred Prvog svjetskog rata, kada je njemački car Wilhelm II. 1916. godine naredio pomicanje sata unaprijed kako bi se dobio dodatni sat dnevnog svjetla pred večer i tako uštedjelo na potrošnji ugljena. To je bila osjetna ušteda za ratnu ekonomiju, a tu praksu su usvojili i saveznici i protivnici Njemačke. Nakon završetka rata, odustalo se od te prakse.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Adolf Hitler ponovno je uveo ljetno računanje vremena, opet radi uštede energije i više dnevnog svjetla za njemačku ratnu proizvodnju. Nijemci su pomicanje sata uvodili i u zemlje koje su okupirali.
U Nizozemskoj su tako pomaknuli vrijeme za 1 sat i 40 minuta unaprijed. Od 1942. do 1945. nizozemski satovi slijedili su njemački raspored prebacivanja na ljetno računanje vremena. Nakon oslobođenja zemlje, ljetno računanje vremena je ukinuto, a pomicanja sata nije bilo sve do 1977. godine.
Španjolski diktator Francisco Franco je također tijekom Drugog svjetskog rata uskladio satove u Španjolskoj s 'Hitlerovim vremenom', no na Kanarskim otocima, španjolskom teritoriju uz zapadnu obalu Afrike, vrijeme se nastavilo mjeriti kao u Portugalu i Ujedinjenom Kraljevstvu.
- Dvanaest je sati, jedan je sat manje na Kanarima - moglo se čuti na radijskim i televizijskim vijestima u Španjolskoj od 1942. godine pa sve do današnjih dana.
Neposredno nakon rata, 1945. godine, kada su saveznici Njemačku podijelili u okupacijske zone, vrijeme je u sovjetskoj zoni čak u jednom kratkom periodu skočilo unaprijed za dva sata, kako bi se pratilo vrijeme u Moskvi.
Ljetno računanje vremena pojavilo se ponovno kao ideja u doba naftne krize iz 1973. godine kada je OPEC uveo embargo, a cijene nafte skočile u nebesa i potaknule recesiju, što je opet stvaralo potrebu za više dnevnog svjetla kako bi se ostvarile uštede u ekonomiji.
Nakon Drugog svjetskog rata prva je u Europi primijenila sezonsko vrijeme Francuska, 1976. godine. U tadašnjoj SR Hrvatskoj kao dijelu SFR Jugoslavije, sezonsko vrijeme se primijenjuje od 1983. godine, da bi EU na svom teritoriju sezonsko vrijeme standardizirala 1996.
'Pad NDH se odvio kad je ljetni sat vraćen na svoje prirodno vrijeme'
Kako je izgledalo pomicanje sata 1983. u Jugoslaviji opisao je u Expressu u jednom od nastavaka svog feljtona '1983. - kratka povijest jedne prijeratne godine' Miljenko Jergović:
- Ali onda se, posljednje nedjelje u ožujku, 27. dana mjeseca marta, zbiva nešto novo i neobično. Prema odluci Saveznog izvršnog vijeća, Jugoslavija prelazi na ljetno računanje vremena. U većem dijelu Europe, ili u većem dijelu svijeta s kojim se želimo uspoređivati, uobičajeno je da se kazaljke na satu s proljeća pomiču sat unaprijed, jer to je, zaključak je eksperata različitih struka, da pojedinac, društvo i država uspostave sklad s izmjenama u ritmu dana i noći. Na takav način pridonosi se čovjekovoj psihologiji, provode se značajne uštede u gospodarstvu, naročito u energetici, povećava se industrijska produktivnost… Drugi dio ožujka protječe u novinskoj i televizijskoj kampanji kojom se građanima objašnjavaju svi aspekti i sva korist koju će imati od pomicanja sata. Odsad će se, kažu, svake posljednje nedjelje u mjesecu martu, u dva po ponoći sat pomicati šezdeset minuta unaprijed, tako da će to prvo jutro osvanuti sat ranije, a sunce će na nebu sjati sat duže. Tako će biti sve do posljednje nedjelje u mjesecu septembru, kada će nam izgubljeni sat života biti vraćen, tako što će se sat pomicati šezdeset minuta unazad.
Građani su uzbuđeni i radoznali, kao da jedva čekaju nastupajuću promjenu. Raspituju se jedni kod drugih, komšiluk bruji informacijama i dezinformacijama, kao da je u pitanju kolektivna zagonetka, rebus, pitalica, labirint, pred kojim se zatekla cijela zajednica. Neće se dogoditi ništa loše, nikakvo zlo se iz pomicanja sata ne sluti, osim što se opet čini da nešto nije u najboljem redu s ljudskom memorijom. Kao da nešto nije u redu ni s pamćenjem zajednice, ni s pamćenjima pojedinaca. Naime, nitko se ne sjeća da je već bilo vremena koja nisu tekla prirodnim ritmom, i bilo je godina kada se sat pomicao šezdeset minuta unaprijed, pa šezdeset minuta unazad. Od kraja Drugoga svjetskog rata prošlo je nepunih trideset i osam godina, što je dvije godine manje od vremena koje će proći od 1983. pa do godine kada o toj godini pokušavam misliti, ne bi li se u nju vratio, ali svejedno nikoga da se barem privatno sjeti onoga čega se javno možda i ne smije sjećati: u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, kao i na teritorijima koji su bili pod njemačkom okupacijskom vlašću, postojalo je ljetno i zimsko računanje vremena, koje je bilo istovjetno onom koje ćemo mi uvesti posljednje nedjelje ožujka, godine 1983. Josip Horvat u svojoj knjizi "Preživjeti u Zagrebu - Dnevnik 1943 - 1945" zaključuje da se pad NDH konačno i definitivno odvio onoga trenutka kada je ljetni sat, u svibnju 1945, vraćen na svoje prirodno vrijeme - piše Jergović u tekstu koji u cijelosti možete pročitati OVDJE.
EU želi ukinuti ljetno računanje vremena
Iako je EU već odlučila o ukidanju sezonskog računanja vremena, odluka još nije implementirana.
Veći dio Sjedinjenih Država, veći dio Europe i dijelovi Kanade, Australije, Latinske Amerike, Brazila i Kariba još uvijek podešavaju svoje satove. Ipak, mnoga su se mjesta diljem svijeta u potpunosti isključila iz toga. To uključuje cijelu Aziju i veći dio Afrike. Tijekom proteklih 10 godina, Azerbajdžan, Iran, Jordan, Namibija, Rusija, Samoa, Sirija, Turska, Urugvaj i veći dio Meksika prekinuli su tu praksu, prema Pew Research Centeru. U Sjedinjenim Državama Havaji i Arizona preskaču pomicanje, kao u Američkoj Samoi, Guamu, Sjevernim Marijanskim otocima, Portoriku i Američkim Djevičanskim otocima.
Vlada RH je Uredbom o ljetnom računanju vremena odredila ljetno i zimsko računanje vremena sve do 2026. godine:
Ljetno računanje vremena u 2025. godini počinje 30. ožujka 2025. u 2 sata ujutro i završava 26. listopada 2025. u 3 sata ujutro.
Ljetno računanje vremena u 2026. godini počinje 29. ožujka 2026. u 2 sata ujutro i završava 25. listopada 2026. u 3 sata ujutro.
