On u svoje vrijeme u tolikoj mjeri više nije imao kamo s tolikim milijardama dolara da je bio prisiljen nezamislive količine gotovine trpati u plastične vreće i zakopavati ih po pustopoljini oko grada. Zvali su ga "El Osito" što znači "Mali medvjed". On je bio glavni knjigovođa narkokartela Medellin koji je vodio njegov brat Pablo Escobar. O starijem bratu rečeno je sve, ali o mlađem baš i ne.

Jer mlađi je bio puno manje ekstravagantan iako si nije uskraćivao luksuz koji su braći osiguravale enormne zarade od krijumčarenja droge, prvenstveno kokaina, praktično diljem obje Amerike, pa i preko dobrog dijela svijeta. Držao se tiho, ali je i on putovao privatnim avionima, školovao djecu u Švicarskoj, u bijegu bi bez problema odbacio kovčeg sa stotinama tisuća dolara... No, nakon što su mu 1993. u vojno-policijskoj potjeri ubili brata, završio je u zatvoru, tako je započeo svoju reportažu za New Yorker John Lee Anderson.

Kad imate previše... 10 činjenica koje prikazuju koliko je apsurdno bogat bio Pablo Escobar

Roberto Escobar je odslužio 14 godina i sada zarađuje tako što turiste kao vodič vodi u obilazak bivše sigurne kuće smještene točno na pola puta između platoa Envigado i četvrti u Medellinu u kojoj su odrasli. On je u doba kad mu je brat zgrnuo bogatstvo od najmanje tri milijarde dolara, bio njegov glavni knjigovođa. Riječ je bila o tolikim količinama novca da je Roberto nekad morao trpati novac u plastične vreće i zakopavati ih.

On kao knjigovođa izgleda i danas. Naočale su mu s debelim okvirom, nosi sivo odijelo, plavu košulju kratkih rukava. Kao vodič je nemalo osoran, no nitko od turista se ne buni. Uklanja jednu pregradu iza pisaćeg stola, otkriva rupu u zidu i kaže: "Ovdje smo mogli sakriti do dva milijuna dolara odjednom." Njegov brat je prolio doslovno, ali zbilja doslovno, potoke krvi. Istodobno je slovio je za modernog Robina Hooda jer je gradio škole, kuće, infrastrukturu za siromašne.

Danas se rijetko može naći više od nekoliko osoba koje bi se složile na koji bi ga se točno način predstavilo; kao opominjuću priču, kao zabavu, nešto treće. Na kraju obilaska kuće, Roberto je strpljivo pozirao s turistima, potpisivao fotografije svog brata kao i primjerke svoje knjige "Moj brat Pablo". Sve što su turisti plaćali, preuzimali su mladići opakog izgleda iz grupice koju je nazivao "asistentima". Na kraju ga je Anderson pitao što misli zašto mu brat i danas fascinira svijet.

"Zato što je Pablo pomagao najsiromašnijim ljudima u našoj zemlji", kazao je. Na pitanje misli li da je njegov brat bio dobar čovjek, slegnuo je ramenima i dodao: "Prema meni je bio dobar." U staroj jezgri Medellina u jednom pogrebnom poduzeću Anderson je upoznao Jesusa Correu, radnika u pogrebnom poduzeću i jednog od prvih koji je prepoznao mitsku dimenziju Escobarovog života.

Krupan, ćelavi 63-godišnjak u sivom odijelu odveo je Andersona do kafića Las Dos Tortugas gdje su ljudi pili sokove i pivo, gledali nogomet na televiziji. "Sve je počelo ovdje", kazao je o mjestu koje je početkom 70-ih bilo omiljeno okupljalište pljačkaša i krijumčara. U to vrijeme Pablo Escobar odustao je od studija prava i stao prodavati ukradene nadgrobne spomenike te krivotvorene američke cigarete. Trgovina drogom u zemlji je cvala, ali to je bila samo marihuana.

Escobar je bio onaj koji je uočio da može probiti led s kokainom u SAD-u. Correa je u to doba, pored posla kod prijatelja u pogrebnom poduzeću, preprodavao krivotvorene francuske parfeme iz Paname u Medellinu. Jednog dana jedan od Escobarovih "pistolerosa" pozvao ga je u "Las Dos Tortugas" i pitao bi li mogao nabaviti originalne Cartier i Chanel. Kad je Correa rekao da može, pistolero mu je dao narudžbu.

Otada su gangsteri od njega stali nabavljati parfeme za svoje djevojke, a Correa je dobio nadimak "El Perfumero". Escobarovi "sicariosi", ubojice po zadatku, okupljali su se nedaleko od pogrebne tvrtke u radionici za izmjenu ulja u automobilima. Nešto više od njih sto planirali su tamo ubojstva, otmice, podmetanje bombi. Neki od njih su bili policajci koji bi tamo navratili, presvukli se u civilnu odjeću i onda išli napadati svoje kolege policajce. Correi su oni bili zanimljivi i ubrzo je postao uvijek dobrodošao gost.

Sicario Plaćeni ubojica: "Pomolim se Isusu, pa krenem ubijati"

"Zašto sam to činio? Iz čistog interesa. Kao dječak sam čitao o 'Nedodirljivima' Eliota Nessa i jako su me privlačili gangsteri Chicaga tog doba; Al Capone, Pretty Boy Floyd, John Dillinger, Machine Gun Kelly. S kriminalcima sam znao, tako sam mislio, da ću jednog dana napisati knjigu. Prijatelji su me opominjali da ću biti mrtav za šest mjeseci", pričao je Correa. Danas se sjeća trenutka kad je prešao crtu. Escobarovi ljudi stali su pričati o ubojstvu koje planiraju, Correa je ustao da će otići, kad mu je jedan od njih rekao da ostane: "Mi ti vjerujemo."

Correa je ostao i to je bilo to. "Pogađalo me je sve to što se događalo, ali, znaš, morbidna znatiželja stalno me je držala, stalno sam je osjećao u sebi." U travnju 1983. tjednik Semana objavio je članak o Escobaru "Robin Hood Paisa". Paise su ljudi koji žive u provinciji u kojoj se nalazi Medellin. Opisali su ga kao društveno odgovornog 33-godišnjeg biznismena koji posjeduje svoj ranč, nekoliko helikoptera i aviona. Porijeklo bogatstva tjednik nije spominjao.

U to vrijeme krenuo je u izbornu utrku za kongres, i to po siromašnim četvrtima grada. Namjeravao je ići na izbore kao pripadnik glavne struje Liberalne stranke, da bi odustao kad ga je jedan od političara prokazao kao mafijaša. Pridružio se drugoj struji, podržao ga je moćni, korumpirani senator Alberto Santofimio. I ušao je u kongres. Tjednik Semana ga je kovao u nebesa. Isticao je da obnavlja cijele četvrti, da gradi nogometne terene, javnu rasvjetu, pošumljavanje, daje donacije, traktore, buldožere...

Bio je usred projekta da najsiromašnije stanovnike Medellina, njih nekoliko stotina, smjesti u zgrade koje će im izgraditi na svom zemljištu. Sve to on je doista i činio. No, kritičari su govorili da je njegov pravi cilj ulaska u politiku mijenjanje ustava tako da se građane Kolumbije više ne može izručivati u strane zemlje, prvenstveno u SAD. Politička karijera trajala mu je kratko. Ministar pravosuđa Rodrigo Lara Bonilla optužio ga je da je gangster. Ovaj mu je uzvratio lažnom optužbom da ovaj radi za narkodilere.

Za Escobara se počinje zanimati FBI, ministar naređuje da Escobaru pretraže ranč. Ministra će zato ubiti u atentatu samo mjesec dana poslije, u travnju 1984. No, na ranču su pronašli kokain vrijedan milijardu dolara, sedam laboratorija. Slijedio je dugogodišnji lov na Escobara. Nije se on plašio toliko kolumbijske policije, njih je samo u Medellinu dao pobiti oko 250, koliko se skrivao od američkog DEA. 1989. dao je ubiti i kandidata za predsjednika Kolumbije Luisa Carlosa Galána.

Usput je slučajno stradalo 107 civila, ljudi koji nisu bili meta. 1989. srušio je putnički avion Aviance, pogrešno vjerujući da se unutra nalazi političar koji mu se protivio. Putnici i posada izginuli su svi do jednog. Kako bi natjerao vlasti na pregovore otimao je ugledne Kolumbijce, mnoge od njih novinare, čak i kći jednog predsjednika. Njegov je moto bio "srebro ili olovo"; ili ćeš uzeti svoj novac ili ćeš dobiti metak.

Svijet narkokartela Nekoć najdraži Escobarov ubojica sad je hit na YouTubeu

Jedan od onih koje je Anderson pronašao bio je i glavni Escobarov ubojica, John Jairo "Popaj" Velásquez, čovjek koji Escobara i danas zove "El Patron". On je priznao ubojstvo više od 250 ljudi, odslužio je 23 godine zatvora. On je danas odlično držeći, vitak čovjek u srednjim 50-ima, na obje ruke ima natpise "General mafije" uokvirene mrtvačkim lubanjama i kosturima. Odjeven u traperice, u majici kratkih rukava, s kratkom podšišanom sijedom kosom, na YouTubeu mu se dive mladi desničari.

U stanu mu je Anderson vidio brojne slike i brojne maske, među njima repliku one koju je u "Kad jaganjci utihnu" nosio Hannibal Lecter. Rekao je da je smrt dio života i da se zato tome divi. Za naglo poraslu sigurnost u Kolumbiji otkako je predsjednik Juan Manuel Santos potpisao mirovni sporazum s revolucionarima marksističkog FARC-a, Popaj ne želi čuti. "Nikad neće biti mira u Kolumbiji. Santos je profesionalni izdajica", kazao je. Popaju je nepodnošljivo da se "komunisti" natječu na izborima.

Popaj je jedan od onih kojemu je nasilje sasvim u redu, koji je bio sretan što se Escobar okružio kojekakvim ekstremno desnim vodovima smrti koji su usput ubijali i njegove kriminalne suparnike. Za njega je odličan predsjednik bio Alvaro Uribe Velez, kojega je cijeli svijet stalno optuživao da pomaže ekstremne desničarske militante. Jedan deklasificirani nekoć tajni dokument američke vlade iz 1991. Uribea je opisao kao Escobarovog suradnika.

Što se Popaja tiče, "Kolumbiji treba ekstremno desna vlast koja će zaustaviti da Kolumbija padne pod komunizam". Rekao je da po planinama takvih tipova, nasilnih desničara, ima već 15.000, da će ih onog dana kad FARC preuzme vlast biti 200.000, a kad Popaj i slični uključe i gradove, da će ih biti pola milijuna. "Njih će financirati industrijalci, a pogonsko gorivo svega toga bit će kokain", kazao je. On priznaje da je ubijao nedužne ljude, da je žrtve komadao, ali kaže to mu je u to vrijeme bio posao.

Samo je činio, rekao je, ono što su drugi radili njegovim ljudima. Rekao je da spava sasvim mirno i požalio se što ga policija povremeno obiđe kako bi ga priupitala bavi li se možda opet kokainom. Požalio se i što je gradonačelnik poludio na njega i radio mu probleme kad je u prosincu 2016. svojim profašističkim mladim sljedbenicima na YouTubeu demonstrirao svoju "prekrasnu" 9-milimetarsku Berettu. "A bio je to samo lažni pištolj. Vidiš?", dao mu je Berettu u ruku.

Anderson je mislio da je pištolj doista lažan, uperio ga je u jednu od slika i opalio. Bang!!! Popaj je bio totalno iznenađen praskom.

Carlos Rivas Zaluđen Hitlerom radio je za najvećeg dilera na svijetu

Popaja gradonačelnik Medellina Federico Gutierrez smatra u prvom redu prijetnjom gradskom PR-u. 1991. taj grad je imao u samo jednoj godini 6000 ubojstava, najgori u svijetu. Prošle godine imao je podnošljivih 577. Ulagalo se u infrastrukturu, u botanički vrt, javni prijevoz po slamovima na obroncima brda uokolo, slične stvari. Pojedine četvrti i dalje kontroliraju bande, ali je stanje puno bolje. Gutierrez Popaja slobodno na ulici smatra uvredom i društvu i žrtvama Escobara. "Ali, takvi su zakoni", kazao je.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Otkako je postao gradonačelnik 2016. on uporno radi na, kako to naziva, "odbacivanju povijesti", iskorjenjivanju naslijeđa narkobiznisa i nasilja. A onda mu ulijeće osuđeni i odsluženi krvoločni ubojica Popaj sa svojim produciranjem po YouTubeu s oružjem. Ili, kao prošlog ožujka, američki reper Wiz Khalifa koji iskoristi koncert u Medellinu kako bi otišao na Escobarov grob i potom na Instagramu objavio fotografiju sebe kako sjedi i puši joint, uz polupismeni natpis: "Pušenje su Pablon" ("Smokin wit Pablo").

Gradonačelnik je odmah pohitao na televiziju i nazvao repera "besramnim nasilnikom". Khalifi je tek tada došlo do mozga da je pretjerao, pa se odmah potom ispričao na Instagramu. Gutierrez kaže da je u Medellinu sada na djelu bitka za ovladavanje pričom o Medellinu. "Ako ti sam ne ispričaš svoju priču, drugi će je ispričati umjesto tebe", kazao je. On će uskoro zato otvoriti izložbu u tamošnjem muzeju na kojoj će se prikazati priča žrtava.

"Nećemo dirati u istinitost priče, ali ćemo pokazati stranu žrtava. Ne želimo da se herojima prikazuju oni koji su nanijeli toliko zla, nego ćemo pokazati prave heroje, one koji su pali kao njihove žrtve." Dvije od stotina Escobarovih žrtava bili su izvjesni Fernando Galeano i Gerardo Moncada. Popaj ih je prvo izbušio mecima, potom je njihova tijela raskomadao, da bi ih na kraju pobacao u rupu i zapalio. Taj događaj, konkretno, odvio se u zatvoru "La Catedral" u kojem su Escobara držali otkako se nagodio oko predaje.

Dogovor je uključivao da ga ne izruče u SAD, no on je i iz zatvora upravljao narkobiznisom. Ključna osoba u pregovorima bio je svećenik Rafael Garcia Herreros koji je nešto prije od Escobara na dar primio prekrasnu haciendu u korist svoje crkve. Na televiziji je tvrdio da to nije bila korupcija, jer "korupcije ne može biti kad se ispunjava volja Božja".

Anderson je posjetio i "La Catedral", danas dom za njegu starih i nemoćnih, do kojega se stiže zavojitom cestom uz strme klisure, serpentine i preko uskih mostova preko planinskih potoka. Dom vodi Elkin Ramiro Vélez García, opat koji mu je pokazao veliki poster sa scenom Escobara kako pozira sav u ruskom krznu.

Veliko pitanje Za kilogram kokaina umre šest ljudi - je li to moguće?

"Onaj tko ne pamti svoju povijest, osuđen je na to da je ponovi", objasnio je opat. Na glavnom prostoru, poput trga ukrašenog mozaičnim muralima, nekoliko desetaka štićenika doma pijuckalo je kavu. Ostaci znakova da je tu bio zatvora sada se mogu vidjeti još samo u šumi. Ono što je bilo Escobarova spavaonica, sada je obraslo džunglom. Tu su još i dvije stražarnice. Otac Elkin je objasnio da je Escobar tražio da mu zatvor bude na tom mjestu jer je znao da je u toj šumi pobio tolike ljude i tamo ih zakopao.

"On je tamo učinio mnoge, mnoge, mnoge grozne stvari. Ali je činio i predivne stvari", kazao je. Nije to bilo nimalo neobično viđenje. Mnogi su o njemu iz njegovih ranijih godina govorili kroz njegovu "čežnju da bude najveći dobročinitelj u zemlji". Njegovi najstariji kolege govorili su da je planirao Medellin bez slamova. Popaj je inzistirao da je Escobar "bio pravi socijalist, iako s drugačijim socijalizmom na umu, u kojem bi svaki imao svoj auto, svoju kuću".

Nejasno je kako se to uklapa u današnji Popajev desničarski militantni ekstremizam. Dok ga nisu izbacili iz kongresa, izgradio je naselje za 500 obitelji Barrio Pablo Escobar, čak s nekoliko nogometnih terena. No, nakon što su ga izbacili iz kongresa zbog kriminala, stao je sasvim direktno trgovati novcem za utjecaj. Plaćao je policajce, suce, ali i stanovnike slamova. Otac Elkin je rekao da je pomagao i onima kojima nije htio pomoći nitko i da je to činio uvijek preko Crkve.

"Svećenik bi otišao posjetiti Pabla i uvijek bi se vraćao s punim kovčegom. Je li to bilo zlo? Morali bismo definirati zlo za odgovoriti na to. I Crkva je počinila ružne, ružne stvari u ime Boga. Ali Bog će biti taj koji će nam suditi!" Popaja, zanimljivo, otac Elkin i danas naziva svojim "jako dobrim prijateljem". Escobar je s tog mjesta pobjegao već sljedeće godine koje je zatočen, 1992. Postalo je malo sumnjivo što se toliki njegovi posjetitelji nisu vraćali. Bilo je jasno da ih ubija.

U srpnju 1992. krenuli su ga prebaciti u sigurniji zatvor, da bi on tijekom transporta pobjegao. Više od jedne godine proganjali su ga DEA i američki Joint Special Operations Command. Uhvatili su ga nakon što je policija 2. prosinca 1993. ušla u trag telefonskom pozivu Escobara njegovom sinu Juanu Pablu iz sigurne kuće u Los Pinosu u Medellinu. Policija je nahrupila sa specijalcima i Escobar je ubrzo ubijen s tri hica na krovu pri bijegu. Bio je zarastao u bradu, bosonog, u džinsu.

Obitelj mu se i danas tješi da je moguće počinio samoubojstvo, da ga policijski meci nisu stigli na vrijeme. Otac Elkin čak svemu dodaje spiritualnu dimenziju. "Ako me pitate je li Pablo mrtav, kažem vam da ja u to ne vjerujem. On je bio mudar, lukav čovjek", pričajući je mahao kao da bi Escobar mogao biti bilo gdje. Priča se da je La Catedral ukleta, da su ljudi svašta vidjeli. "Duhove?" "Ne duhove, nego duše", korigirao ga je u smjeru u kojem se to njemu više sviđa otac Elkin.

Escobar Sin najvećeg dilera: Život nam je bio Disneyland

Rekao je da su se javili i njemu, da ga ponekad potapšaju po ramenu. Na 20. godišnjicu Escobarove smrti, njegova sestra Luz Maria, jedina od obitelji koja nije emigrirala u Argentinu, organizirala je veliku "misu pomirenja". Okupila je obitelji žrtava Escobara i – bila je uspješna. Jedna tinejdžerica ostavila je poruku: "Rekli su mi da si činio dobre stvari i loše stvari, ali to sada više nije važno.

Počivao u miru." Njegova sestra sada je objasnila Andersonu: "Imam slogan koji stalno ponavljam medijima: 'Ne drogi, ne nasilju i da oprostu'." Roberto Escobar kaže da se nije pokajao, da to nije niti važno, ali da je vjernik. Luz Maria je rekla da se još uvijek nada da će se Popaj pokajati, da će pronaći svoj put.

Otac Elkin pak za Popaja kaže da mu se ovaj dolazi ispovjediti, da mu on zada pokoru i zadatak, a ako Popaj to ne posluša onda: "Onda to nije moj posao." 2009. u jednom se dokumentarcu pojavio i Escobarov sin Juan Pablo, "Grijesi mog oca", u kojem je obilazio žrtve svog oca i ispričavao se u ime svoje obitelji. Pojavio se u još dva dokumentarca: "Pablo Escobar: moj otac" i "Pablo Escobar uhvaćen na djelu: Stvari koje mi otac nikad nije ispričao". On danas ima 41 godinu, jako nalikuje ocu.

Prisjeća se da je od oca čuo da je izvan zakona kad mu je bilo samo sedam godina i da je imao jutarnji ritual uz novine: "Pokazivao bi članke i govorio: 'Ovo nisam napravio, ovo jesam napravio.'" To ga proganja i to nije samo simbolično. Kad je obitelj krenula bježati iz Kolumbije, otvorio je telefonski imenik i odabrao si ime Sebastian Marroquin. Nosio ga je sve do 1999. kad ga je argentinska policija uhitila u sklopu akcije pranja novca. Tada je otkriven njegov identitet. Ispalo je da su imali pogrešnog čovjeka.

Sada kaže da će on uvijek biti sin Pabla Escobara. "Živim pod stalnom sumnjom, ja sam rođen kriv", požalio se. SAD mu vizu uskraćuje već 24 godine. "Ja želim da me se uvaži kao individuu. Znam sve što je činio moj otac i želim ići do svake i posljednje žrtve moliti oprost. Ali ja nisam za to zakonski kriv. Moj slogan je: 'Naslijedio sam planinu govana i što bih sad s tim trebao činiti?'"

Vrhunac Escobarovog carstva poklopio se s padom komunizma na istoku Europe. Posljedica je bila to da više nije bilo moguće efektno pokrenuti socijalnu pobunu na nekim ideološkim temeljima. Odjednom je u taj prostor uskočio narkobos sa svojim imidžom, s imidžom "lakog novca" za one koji ga prije nisu imali. Razvila se kultura krijumčarenja droge u estetici, vrijednostima i uzorima.

Protiv narkotržišta Kolumbija: Seljaci prestaju uzgajati koku i prelaze na kakao

Odjednom je narko-ideja postala rješenje za sve probleme: ako je netko htio izvući se iz siromaštva, umjetne grudi, nabaviti oružje, korumpirati, otići u gerilu, biti u vlasti. Escobar je postao idol u svojoj tri vili La Hacienda Napoles na zemljištu od tri hektara. No, nakon njegove smrti, to područje su temeljito devastirali lovcima blago koji su vjerovali u glasine da su tamo negdje ostali skriveni, zakopani pusti milijuni dolara.