Najveća pljačka grobova na svijetu: Kradu čak i vijke
Deseci ratnih brodova za koje se vjeruje da sadrže ostatke tisuća britanskih, američkih, australskih, nizozemskih i japanskih mornara iz Drugog svjetskog rata ilegalno su opljačkali ronioci, otkriva britanski Guardian.
Analiza otkrivenih brodova donijela je zaključak da je do 40 ratnih brodova već djelomično ili potpuno uništen. Njihovi trupovi možda su sadržavali posmrtne ostatke 4.500 članova posade.
Vlade strahuju da će drugi neoznačeni grobovi također biti oskvrnjeni. Stotine drugih brodova - uglavnom japanskih plovila koja mogu sadržavati ratne grobove desetaka tisuća posade ubijene tijekom rata - ostaju na morskom dnu.
Raspadnute 70-godišnje olupine obično se prodaju kao otpad, ali brodovi također sadrže vrijedne metale kao što su bakreni kabeli ili propeleri od fosfora i bronce
Stručnjaci kažu da bi pljačkaši mogli tražiti još dragocjenije blago - čelik napravljen prije razdoblja nuklearnog testiranja, koje je ispunilo atmosferu zračenjem. Ovi potopljeni brodovi jedan su od posljednjih izvora "čelika niskog pozadinskog zračenja", gotovo bez zračenja i od krucijalne su važnosti za neku znanstvenu i medicinsku opremu.
Guardian je prošle godine otkrio da su olupine nekih od najzanimljivijih britanskih ratnih brodova ilegalno završile u starom željezu, što je dovelo do velike zabrinutosti među veteranima i arheolozima, koji su optužili vladu Ujedinjenog Kraljevstva da nisu reagirali dovoljno brzo da zaštiti podvodne grobnice.
Tri su broda - HMS Exeter, HMS Encounter i HMS Electra - sadržavala tijela više od 150 pomoraca. Svi su potopljeni tijekom operacija u Java more 1942. godine, jedan od najkrvavijih pomorskih sukoba na moru tijekom rata.
U 2014. godini pronađeno je da su olupine HMS Repulsa i HMS Prince of Wales te grobnice više od 800 mornara kraljevske mornarice oštećivali ilegalni ronioci.
Ministarstvo obrane Velike Britanije zatražilo je od Indonezije da štiti brodove u svojim vodama. "Vojna olupina trebala bi ostati neometana, a oni koji su izgubili život na brodu trebali bi počivati u miru", izjavio je glasnogovornik ministarstva.
Od tada su ronioci u Maleziji poslali fotografije Guardianu koji su pokazali uništenje trojca japanskih brodova potopljenih u blizini obale Bornea 1944. godine tijekom rata u Tihom oceanu. I jedan od najmoćnijih australskih brodova, krstarica HMAS Perth, također je razbijen.
James Hunter, iz Australskog muzeja pomorstva, bio je jedan od ronioca koji su otkrili u kakvom je stanju Perth.
Rođen u SAD-u, s ocem roni od svoje devete godine i radio je kao pomorski arheolog već gotovo dva desetljeća, uključujući i za arheološku ekipu koja je istraživala američku podmornicu iz njihovog građanskog rata H L Hunley.
Tijekom svoje karijere, Hunter je čuo za djelomično izvlačenje olupina - krađa propelera i topova, a ponekad i osobne stvari posade. Ali prošle godine, čuo je priče iz ronilačke zajednice u Indoneziji da su brodovi izvučeni u cijelosti.
"Bavim se ovime već 20 godina, a nikada nisam čuo za povijesnu olupinu, osobito veliki čelični trup od 8.000 tona, koja je potpuno uklonjena. Nisam mogao vjerovati", rekao je. Ali mjesec dana kasnije, promatrajući silnu vodu u Javanskom moru, Hunter je vidio kako su ronioci "raskomadali [Perth] od jednog do drugog kraja".
"Možete onda otići u ratno groblje i iskopati leševe vojnika. Uopće ne vidim razliku", rekao je Hunter, koji dolazi iz vojne obitelji. "Bio sam posve užasnut."
Američka je vojska poslala nekoliko izaslanstva u Indoneziju kako bi pokušala zaštititi svoje olupine.
Veliki brodovi s dizalicama snimljeni su iznad mjesta izvlačenja, često s ogromnim količinama čelika na palubama. Na dnu mora ronioci su pronašli brodove presječene na pola. Mnogi su bili potpuno uklonjeni, ostavivši iza sebe samo brodske daske.
Kambodžanski, kineski i malajski brodovi bili su uočeni iznad brodskih olupina. U nekim su slučajevima njihove posade uhićene. U jednom slučaju, pljačkaši su pokazali pismo s Malezijskog sveučilišta gdje piše da je rad odobren kao "istraživanje".
Istražiteljima nije jasno zašto bi itko išao na dno mora da izvuče čelik, a posebno ih je zbunjivalo to što su ignorirali modernije brodove u puno boljem stanju.
"Ako pogledate iznos novca koji biste potrošili za spašavanje, da biste dobili samo da biste dobili hrpu korodiranog metala, to jednostavno ne izgleda kao dobro poslovanje", rekao je Hunter.
Nastavak pročitajte na sljedećoj stranici.
Jedno moguće objašnjenje je da su ti brodovi posljednji primjerci čelika bez pozadinskog zračenja i njihovi trupovi mogu se koristiti u izradi preciznih mjernih instrumenata kao što su famozni Geigerovi brojači ili senzori za svemirske letjelice.
Krajem prošle godine pokrenuta je međunarodna istraga zbog misterioznog nestanka tri nizozemska ratna broda iz Drugog svjetskog rata koji su nestali s dna Javanskog mora u blizini obale Indonezije. Nizozemsko ministarstvo obrane potvrdilo je da su ostaci dvaju brodova uništenih 1942. godine potpuno nestali. Veliki dijelovi trećeg broda također nedostaju. Amateri pronašli brodove Ostatke brodova su prvi put našli amaterski ronitelji 2002. godine ali nedavna ekspedicija povodom 75. obljetnice bitke na Javanskom moru otkrila je da su brodovi nestali.
Sonarskim pregledom utvrđeno je da su tragovi brodova još uvijek na dnu mora, ali sami ostaci brodova su nestali, pisao je nedavno britanski Guardian. "Ostaci HNLMS De Ruytera i HNLMS Java potpuno su nestali. Veliki dijelovi HNLMS Kortenaera također nedostaju", rekli su Nizozemci. Bila je to jedna od najkrvavijih bitaka u tom dijelu svijeta, a saveznici su izgubili šest brodova i više od 2.000 mornara. Japanci su izgubili jedan brod i manje od 40 mornara je ubijeno.
Više od 900 Nizozemaca je poginulo, a oko 250 Indonezijaca nizozemskog porijekla im se pridružilo u vodenom grobu. Olupine brodova proglašene su svetim ratnim grobljem. "Istraga je pokrenuta kako bi se ustanovilo što se dogodilo s olupinama. Skrnavljenje ratnih grobova ozbiljan je prekršaj", dodali su iz nizozemskog ministarstva obrane.
U mjesecima nakon tog misterioznog nestanka polako se počela rasplitati priča o velikom biznisu i milijunskoj zaradi od izvlačenja smeća s dna mora.
Međutim, priču treba početi s rastom popularnosti rekreativnog ronjenja i Australcem Kevinom Denlayem. On je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bio predvodnik revolucije u ronjenju. Tada se počelo s eksperimentiranjem s raznim plinovima poput helija, a sve kako bi ljudi mogli roniti dublje i dulje nego ikad prije. Nove tehnologije omogućile su i nove zarone. Po prvi put su ljudi mogli posjetiti vodene grobove američkih i japanskih mornara oko Guadalcanala. Kad je istražio što se istražiti dalo, okrenuo se Javanskom moru i potopljenim nizozemskim brodovima.
Olupine se nalaze na pedesetak metara dubine i svaki zaron nosi opasnost od dekompresijske bolesti. Snažne struje redovito odnesu čak i najiskusnije ronitelje, a ni loša vidljivost ne pomaže tijekom zarona. Kako je ranije spomenuto, Denlay i njegova ekipa otkrili su prvi brod 2002. godine i trebalo im je još šest godina sporog rada na brodu MV Empress da bi otkrili i posljednji brod. On kaže da je samo kapetan Empressa znao točne koordinate svakog broda, a i to je prenio samo mornaricama kojima su brodovi pripadali tijekom rata.
Usprkos naporima da sačuvaju lokacije tajnima, uskoro su pojedinci počeli dolaziti. Zbog tamošnjih uvjeta ipak nije bilo redovitih posjetitelja, ali svejedno su neki ostaci brodova polako nestajali. Velika većina brodova je ipak ostala netaknuta sve dok nisu potpuno nestali.
Kako je objavio portal Outside Online, azijskim vodama već godinama nesmetano posluju ilegalne operacije izvlačenja brodova, a posebno u Južnom kineskom moru gdje relativno siromašne države jednostavno nemaju dovoljno resursa za patroliranje ogromnim otvorenim morima. A nagrada za ilegalne zarone je ogromna. Samo jedna mjedena kontrolna ploča redovito dostiže cijenu od 5.000 dolara na otvorenom tržištu. Brončani propeleri, teški i po nekoliko tona, mogu donijeti i po pola milijuna dolara na otkupu otpada.
Najčešće ti "gusari" uzimaju samo vrjednije dijelove brodova, ali s vremenom se prebace i na aluminij. Većinom je riječ o malim ribarskim brodovima koji se privežu u blizini olupine i onda po jedan ili dva ronitelja idu u morske dubine kako bi pronašli kakve vrijednosti.
Čak i kad uzmu sve, najčešće ostanu barem vijci i zakovice. Zbog toga je slučaj nestalih brodova još čudniji. Nisu ostali čak ni vijci. "To je jako neobično, barem prema mom iskustvu u azijskim vodama. Obično ostane barem neki kostur, ali sada je ostao sam trag na morskom dnu", kazao je svojevremeno Denlay.