Hrvatski suci: "Najbolji među nama ne napreduju!"
Od sljedeće godine, iako se suci tome protive, imovinske kartice svih 1800 sudaca u zemlji bit će javno objavljene na internetskoj stranici Državnog sudbenog vijeća. "Navedene izmjene predlažu se radi jačanja transparentnosti i nepristranosti te sprečavanja sukoba interesa i drugih nedopuštenih utjecaja u obnašanju sudačke dužnosti", tvrde u Ministarstvu pravosuđa.
No to što će imovina sudaca, njihovih bračnih drugova ili partnera biti dostupne svima ništa neće značiti ako netko ne bude sustavno provjeravao i ispitivao eventualne nelogičnosti kod stjecanja imovine. Sutkinja Vesna Malenica, koju sumnjiče za malverzacije kod stečajnih postupaka, na Trgovačkom sudu radi od ožujka 1996. te joj je plaća 12.000 kuna. Češljajući njezinu imovinu, Samostalni sektor za financijske usluge, tzv. Porezni Uskok, utvrdio je nesrazmjer od čak 2,33 milijuna kuna.
Kad se jednom izaberu suci, ostaju doživotno na svojim pozicijama. Mogu raditi do 70. godine, a praktično ne odgovaraju nikome. Gotovo nema stegovnog postupka za one koji ne rade dobro. Jedino ako bi pali ispod 70 posto norme, a i onda se sankcioniraju ako se priča probije u javnost. Gotovo svi suci istog suda imaju iste plaće. Čak štoviše, kažu sami suci, najbolje su plaćeni oni koji obavljaju najmanje težak posao.
Nadalje, kako bi rad sudstva bio bolji, treba modernizirati cijeli sustav i izbaciti stvari koje ne bi trebale biti uredovni sudski postupci. "Sudstvo je jedan od dijelova državne vlasti koji vrlo dobro funkcionira. Mislim da je sudstvo stabilno, da se po brojnim pokazateljima nalazimo u sredini zemalja EU. Ono gdje zaostajemo je duljina trajanja postupaka i mislim da je to nešto na što se treba svaki sudac koncentrirati", rekao je Đuro Sessa nakon što je u srpnju postao predsjednik Vrhovnik suda.
No njegovo mišljenje ne dijele i građani. Istraživanje o procjeni korupcije u Hrvatskoj u 2016. pokazuje da građani lokalnu i nacionalnu vlast, Sabor i sudove doživljavaju kao najkorumpiranije. Nadalje, 62 posto građana misli da je pravosudni sustav loš, a 85 posto ih smatra da je loš zbog miješanja ili pritisaka Vlade i političara, pokazatelji su Eurobarometra za 2017.
Kad je procurila informacija da je Državno sudbeno vijeće ukinulo imunitet sutkinji Trgovačkog suda u Zagrebu koju istražitelji povezuju sa stečajnom mafijom, a dok njezino ime još nije bilo objavljeno u javnosti, većina ljudi iz pravosuđa znala je o kome je riječ. Sutkinja Vesna Malenica u negativnom kontekstu spominjala se godinama, no nitko nije reagirao.
U zadnje tri godine DSV je samo tri puta ukinuo imunitet kolegama kako bi se protiv njih mogla provesti istraga zbog mita i korupcije. Na 1793 suca, koliko ih je u Hrvatskoj po podacima udruge sudaca, to je zanemariv broj. No javnost, koja dobrim dijelom smatra kako je pravosuđe korumpirano, ogorčena je i pojedinim nepravomoćnim presudama. Primjerice, Tomo Horvatinčić, bogataš koji je gliserom usmrtio talijanski bračni par, oslobođen je zbog mogućnosti da je imao sinkopu.
Građane frustrira i dugotrajnost sudskih postupaka protiv bivših moćnika iz politike i gospodarstva u kojima pravomoćnih presuda nema na vidiku, a ako i netko bude kažnjen, riječ je o "guljenju krumpira". Obrazloženja iz pojedinih presuda u svakodnevnim desetljećima navode se kao primjeri bahatosti i bešćutnosti ili kao da izgledaju iz skečeva News Bara ili Montyja Pythona. Među njima je izjava Smiljka Sokola, bivšeg predsjednika Ustavnog suda, da novac nije imovina.
Tom izjavom je pokušao opravdati neprijavljenu ušteđevinu obitelji Franje Tuđmana. Tu je i slučaj u kojem je sin makarskog tajkuna usmrtio dvije djevojke na pješačkom prijelazu. Tad 17-godišnjak, koji je vozio bez dozvole i bio višestruko kažnjavan za prometne prekršaje, bio je osuđen na dvije i pol godine zatvora. Međutim, nekoliko mjeseci poslije kazna mu je smanjena za šest mjeseci uz obrazloženje da "dolazi iz društveno prihvatljive obitelji", što je uzeto u obzir kao olakotna okolnost.
No ono što je svima ostalo u pamćenju je "ličko rukovanje". Podsjećamo, lički poduzetnik bio je optužen da je nakon napada na tamnoputu mladu košarkašicu prstom prodro u njezin anus. No na prvom suđenju sudac Županijskog suda u Gospiću Branko Milanović napad je usporedio s rukovanjem. Poduzetnik je kasnije kažnjen, ali na drugom sudu.
Hrvatska ima 41 suca na sto tisuća stanovnika i samo Slovenija od članica EU ima više – 45. Primjerice, Irska ima 3,5, Danska 6, Francuska 10, a Njemačka 24 suca na 100.000 stanovnika, pokazuju lanjski podaci Europske komisije. U Hrvatskoj za prvostupanjsku presudu u parničnim i trgovačkim postupcima treba oko 380 dana, a u razvijenim zemljama Unije nekoliko desetaka dana.
"Ako se broj sudaca ne veže uz broj predmeta koji se nalaze na sudovima, nego se gleda prema broju stanovnika, onda je to, naravno, mnogo sudaca", kaže Damir Kontrec, predsjednik udruge sudaca, koja ima oko 1200 članova.
Ali samo šest zemalja Vijeća Europe prima više predmeta od Hrvatske – 4286 građanskih i trgovačkih predmeta na sto tisuća stanovnika, dok vodeće zemlje sa sjevera Europe to mjere u stotinama predmeta – Finska 190! Javnost često zaboravlja da je u zadnjih pet-šest godina broj neriješenih predmeta s 1,5 milijuna pao na 400.000, s tendencijom daljnjeg pada.
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Ljudi promatraju pravosuđe primarno kroz velike kaznene postupke, a zapravo su u doticaju s potpuno drugom granom prava. Imamo danas područja u kojima možete svoju parnicu riješiti vrlo brzo. Drugo je pitanje jeste li zadovoljni presudom. Veći dio predmeta se završava u kratkim rokovima - do godine dana.
Možda se to može još skraćivati. Jedan od načina je promjena procesnih pravila - do kada stranke mogu neke dokaze predlagati. Jer se u tim predmetima ne može dokaz čuvati za žalbu. Stranka mora taj dokaz dati na vrijeme. To je jedan od načina na koji će se u budućnosti sasvim sigurno skratiti vrijeme trajanja postupka", kaže sudac Kontrec. Razlozi zbog čega pojedini predmeti kod nas dugo traju su različiti.
"Jedan je nesređeni društveni odnosi. Mi smo iz socijalizma, iz društvenog vlasništva, ušli u kapitalizam i uspostavili smo pravo vlasništva kao temeljno pravo, a imamo nesređene evidencije o nekretninama. Neka područja zemlje, u građanskoj grani sudovanja, imaju sasvim sigurno 50-60 posto samo vlasničkih predmeta. Zadar, Split, otoci... Toga nema na sjeveru zemlje jer su vlasnički odnosi sređeniji, zemljišne knjige su sređenije.
Jedan od razloga za dugo trajanje postupaka bila je praksa koja je ranije postojala na višim sudovima - višestruko ukidanje predmeta. No od 2011. rečeno je kako više nema višestrukog ukidanja predmeta", kaže Kontrac te dodaje kako su i česte promjene zakona također razlog zašto postupci kod nas znaju trajati dugo.
"Možda je najdrastičniji primjer izmjena ovršnog zakona. Od 1995. do 2017. imali smo tri zakona s ukupno 22 izmjene ovršnih propisa. To sasvim sigurno nije normalan način donošenja propisa. U bilo kojoj sređenoj zemlji propis se donese, daje se dovoljno vremena za pripremu primjene propisa, od pola do godine dana.
Propis se počinje primjenjivati i svi su pripremljeni na taj novi propis te se onda, nakon desetak godina, mijenjaju, a kod nas se na svakom zasjedanju Sabora promijeni barem 10-ak propisa jer se u praksi vidjelo da neka odredba nije do kraja jasna", ističe predsjednik udruge sudaca. Zakoni se često mijenjaju i zato što su loši. Izmjenama se poboljšavaju, ali pitanje je u kojoj mjeri.
"Zakoni su alat sudova. S lošim zakonima nema dobrog rezultata", tvrdi Mislav Kolakušić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu. Za 24sata ustvrdio je kako se zakoni pišu po narudžbi lobija, pa je onda i svako otimanje javnog novca - našeg novca, po zakonu. Suci kažu kako je politika svojim čestim izjavama o katastrofalnom stanju u pravosuđu bitno pridonijela nezadovoljstvu javnosti u rad sudaca.
"Političari se ponašaju kao da oni nemaju veze s time", kažu nam suci ističući kako se zna tko donosi zakone. Osim objektivnih razloga za dugotrajnost postupka, dio sudaca probleme u njihovoj profesiji vidi u samom načinu izbora sudaca. Smatraju kako zakon treba izmijeniti i sustav urediti tako da pravila za izbor sudaca budu transparentna te da najbolji prolaze, a to, ističu, nije uvijek slučaj. Suce, naime, bira Državno sudbeno vijeće koje ima 11 članova.
U većini su suci koji su izabrani na općim izborima između samih sudaca. Oni imaju sedam glasova. Tu su još i dva profesora te dva saborska zastupnika. Vijeće donosi odluku s većinom od šest glasova. No često se imenuju kandidati koji po rezultatima svojega rada ne spadaju u prvih desetak. Osim mjerljivih rezultata, dio bodova kandidati dobivaju i za intervju s članovima DSV-a. I tu se često događaju dramatični preokreti. Sportskim rječnikom rečeno, autsajderi pobjeđuju na samoj ciljnoj crti.
Primjerice, u kazneni odjel Županijskog suda u Zagrebu, koji rješava najsloženije kaznene predmete u državi, DSV je na prošlomjesečnoj sjednici imenovao sutkinju koja se uopće nije natjecala za kazneni, nego za građanski odjel tog suda. Nadalje, DSV je lani u listopadu raspisao natječaj za četiri suca kaznenog odjela Županijskog suda u Zagrebu i četiri suca građanskog odjela toga suda na koji su se javila 103 kandidata. Među njima izabrani su 71. i 73. s liste.
Suci i odvjetnici tvrde kako se kod takvih izbora žestoko lobira te da bi profesionalni lobisti imali što naučiti kad bi im se omogućilo da prate taj postupak. U Mostu tvrde kako je javna tajna da se u DSV-u događa trgovina, dok zastupnik Mosta Nikola Grmoja ide korak dalje i tvrdi kako treba promijeniti način odabira DSV-a jer je "DSV izvor korupcije". Žestoka borba za napredak u sudskoj hijerarhiji, osim profesionalnog izazova, je i novac.
Prosječna plaća prvostupanjskih sudaca, općinskih i prekršajnih sudova, s prosjekom od 23 godine radnog staža iznosi 9974,38 kuna. Trgovačkih sudova, s prosjekom od 25 godina radnog staža, 11.299,58 kuna, županijskih sudova, s prosjekom od 25,5 godina radnog staža, 14.253,52 kune, s tim da uskočki suci imaju dodatak od 15 posto. Kako bi postali suci uskočkog odjela, kandidati moraju potpisati pristanak da ih se periodično provjerava.
Tako djelatnici tajnih službi obilaze njihove susjede, rodbinu, prijatelje, čak im mogu provjeravati mailove, poštu ili pratiti telefonske razgovore. Suci visokog trgovačkog suda, s prosjekom od 27 godina radnog staža, imaju plaće od 17.466,37 kuna, a suci Vrhovnog suda 19.452,54 kune. Više manje svi u sustavu smatraju kako su plaće sudaca prvostupansjkih sudova premale s obzirom na opseg njihovih poslova i odgovornost koju imaju.
Primjerice, na Općinski kazneni sud u Zagrebu lani je zaprimljeno ukupno 4510 kaznenih predmeta, a riješeno je 4498 kaznenih predmeta, s time da su u 2016. godini na Općinskom kaznenom sudu predmete rješavala 33 suca. U 2017. do danas zaprimljeno je 3779 kaznenih predmeta, a riješeno je 3898 kaznenih predmeta, a u 2017. predmete je rješavalo 30 sudaca.
Ispada da je svaki sudac riješio 136 predmeta godišnje. Nije rijetkost da imaju i po četiri rasprave dnevno. Ako se zna da je prosječna neto plaća u Zagrebu gotovo 7000 kuna i da vozači ZET-ovih autobusa imaju 7500 kuna, jasno je da bi im plaće trebale biti više.