Odvjetnik Richard M. Serbin dobro pamti dan kad je 1987. godine upoznao 19-godišnjeg Michaela Hutchinsona. Mršavi mladić bio je u ustanovi za mentalno zdravlje kriminalaca koji su služili kaznu za pljačke i mušku prostituciju. 

"Sjećam se tog sastanka vrlo dobro", rekao je Odvjetnik, koji je u to vrijeme imao 40 godina, i bio je uvjeren da će karijeru graditi na građanskim tužbi protiv velikih korporacija. "Kao da je bio nesvjestan situacije, s gomilom slatkiša kupljenih na automatu. Onda mi je ispričao što se dogodilo."

Michael, kako se ustanovilo, je zapravo bio u velikim nevoljama. Zlostavljao ga je svećenik Francis Luddy, iz pensilvanijske biskupije Altoona-Johnstown i koji je u međuvremenu umro. Prvi put uoči Michaelovog 9. rođendana, a sve je trajalo do njegove 17. godine.

Luddy, koji je tada imao 40 godina, bio je iznimno blizak obitelji Hutchinson i bio je Michaelov kum. On je jedan od 301 predatora svećenika spomenutih u stravičnom dokumentu koji je u utorak objavila Velika porota u Pennsylvaniji.

Antikomunikator Biskup Košić: Imenovao sado-mazo svećenika, vidi vraga...

Taj dokument sadrži svjedočanstva o seksualnim zločinima nad više od 1000 djece u sedam desetljeća zapanjujuće šutnje koje su se prikrivale u šest biskupija, piše thedailybeast.com koji je objavio razgovor sa Serbinom.  

Bez Serbinove marljivosti i predanosti, mnogi od tih zlodjela nikada ne bi došli na vidjelo. Odvjetnik, koji je zastupao žrtve klerikalnog seksualnog zlostavljanja otkako je upoznao Michaela prije više od 30 godina. Njegov rad otkrio je imena 109 svećenika predatora koji su sad predmet istrage kao i prethodne istrage iz 2016. godine. 

Trajalo je osam godina

Odvjetnik je pronašao Michaela nakon što je njegova majka bila očajna jer su joj iz lokalne biskupije uskratili svaki odgovor. Došla je u Serbinov tada još mali ured. 

"Očito je bila hrabra žena koja je bila voljna javno započeti rat protiv crkve da bi obranila svog sina. Imajte na umu da je to bila 1987. i nitko nije vjerovao da bi svećenik seksualno zlostavljao dijete. I nije željela nikakav novac od crkve. Samo je htjela da sin dobije moralnu zadovoljštinu i pomoć i brigu kakvu zaslužuje", govori Odvjetnik. 

"Bio je u mentalnom institutu za kriminalce, a bližio mu se 20. rođendan. Michael je bio vrlo mršav mladić pa su ga sodomizirali i u zatvoru jer je imao graničnu inteligenciju."

Kad ga je posjetio u društvu majke, Odvjetnik je shvatio da mladić vjerojatno nije sam, zbog svojih mentalnih sposobnosti, mogao smisliti sve te akcije koje su ga dovele do ovog mjesta. 

Vjerovao je Michaelu i uzeo i odmah podnio tužbu s odredbom da se zaustavi zastara. Ali 1987. godine nije imao pojma u što se upustio, te da se suprotstavlja vrlo moćnoj instituciji s tolikim brojem seksualnih zlostavljanja, ne samo u Pennsylvaniji, nego uopće na svijetu. Što mu je Michael više pričao, to je Odvjetnik postajao bjesniji. 

Kaže da je Michael prvi put postao Luddyjev plijen kad je postao ministrant u crkvi Svete Tereze u Altooni 1977. godine. Obitelj je to saznala tek kad su shvatili da je stariji brat Mark imao seksualne odnose s Luddyjem, ali Mark nije htio o tome govoriti. Njemu je Luddy rekao da je zaljubljen u njega i davao mu darove i nudio putovanje Europom. Mark nikada nije svjedočio protiv svog predatora svećenika, jer je imao ispran mozak, kaže odvjetnik.

CRKVA UJEDINJENJA Fanatici u SAD-u: "Oružje nam je dao svemogući Bog"

"Otac je bio macho muškarac i postupio je vrlo okrutno prema Marku kad je otkrio da je imao seksualne odnose s Luddyjem. Nazvao ga je 'lizaljkom' i vrijeđao ga. Otac je okrivio majku jer je htjela da obojica sinova idu u katoličku školu. Otac se užasno odnosio prema Marku, pa Michael nije želio proći isti tretman", prisjeća se Odvjetnik.  

Dječak je namjeravao pobjeći od kuće i Luddy mu je ponudio novac kako bi mu pomogao. Lažan osjećaj sigurnosti koji je dobio od svećenika značilo je da je uletio ravno u ruke čudovištu. Luddy je kasnije priznao da je zlostavljao djecu otkad se zaredio, a to je bilo 20 godina prije uhićenja. 

'Što si napravio sa spermom?'

Odvjetnik je podnio tužbu 1987. godine u Altooni, ali taj slučaj nije dospio na sud sve do 1994. Tijekom tih sedam godina pravnici su radili na izgradnji slučaja protiv žrtve. Nadbiskup Donaldu W. Trautmanu pripremao se za sukob sa Serbinom i njegovim klijentom. U izvještaju Velike porote postoji dokument koji detaljno opisuje slučaj Hutchinson protiv Luddya. Biskupija je izvukla dokumente iz tzv. tajnih arhiva. 

Kopija pisma je poslana i vatikanskom emisaru u Washingtonu i pensilvanijskim biskupima.

Kad su saznali za tužbu, odvjetnici biskupa iz Altoone posjetili su Micaela u mentalnoj bolnici. 

"Brutalno su ga napali", kaže Odvjetnik, podsjećajući na ranjivost mladića. "Prionuli su zastrašujućoj taktici. Pitali su ga što je učinio sa spermom kad mu je bila u ustima."

Na kraju svjedočenja, Odvjetnik kaže da čak i čuvari u sobi vjeruju Michaelovim uznemirujućim pričama. No, lokalna biskupija bavila se taktikom koja se koristila u bezbrojnim drugim slučajevima. Ubili bi karakter žrtve. U nekim drugim slučajevima, lokalna biskupija u Pennsylvaniji bi odlučila podmiriti i platiti odštetu, ali su mislili da je Michael laka meta. 

"Mislili su da je zbog toga što je Michael neatraktivan klijent i da nikad ne bi mogao dobiti ništa sudskim putem, pa mu ništa nisu ni nudili. Mislim da su htjeli dokazati samo to da je Michael problematičan, da je pljačkaš, da se prostituirao sa homoseksualcima. Htjeli su iskoristiti činjenicu da Michael nije jako bistar da je bio loš u školi. Bili su uvjereni da će dobiti taj slučaj bez problema." 

U sudskom svjedočenju, Luddy je priznao ono što je nazvao ljubavnim odnosom sa starijim bratom Markom, ali je inzistirao da s Michaelom nije imao ništa jer nije bio ni privlačan ni pametan.

Dalmacija Crkva suspendirala svećenika: Zlostavljao je djecu?

"Rekao je da je Michaela intelektualno inferioran i fizički neprivlačan, pa nikada ne bi stavio neki dio tijela u njegova usta. Michael je čuo kako Luddy govori sve te strašne stvari o njemu na sudu. Bio je potpuno će staviti svoje tijelo na usta na Michaela", kaže Odvjetnik. "Michael je čuo kako Luddy kaže strašne stvari o njemu i to ga je sasvim uništilo. Rekao je poroti da ne želi novac nego samo da mu netko povjeruje.  

Odvjetnik je na kraju dobio slučaj nakon gotovo 20 godina suđenja i žalbi, u epskoj borbi protiv, kako je shvatio, jedne od najmoćnijih i najstrašnijih institucija na svijetu: Katoličke crkve. Nakon svega, Luddyjeva biskupija potrošila je više od dva milijuna dolara za obranu i zaštitu predatora svećenika koji je uništio živote tolikih žrtava.

Nije uživao u pravdi

Ali Michael nije uspio dugo uživati u pravdi. Umro je u dobi od 40 godina, nedugo nakon što je dobio slučaj i to od predoziranja.

Odvjetnik kaže da emocionalni stres i mentalna bolest nisu neuobičajeni među onima koje je susreo ili zastupao. On kaže kako je žrtve klerikalnog seksualnog zlostavljanja često teško braniti upravo zato što pate od emocionalnog utjecaja nakon godina patnje. 

"Mnogi su pokušali su samoubojstvo. Mnogi su ovisni o drogama ili su alkoholičari. Vrlo malo njih prebrodi cijelu situaciju bez neke vrste oštećenja. Svi su platili vrlo veliku cijenu zbog toga što su ih zlostavljali ljudi kojima su vjerovali. Tvrdio sam tijekom suđenja da su Michaelovi problemi proizlazili iz seksualnog zlostavljanja od 11-e godine i to od osobe kojoj je vjerovao i za koju je mislio da ga voli."

Odvjetnik kaže kako većina od 300 ljudi koje je predstavljao nosi teret.

"Zato kažem da se većina ljudi ne može s tim nositi. Imao sam klijente u 70-im godinama života, oženjene i često razvedene jer nisu mogli stvoriti ni sa kim bliske odnose. Isto tako, nisu mogli podnijeti ni tužbu, samo su željeli nekom ispričati svoju priču i da im netko vjeruje da se to dogodilo", rekao je za The Daily Beast. 

Odvjetnik je svoju prvu tužbu podnio 1987. godine, mnogo godina prije nego što je Boston Globe pokrenuo priču o tome što je izazvalo revolucionarnu istragu. 

Žrtve se masovno ubijale

"U to sam vrijeme bio svjestan samo nekoliko slučajeva u cijeloj zemlji  pa se nisam imao na što osloniti, ni pozvati. Ja sam građanski odvjetnik. Ja predstavljam povrijeđene ljude. Naivno sam mislio da je to slučaj koji ćemo brzo riješiti. Mislio sam da će crkva učiniti ispravnu stvar."

"Naravno, bio sam šokiran", kaže Odvjetnik, osvrćući se na otkrića u tom slučaju. "Michael se opetovano sodomiziran od 11-e godine, ponekad i svakodnevno, pa mi nikako nije bilo jasno kako se nekoga može konstantno maltretirati. Bio sam toliko bijesan, a i danas oko svega toga imam jake emocije.

Zastupao sam oko 300 žrtava seksualnog zlostavljanja djece i razgovarao s više od 500 ljudi koji su bili žrtve svećenika predatora. Neki klijenti su u međuvremenu počinili samoubojstvo. Izgubio sam klijente jer se nisu mogli nositi s boli, depresijom i mrakom koji su bili posljedica seksualnih zločina od strane onih koje su morali poštovati."

Zlostavljači Hrvatski svećenici pedofili: I Hollywood zna za njih

Što je Odvjetnik više ulazio u dugu povijest crkvenih seksualnih zločina, to je crkva sve više pokušavala steći prednost pred optužbama vlastitih žrtvi. Tužitelje su obično prikazivali nestabilnima, emocionalno oštećenima i još su ih dodatno zlostavljali optužbama da su socijalno disfunkcionalni. 

Budući da su mnogi od tih zločina stavljeni izvan zakonske zastare, crkva optužuje žrtve da samo žele novac, što često otežava put do pravde. To je začarani krug koji postaje još gori zbog srama žrtve i hermetičnih crkvenih tajni. 

Nastavak na sljedećoj stranici...

Pokušaji Serbina da što bolje istraži slučajeve, doveli su ga do tajnih arhiva u kojima se nalaze pritužbe na svećenike predatore, pa sad Velika porota inzistira da se ti arhivi otvore za javnost.

"Ne daju dokumente koje sam i sam pronašao vlastitom istragom iako je sudac presudio da moram dobiti uvid u tu arhivu, ali još nisam dobio sve zapise. Lažu njima i sami sebi skaču u usta", govori Odvjetnik o svojoj 20-godišnjoj borbi. 

Tijekom karijere odvjetnik je nerijetko dobivao i prijetnje smrću, te je bio i fizički napadan jer nije odustajao od borbe protiv katoličke hijerarhije i njihovih odvjetnika. 

"Pokušali su me osobno i financijski uništiti. Imao sam malu odvjetničku kancelariju koja se suprotstavila crkvi i njezinim odvjetnicima koji su bili veliko multinacionalno odvjetničko društvo. Godine 1987. nitko nije protiv njih istupio javno, pa su me napadali sa svih strana, čak i u katoličkim novinama. Pokušali su uništiti mene, moje klijente, pa čak i Michaelovu majku", prisjeća se Odvjetnik.

Odvjetnik, inače Židov, kaže da su mu umnogome pomogli njegov kolega katolik i osoblje koje je bilo katoličke vjeroispovijesti, jer on sam nije mogao shvatiti kako svećenik može biti tako veliki i neupitni autoritet. 

"Imao sam problema s hebrejskom školom zbog toga što sam znao odbrusiti rabinu, ali nikako nisam mogao shvatiti tu fascinaciju svećenicima." 

Serbinova bitka je bila teška. Izgubio je gotovo 100 građanskih predmeta zbog zastare ili drugi zakonskih rupa:

"Naučio sam tijekom svih tih godina, a i danas sam siguran da crkva ima jako veliku moć nad pravosudnim sustavom. Okružni tužitelji, policija, suci, svi oni imaju strahopoštovanja prema Katoličkoj crkvi. Morao sam podnositi brojne pritužbe na njihov rad. Bio sam stavljen pod nadzor i kad sam počeo s procesom otkrivanja zubima i noktima su se borili protiv mene na svakom koraku."

Dugo je trebalo Serbina da shvati protiv koga se bori. 

"Bio sam naivan"

"Tako sam bio naivan, stalno sam mislio da će crkva učiniti pravu stvar. Stalno sam vjerovao da će učiniti nešto dobro za ovo dijete koje je toliko bilo zlostavljano. Bio sam uvjeren da će se to brzo riješiti." 

Razočaran je činjenicom da se taktika obrane i laganje Crkve nije ništa promijenilo unatoč tome što su dokazani evidentni zločini poput onih u Bostonu, Čileu i sada u Pensilvaniji. 

"Što je još gore, to se i dalje događa. Zahvalan sam što je taj glavni tužitelj učinio ono što je učinio s velikim izvješćem Velike porote. Javnost treba znati o stravičnim sudbinama i nesreći koja se ovdje dogodila i nedostatku bilo kakve brige za svu tu nedužnu djecu kao i potpunu ravnodušnost prema svemu što im se dogodilo."

Nikad, pa ni tad Kad će Plenki pitati papu da makne pedofile iz crkve?

Odvjetnik je također razočaran odgovorom Vatikana, koji je došao dva puna dana nakon što je pušteno osuđujuće izvješće iz Pennsylvanije. 

"Trojica papa su sudjelovala u nadzoru ovog skandala od kada sam započeo s tužbama. Stvarno mislim da su oni jednako odgovorni kao i svaki od biskupa i crkvenih čelnika", kaže on. 

"Znali su da postoje ozbiljni problemi. Znali su da se djeci nanosi bol za cijeli život. Znali su da su obitelji uništene. Neki od tih predatora bili su toliko izopačeni, da mi nije jasno kako bilo koje pristojno i normalno ljudsko biće, ne samo pripadnik vjerske organizacije, može to promatrati, a da ne osjeti gađenje. A ovo me i danas šokira. To se nikad više ne bi trebalo dogoditi. A tim biskupima i crkvenim velikodostojnicima koji su sve to godinama prikrivali, bi se trebale kotrljati glave."