VH1 ju je proglasio jednom od 100 najvećih žena rock'n rolla, Rolling Stone ju je uvrstio u svojih "100 najboljih pjevača svih vremena", a glazbeni su kritičari govorili kako je definitivno jedna od najboljih ženskih pjevačica svih vremena po svojim glasovnim mogućnostima.

Osim toga, Karen Carpenter je inspirirala Madonnu i Sheryl Crow, a Elton John za nju je rekao kako "ne znam nikoga tko bolje pjeva". Ipak, to joj nije pomoglo da u sebi prelomi te pronađe volju za život, pa je preminula u preranoj dobi od tek 32 godine.

Karen Carpenter rođena je 2. ožujka 1950. u obalnom gradu New Havenu, Connecticut. Baš kao i njezin stariji brat Richard Carpenter, Karen je od rane dobi razvijala interes za glazbu. Dok je Richarda privlačio glasovir, Karen je voljela pjevati i svirati bubnjeve. Osnovala je bend koji se zvao Two Plus Two s nekim srednjoškolskim školskim kolegama, ali upravo je s bratom, pod imenom The Carpenters, uživala u uspjehu probijanja na glazbene ljestvice, piše Vintage News.

S Richardovim izvanrednim vještinama sviranja i pisanja pjesama, u kombinaciji s Kareninim zapanjujuće snažnim i lijepim glasom, Carpenterima nije trebalo dugo da uspiju. Tako su 1969. potpisali ugovor s kućom A&M Records te "žarili i palili" ljestvicama 1970-ih. No, u pozadini priče vrebala je mračna bolest s kojom se Karen borila.

Unatoč svemu, prodali su preko 100 milijuna ploča te su imali 17 hitova.

Prva slavna žrtva anoreksije

Karen je naime imala težak oblik anorexie nervose, poremećaja prehrane zbog kojeg je drastično gubila težinu odbijajući hranu i narušavajući vlastito zdravlje.

Već je u tinejdžerskim godinama vodila borbu s hranom, umišljajući kako je predebela i podvrgavajući se raznim rigoroznim planovima prehrane. Najprije je slijedila tada popularnu Stillman dijetu, koja se sastojala od velike količine proteina i malo ugljikohidrata, izbacujući iz prehrane sve masno i slatko. 

Zbog toga je pala na 50-ak kilograma, s kojima je prvotno bila zadovoljna. Istovremeno, poznavatelji njene obiteljske situacije su za njeno nezadovoljstvo vlastitim izgledom krivili loš odnos s majkom, koja je bila vrlo zatvorena i kritična osoba.

Karen je žudjela za njenom pažnjom, no nažalost želja joj se nikad nije ispunila, pa čak niti velik glazbeni uspjeh nije naveo njenu majku da "smekša" svoj pristup djeci.

Nisu znali ništa o "novoj bolesti"

Novi moment za Karen dogodio se kad je 1973. ugledala fotografiju sebe na pozornici i zaprepastila se, navodno šokirana svojom "debljinom". Danas je jasno kako je to klasičan primjer tjelesnog dismorfijskog poremećaja u kojem pojedinci mogu postati opsjednuti određenim aspektima svog fizičkog izgleda i vidjeti sebe na načine koji se ne podudaraju sa stvarnošću. U to se vrijeme, međutim, malo znalo o mnogim poremećajima prehrane.

Zelda Fitzgerald Umrla je u ludnici, sama i nadrogirana

Odlučila je zaposliti osobnog trenera i promijeniti prehranu, ali na kraju je izgledala teže jer je počela dobivati ​​mišiće. Željela je biti mršavija pa je otpustila trenera i pokrenula vlastiti program mršavljenja. Nije trebalo dugo da kilogrami počnu otpadati, a prije toga, Karen je težila samo 40-ak kilograma. Bila je vidno krhka te su obožavatelji neprestano izražavali zabrinutost oko njenog zdravlja.

Hodajući kostur

Njezin menadžer Sherwin Bash bio je prestravljen kada ju je izgledao - bila je hodajući kostur. Skrivala se ispod brojnih slojeva odjeće, no na pozornici je nastupala u uskim hlačama. Trenutak njenog izlaska na binu bio je i trenutak kolektivnog čuđenja publike - doslovno se čuo uzdah zabrinutosti kad bi je ugledali.

Njeni prijatelji nisu znali što da učine, Karen je uvijek bila snažna za druge, osobito kad je njen brat postao ovisnik o antidepresivima, no ona je odbijala priznati kako je njena mršavost produkt bilo čega drugog nego stresa. U restoranima je Karen gurala hranu na tanjuru ili je molila prijatelje za stolom da probaju njen obrok, pretvarajući se da toliko uživa ili da je toliko ukusno da drugi moraju probati.

Anoreksija je bila nova bolest, koju još nitko nije znao niti prepoznati niti liječiti, a prijatelji oboljelog nisu znali kako se s time nositi. Karen je ipak odlučila potražiti pomoć te je otišla kod njujorškog psihoterapeuta Stevena Levenkrona, no te su posjete bile tek povremene i neučinkovite.

Ništa od bračne sreće

Unatoč katastrofalnom učinku gubitka kilograma na njeno zdravlje, ona je oduvijek željela djecu. 1980. je upoznala zgodnog prodavača nekretnina Toma Burrisa, a par se nakon dva mjeseca veze odlučio vjenčati.

Već je i brzinska svadba bila čudna za ljude koji su poznavali Karen, a potom je uslijedio novi šok - pjevačica je saznala kako je Tom imao vazektomiju prije nego ju je upoznao. Nije joj to želio reći, iako je znao koliko želi djecu. Ponudio joj je da će otići na reverzibilnu operaciju, no ona je izgubila povjerenje u njega te je otkazala vjenčanje.

Zvijezda Jokera Tragični život J. Phoenixa: Brat mu je umro pred očima

No, tome se suprotstavila njena majka Agnes, rekavši joj da su svi već pozvani kao i da je sve plaćeno te ne može otkazati. Karen se pokorila, a brak je bio katastrofa.

Postalo je očito kako je on bio lovac na bogatstvo koji joj se lažno predstavljao skupim odijelima i automobilima koje je iznajmljivao. Trošio je njen novac nemilice, tražeći svote od 50 tisuća dolara da mu odjednom da, sve dok u potpunosti nije ostala bez svoje šetnje.

Bio je okrutan i grub prema njoj, nazivajući je "vrećom kosti".

Karen je pronašla nove načine za skidanje kilograma. Uzela je ogromne količine laksativa - 80 do 90 tableta na noć. Bila je i na lijekovima za štitnjaču kako bi ubrzala metabolizam, usprkos činjenici da je imala štitnjaču koja normalno funkcionira. Još je vježbala u svojoj svakodnevnoj šetnji do ureda psihijatra Levenkrona, za kojeg se kasnije ispostavilo da uopće nije pravi liječnik. 

Nakon nekoliko mjeseci terapije, Levenkron je nazvao Karenine roditelje i Richarda na obiteljsku sjednicu, gdje su joj trebali dati do znanja koliko ju vole.  Richard joj je spremno rekao, ali Agnes, za čijom je ljubavlju Karen stvarno žudjela to nije učinila, rekavši psihijatru kako se " u njihovoj obitelji tako stvari ne rade".

Početak kraja

Kad je primijetila sve češće lupanje srca, Karen je primljena u bolnicu gdje su joj dali infuzije za dehidraciju te su je hranili kroz cijev. 

Dobila je na težini, prestala viđati Levenkrona i vratila se u Kaliforniju. Do 1982. godine Karen je bila fizički i emocionalno iscrpljena. Jednom ju je sluškinja zatekla kako spava na podu svoje garderobe.

Dana 4.veljače iste godine Agnes je pronašla Karen golu, s licem prema dolje u svojoj garderobi, mrtvu. Imala je samo 32 godine.

Umrla je od 'trovanja ipecacom'. Ipecac je lijek koji se koristi za izazivanje povraćanja u slučajevima predoziranja, a Karen ga je koristila kao još jedan način kontrole svoje težine. Nije bila svjesna njegove nuspojave da polako uništava srčani mišić te ga je uzimala svakodnevno.