Ispao je ne baš najdraži, ali svakako drugi najdraži sudac predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Za novog predsjednika Vrhovnog suda Sabor je Đuru Sessu izabrao sa 84 glasa za, 14 suzdržanih i 33 protiv. SDP je bio apsolutno protiv izbora zato što, kako mu je uoči izbora Peđa Grbin rekao u lice, u ranije imovinske kartice nije unosio pola milijuna kuna koliko mu je Agrokor platio za zemljište u okolici Dubrovnika koje je bilo procijenjeno višestruko jeftinije.
Sessa mu je odgovorio da tada nije bilo obaveze da se takve stvari unose u imovinsku karticu, da nije prodao zemljište, nego pravo na potraživanje, da je za taj novac kupio stan koji je sad unio u karticu. Priča počinje prije ravno 20 godina, u doba kad je tada 40-godišnji Sessa bio već drugu godinu na položaju predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
U lipnju 1997. on i troje njegovih rođaka podnijeli su zahtjev za povratom imovine, zemljišta bivše tvornice ulja koje je pripadalo njegovom djedu Đuri Sessi od 1907., a što je u ranijim godinama socijalističke Jugoslavije njegovom djedu oduzeto. Naravno da su rođaci na to zemljište zabilježili plombu i takva je situacija bila sve do listopada 2000. kada je nadležni ured riješio da se svakome od četvero potomaka oštećenog djeda određuje po 11.500 kuna obeštećenja.
Zapravo mala cijena za nešto manje od 40.000 metara četvornih. Razlog za to je bilo to što nije bila riječ o građevinskom zemljištu. I onda je zapelo. Rješenje nikako nije postajalo pravomoćno, plomba je i dalje ostajala, no s druge strane odjednom je na zemljište oko bacio Agrokor zato što je imao određene građevinske planove na prostoru u koji je spadao i komad terena potomaka staroga Sesse.
I još uvijek ono rješenje o 11.500 kuna nije postajalo pravomoćno, zbog čega je plomba suca Đure Sesse smetala Ivici Todoriću, točnije njegovom Agrokoru. I jednog dana Agrokor je platio dva milijuna kuna četvero rođaka kako bi plombu skinuli i prebacili zahtjev za povrat imovine na Todorićevog poslovno carstvo. Odjednom je na osnovi zemljišta nominalno procijenjenog na 11.500 kuna Đuri Sessi je pripalo pola milijuna kuna, za što je kupio stan u Zagrebu koji sada navodi u imovinskoj kartici.
Ovakav posao isplatio se i Agrokoru jer je ubrzo cijeli taj kompleks prodao IGH-u za 16 milijuna kuna. Prethodno je Sessa profesionalno ovako kročio, uvijek na sve višu i višu stepenicu; od 1981. pravni referent u tvrtki "Dubrovkinja", od 1982. sudski vježbenik Županijskog suda u Sisku, od 1984. sudac Općinskog suda u Petrinji, od 1986. sudac Općinskog suda u Sisku, od 1988. sudac Općinskog suda u Zagrebu, gdje je od 1991. do 1993. bio predsjednik parničnog odjela.
I onda pravac Australija; imao je 36 godina kad ga je na tri sezone Republika Hrvatska poslala za konzula savjetnika u Perth. Slučajno u vrijeme kad je od 1992. do kraja 1995. veleposlanik Hrvatske za Australiju i Novi Zeland bio Neven Jurica, pet godina stariji Dubrovčanin od Sesse s kojim se poznaje zapravo cijeli život, od djetinjstva. Sessa se vratio u Hrvatsku i nastavio uspon; predsjednik Općinskog suda u Zagrebu do 2008.
Pa sudac Županijskog suda do 2008. kada tamo postaje predsjednik građanskog odjela. Iste godine u rujnu postaje sudac Vrhovnog suda, kojem je upravo postao predsjednik kao kandidat kojega je istaknula predsjednica naše republike. Posljednjih dana nije bila nikakva tajna da je Kolinda Grabar Kitarović izvorno planirala saborsku većinu za suca Ivana Turudića, ali da je su političke elite HDZ-a odlučile da je Sessa blaža verzija Turudića i kao takav prihvatljiviji.
Predsjednici nije preostalo drugo nego prihvatiti Sessu. SDP se na to sjetio tražiti ranije Sessine imovinske kartice da provjeri što je i gdje navodio od imovine. Saborskoj većini je, međutim, bilo dovoljno da novi predsjednik Vrhovnog suda priloži samo imovinske kartice od 2012. naovamo. Sessa je u međuvremenu bio i u Državnom sudbenom vijeću i predsjednik Udruge hrvatskih sudaca.
U svojstvu ove druge funkcije Sessa se ne tako davno apsolutno protivio javnom objavljivanju imovinskih kartica sudaca, tvrdeći da bi time bila ugrožena njihova neovisnost i sigurnost. Kao član DSV-a, pak, 2010. je pretrpio nimalo nježne kritike zato što je tada glasao za oslobođenje od odgovornosti sutkinje Vesne Žužić.
Bio je jedan od četiri koji su tako glasali, nasuprot petero njih koji su glasali da ju se sankcionira zato što se nije samoizuzela iz postupka u kojem je na tuženoj strani bio i njen suprug, velikogorički tajkun Željko Žužić. Na kraju je sutkinja "preživjela" jer još dvoje članova DSV-a nije glasalo. Nije preživjela, doduše, to što je intervenirao tadašnji ministar pravosuđa Ivan Šimonović, ali je zato pet godina poslije napredovala na instancu županijskog suda.
Vrijedi istaknuti još jedan detalj iz života Đure Sesse, podatak iz aktualne imovinske kartice po kojoj njegova supruga, koja je bez plaće od svibnja 2001., od 2005. vlasnica stana u Velom Lošinju veličine 40 metara četvornih. Sessa ne taji, zašto i bi, da je taj stan on prenio na nju, kao niti to da je taj stan kupio od novca koji je dobio kao odštetu iz parnica protiv HSP-a Dobroslava Parage, Večernjeg lista i Slobodne Dalmacije, te dijelom i zajma od obitelji.
Određenu pažnju javnosti je privukao i 2014., odgovarajući na jednu izjavu Milorada Pupovca da se sudovi po Hrvatskoj vode nacionalističkim kriterijima: "Pupovca brani saborski imunitet i na potezu su tijela RH koja pokreću kazneni progon jer Pupovac poziva na pobunu."
