Lov na ukradeno libijsko blago - opljačkane su čak i grobnice
Cirenaičke pogrebne skulpture zvuči kao nevjerojatno dosadan naziv članka na posljednjim stranicama nekog znanstvenog časopisa, ali Francuz Morgan Belzic postao je pravi detektiv proučavanjem tako ezoterične teme.
Istraživanje je Belzica vodilo od ratom uništene Libije, tragom internacionalnog krijumčarenja umjetnina, preko tajnovitih posrednika sve do blještavih galerija Pariza i New Yorka.
Libijom upravljaju dvije suprotstavljene vlade, a pet godina od pada Muammara Gaddafija njegova država je u potpunom kaosu. Čak i Islamska država se uključila u borbu za vlast na obali Mediterana. Naime, džihadisti su uspjeli organizirati jedinu uspješnu lokalnu podružnicu u sjevernoj Africi i to baš u Gaddafijevom rodnom gradu.
Belzic se ne bavi ISIL-om, već je u fokusu njegove istrage bio grad Shahat na samoj obali Sredozemnog mora. Shahat je među prvim gradovima kojeg su pobunjenici 2011. godine uspjeli osvojiti od vojske odane dotadašnjem libijskom diktatoru. A Belzica, kao arheologa, zanimala je nešto davnija povijest tog grada.
Grčki nekropolis
Shahat se nalazi na mjestu gdje je nekad uspostavljena prva grčka kolonija u Africi, Cirenaika. Nekad jedan od najmoćnijih gradova Sredozemlja, Cirenaika je i mjesto najvećeg nekropolisa izvan antičke Grčke.
"Doslovno prevedeno, nekropolis je grad mrtvih. Rijetko kada je naziv bio prikladniji", ispričao je Belzic za Daily Beast.
Stari Grci su gotovo tisuću godina pokapali svoje mrtve u nekropolisu kod Cirenaike. "Groblja su bila veća od samih urbanih centara. Nevjerojatan broj grobnica se nalazilo tamo, a imali su i ulice, stubišta, pa čak i fasade", kaže Belzic.
Pojedine umjetnine iz Cirenaike našle su se na svjetskom tržištu i u Gaddafijevo vrijeme, ali diktator je brutalno kažnjavao neovlaštenu prodaju. To je dovelo do toga da su tek poneki avanturisti usudili se pljačkati arheološka nalazišta.
Industrijsko krijumčarenje
Međutim, Libija više nije tako strogo kontrolirana država. Belzic je otkrio da je krijumčarenje umjetnina iz Cirenaike stvorilo pravu industriju.
U ožujku je Belzic predstavio 40 fotografija umjetnina za koje je definitivno ustvrdio da su ukradene iz Cirenaike. Brojka ga je šokirala, jer kako on sam kaže: "Do sad smo znali za manje od 300 skulptura u privatnim rukama".
Pronašao je i stotinjak mramornih umjetnina u prodaji za koje tek sumnja da su iz Nekropolisa kod Cirenaike. "Neke se prodaju za 4.000 dolara, a neka za 400.000, sve ovisi od očuvanosti i lokacije prodaje", rekao je Belzic.
Kaže da je trenutačno najbogatije tržište u New Yorku gdje se prodaju i najskuplje umjetnine. Trenutačno surađuje s međunarodnim organizacijama gdje su sastavili popise umjetnine za koje se opravdano sumnja da su ilegalno iskopane.
Milijuni za poprsje
Nekakav napredak je i ostvaren. Primjerice, 2013. godine Britanci su zaplijenili poprsje grčke božice Persefone procijenjeno na čak dva milijuna funti. Poprsje se nalazi u Britanskom muzeju gdje čeka sudsku odluku o vlasništvu. Oštećenja na samom poprsju ukazuju da su neki amateri krampovima iskopavali skupocjenu umjetninu.
Trag je doveo do poslovnog čovjeka iz Dubaija kojeg je američko pravosuđe optužilo da je barem pet umjetnina iz Egipta prokrijumčario u SAD.
Belzic pretpostavlja da postoje dokazi za barem 90 optužnica, ali i da velika većina ukradenih umjetnina nije na slobodnom tržištu.
"Većina vjerojatno diskretno čami u Švicarskoj ili negdje drugdje. Čekat će 5 ili 10 godina svoju priliku kada će manji ljudi paziti na libijske umjetnine", rekao je Belzic.