"Molimo Luburićevu obitelj da premjeste njegov grob"
Vlast južnog španjolskog gradića Carcaixenta nije odustala od premještanja grobnice ustaškog generala Vjekoslava Luburića, pokopanog na tamošnjem groblju prije gotovo 50 godina, premda za to nema uporišta u zakonu nadopunjenom u rujnu u Španjolskoj.
Do kraja tjedna poslat će pismo hrvatskom veleposlanstvu u Madridu kako bi Hrvatsku službeno obavijestila o svojoj namjeri te provjerila postoji li mogućnost dogovora u skladu s nekim postojećim zakonom ili željom iz Hrvatske da se ondje pošalju posmrtni ostaci. Drugo pismo će poslati regionalnoj vladi u Valenciju, pod čijom administracijom se nalazi Carcaixent, kako bi provjerila pravne mogućnosti.
"Htjeli bismo se dogovoriti s Luburićevim nasljednicima oko premještanja posmrtnih ostataka s groblja u Carcaixentu ili oko premještanja na neko manje vidljivo mjesto“, kaže Carles Albert, zastupnik stranke Reiniciem Carcaixent u gradskoj skupštini. „Ne želimo pritom polemike, niti ikome želimo nanositi bol. Ovo bi smo htjeli provesti u miru bez puno buke", dodaje.
U Carcaixentu, gradu s 20.400 stanovnika, na vlasti je regionalna lijeva stranka Compromis čiji je član gradonačelnik Francesc Salom jedan od inicijatora ideje o premještanju. Prije godinu dana uspostavili su ured koji se bavi pitanjima Španjolskog građanskog rata od 1936. do 1939. godine te poslijeratnog Francovog režima do 1975. godine. Za odgovornu osobu imenovan je Albert.
"I prije je bilo zahtjeva da se grobnica premjesti no kako smo tek prije godinu dana uspostavili ured pod čiju nadležnost dolazi to pitanje, ljetos smo pokrenuli inicijativu. Smatramo da Luburićeva grobnica ne bi trebala biti na našem gradskom groblju zbog njegove prošlosti“, kaže Albert.
Vjekoslav 'Maks' Luburić bio je general vojske Nezavisne Državne Hrvatske od 1941. do 1945. godine te osnivač logora Jasenovac. Pripisuju mu se mučenja i ubijanja zatvorenika. Živio je u Carcaixentu u vrijeme Francovog režima kao politički emigrant, pod drugim imenom, a ubijen je u svojoj kući gdje je imao tiskaru u kojoj je izdavao časopis usmjeren na rušenje Jugoslavije i hrvatsku samostalnost. To se ubojstvo pripisuje Iliji Staniću, agentu jugoslavenske tajne službe UDB-e.
Španjolski zakon o povijesnom sjećanju, koji se odnosi na Španjolski građanski rat i režim nakon njega, nadopunjen je u rujnu s ciljem premještanja posmrtnih ostataka diktatora Francisca Franca iz javnog mauzoleja pored Madrida. Inicijativu je pokrenula stranka lijevog centra, Španjolska radnička socijalistička stranka (PSOE), kada je u lipnju došla na vlast u Španjolskoj.
U nadopuni zakona nema članka koji bi se odnosio na druge osobe pokopane u Španjolskoj, koje nisu sudjelovale u Španjolskom građanskom ratu ili režimu nakon njega. Vlada u Carcaixentu čekala je donošenje te nadopune prije poduzimanja daljnjih koraka.
Sada namjerava ponuditi Luburićevim nasljednicima dogovorno premještanje. Spremni su sudjelovati i u troškovima ekshumacije te prijevoza, a Albert kaže da im je prihvatljivo i da grobnica ostane na istom groblju u Carcaixentu ali na nekom manje vidljivom mjestu.
Ljetos, nakon što se u medijima pojavila vijest o inicijativi, došao je u gradsku vijećnicu jedan od Luburićevih sinova, Vjekoslav Hernáiz Luburić, koji živi u mjestu udaljenom desetak kilometara. On je u kolovozu zatražio dokumentaciju o vlasništvu nad grobnicom i pravnim nasljednicima.
Pri tome se, kaže Albert, suprotstavio njenom premještanju.
Luburić je pokopan u zemlju tamošnjeg groblja 1969. godine a njegov zet Dinko Šakić, nekadašnji ustaški satnik i zapovjednik Jasenovca, kupio je grobnicu 1976. Ona se od tada nalazi ravno uz put koji vodi od ulaska na groblje.
Šakić je uhićen u Argentini 1998. te je u Zagrebu osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu od 20 godina za naređivanje smaknuća, mučenja i nehumanog postupanja prema zatvorenicima i civilima. Tvrdio je da je nevin i da je suđenje namješteno. Umro je u zatvorskoj bolnici 2008. godine.
Pravni nasljednici Luburićeve grobnice mogla biti Šakićeva djeca ili obitelj do kojih u Carcaixentu nisu uspjeli doći. Nadaju se da će se netko od njih javiti. Ne javi li se, obratit će se Luburićevom sinu, ali će probati doći i do njegovog drugog sina te dviju kćeri.
Mjesto na tamošnjem groblju kupljeno je na rok od 50 godina, dakle do 2026. godine, kada ga nasljednici mogu produžiti za dodatnih 49 godina.
No 1985. godine potpisan je lokalni sporazum prema kojem vlasnicima grobnih mjesta u Carcaixentu ta mjesta ostaju zauvijek bez navedenih rokova.
Vlast u Carcaixentu vjeruje pak da taj lokalni sporazum pravno nije iznad zakona o vlasništvu nad grobnim mjestima kakav je na snazi u Španjolskoj. Ako je vlast u pravu to bi značilo da Luburićeva grobnica može biti ondje još sedam godina, a tada nasljednici mogu platiti novčani iznos za produženje od dodatnih 49 godina.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Luburićev sin, Vjekoslav Hernáiz Luburić, nije bio dostupan za komentar. Ukoliko on, ili netko od nasljednika, ne prihvati ponudu o premještanju grobnice gradska vlast ne isključuje mogućnost da mu 2026. godine odbije produžiti vlasništvo nad mjestom ondje.
Kao razlog može upotrijebiti planiranu reformu cjelokupnog groblja.
No pitanje je tko će tada biti na vlasti u Carcaixentu. Za sedam mjeseci, u svibnju, održavaju se lokalni izbori diljem Španjolske pa tako i u Carcaixentu.
„Mi bismo htjeli riješiti ovo pitanje, odnosno premjestiti grobnicu do kraja mandata“, kaže Albert. Stranka Compromis i njegov partner Reiniciem Carcaixent na vlasti su od 2015. kada su smijenili s vlasti konzervativnu Narodnu stranku koja je upravljala mjestom od 1999. godine. Narodna stranka protivi se premještanju Luburićevog groba, kaže njen tamošnji zastupnik Salvador Ferrer.
Uz grobnicu nema političkih niti drugih okupljanja, a nadgrobna ploča je nagrizena vremenom i podzemnim vodama. Lokalni grobar kaže da je u posljednjih pet godina samo dva puta vidio ljude na njegovom grobu, od čega jednom Luburićevog sina.
Albert tvrdi da bi se uz grobnicu mogao veličati ustaški režim, „posebno u trenutku kada u Europi jačaju stranke krajnje desnice“. U travnju iduće godine napunit će se 50 godina od ubojstva Luburića. Njegov navodni ubojica godinama živi u Sarajevu.
Na grobu piše: „Ovdje počiva u miru vitez Vjekoslav Luburić, general hrvatskih oružanih snaga“. Na ploči su križ i hrvatski grb, a u pozadini grba mač.
Krajem godine će se u Valenciji sastati komisija, tijelo regionalne vlade, koja se bavi pitanjima Španjolskog građanskog rata i Francovog režima. Sastavljena od ljudi iz različitih područja obično se sastaje dva puta godišnje. Ona bi mogla razmotriti zakonsku situaciju vezanu za Luburićev grob, kaže Albert.
Pronađe li nekakvu podlogu, a Luburićevi nasljednici ne pristanu na premještanje, vlast u Carcaixentu mogla bi donijeti odluku o premještanju. O njoj bi se zatim trebalo glasovati u skupštini Carcaixenta u kojem ima podršku 11 od 20 zastupnika. No zasad nikakva rasprava o tome nije najavljena u skupštini. Mišljenja stanovnika su podijeljena a pitanje grobnice nije im među prioritetima.
U Madridu se pak nalazi grobnica predsjednika NDH-a, Ante Pavelića, umrlog ondje 1959. godine. Ondje nema inicijative za premještanjem njegovog groba premda je u glavnom gradu ljevica na vlasti od 2015. godine.
Španjolska je pod vlašću generala Franca bila priznala NDH a nakon Drugog svjetskog rata je pružila utočište Paveliću i Luburiću.
Trenutačno traje polemika oko premještanja posmrtnih ostataka Franca koji je upravljao zemljom 36 godina do svoje prirodne smrti 1975. godine. Njegova grobnica nalazi se u divovskom mauzoleju 40-ak kilometara od Madrida, financiranim javnim novcem, na mjestu gdje se nalaze žrtve obiju strana građanskog rata.
Francovi unuci najavili su pravni postupak protiv donesenog zakona kojim vlada do kraja godine namjerava odande premjestiti njegove ostatke, na mjesto koje odaberu njegovi nasljednici. Budu li ga morali premjestiti, nasljednici žele pokopati Franca u kripti madridske katedrale gdje imaju zakupljenu grobnicu u kojoj je već pokopana Francova kćer. Katedrala se nalazi u srcu Madrida, uz nekadašnju kraljevsku palaču a danas muzej, gdje se održavaju državne mise zadušnice.
Ta namjera je izazvala novo protivljenje socijalističke vlade koja tvrdi da bi se na tom mjestu veličao Francov režim. Premda su socijalisti bili najduže na vlasti od kada je uvedena demokracija te donesen ustav 1978. ovo inicijativu pokrenuli su tek prije pet mjeseci.
Od 2014. godine, zbog gospodarske krize i korupcije, na španjolsku političku scenu iskočile su nove stranke koje su nagrizle tradicionalno dvostranačje socijalista PSOE-a i konzervativne Narodne stranke. Riječ je o mlađim ljudima, rođenima tijekom prijelaza u demokraciju, od kojih mnogi otvaraju povijesna pitanja koja su bila zatvorena proteklih desetljeća.
PSOE i Narodna stranka nisu se bavile time, uključujući otkrivanje identiteta i sudbina tisuća nestalih i ubijenih tijekom građanskog rata te nakon njega, kako bi prijelaz prema demokraciji protekao mirno bez novih podjela ali i zato što su u početku u njihovim vladama i administraciji ostali ljudi iz prijašnjeg režima. Mišljenja stanovnika o premještanju Francovih posmrtnih ostataka su podijeljena.