Josip Paladino jedan je od najuglednijih hrvatskih neurokirurga, a u svojoj 45-godišnjoj karijeri operirao je više od 15 tisuća pacijenata. Gotovo četvrtina tih pacijenata došli su iz inozemstva, što samo potvrđuje njegovu reputaciju top stručnjaka.

O Paladinu kruži jedna od najnevjerojatnijih priča, a to je da nikada nije upisao nijedan prekovremeni sat, iako gotovo da nije bilo dana u njegovoj karijeri u kojem prekovremenih sati nije bilo. Naime, Paladino posao nikada nije radio gledajući na sat - dok ima pacijenata njegov posao nije gotov. Ono što mu je bilo bitno je da dan ipak završi tako da stigne vidjeti svoja tri sina.

Paladino je otac postao u 49. godini života i to ga je, kaže, učinilo drugim čovjekom i dalo mu poticaj za život i rad. Osim po vrhunskom znanju, Paladino je poznat i kao jedan od najvatrenijih navijača Hajduka.

"Hajduk je nama Dalmatincima puno važniji od samog sporta, to je simbol", rekao je Paladino jednom prilikom. Zanimljivo je da je rođen iste godine kada i Torcida - 1950.

Paladino se inače praktički cijeli život bavio sportom - tenisom, jahanjem, nogometom... Od jahanja je morao odustati zbog problema s kukom, a možda najdraži sport mu je onaj 'dalmatinski', kad ide doma napuniti baterije.

"Kada ugledam Split s Klisa, osjećam nešto nalik onom kao kad skinete cipele što vas žuljaju, te osjetite golemo olakšanje. E, tako se ja tada osjećam, odahnem", rekao je Paladino.

Imao je Paladino još jednu veliku strast, koju je drastično srezao. Cigarete.

"Do prije 12 godina pušio sam četiri kutije cigareta dnevno. A onda sam odlučio da ću dnevnu dozu ograničiti na pet komada. Toga se strogo pridržavam", rekao je prije desetak godina u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.

A je li ikad pokleknuo i zapalio šestu cigaretu u danu?

"Nikada. Riječ koju ste dali sebi ili drugima, svejedno, je zakon. A čovjek koji ne drži do riječi nema ni obraza", odgovorio je.

Najgori ministar Kujundžiću treba ili objasniti kako se radi ili ga smijeniti

Iako je cijelu karijeru proveo u Zagrebu, Paladino se, kao pravi Splićanin, voli vraćati u rodni grad u kojem su mu, rekao je, emocije.

O svom djetinjstvu u rodnom gradu, ali i drugim gradovima u koje su se selili njegovi roditelji, te kada se dogodio trenutak kada je znao da će postati liječnik, jednom je opširno ispričao:

"Roditelji su mi 1950. godine, kad sam rođen, bili studenti medicine. U teško vrijeme poraća, kada nije bilo ni hrane u izobilju, a živjeli su u malenoj iznajmljenoj sobici na Šalati, u neposrednoj blizini fakulteta. Rođen sam u Splitu, u Ulici prvoboraca, bivšoj Tartaglinoj. Ja sam zaista studentsko dijete, jer sam kompletnu prvu godinu medicine moje majke ‘položio s njom’, u trbuhu. Moj otac, nažalost, nije uspio diplomirati. Pred sam kraj studija, umro je od kronične bolesti bubrega. Usprkos svim nedaćama, moja majka je ipak uspjela završiti studij, te smo se vratili u Split. Iz tog vremena, sjećam se tih sličica Zagreba, starih drvenih tramvaja, magle i velikog snijega.

U Splitu sam krenuo u osnovnu školu na Bačvicama, tamo sam proživio svoje drago mi djetinjstvo, prve dječačke tučnjave, prve ljubavi, prava prijateljstva. Majka se kasnije udala za dr. Francheskija i njih su dvoje otišli raditi u Udbinu, u Lici, gdje su osnovali Centar – majka je specijalizirala fizikalnu terapiju – za rehabilitaciju paraplegičara. S njima sam tamo proživio tri godine, sjećam se te specifične zimske ljepote krajolika. Za dijete u mojim godinama, bilo je fenomenalno da se odgaja u takvoj sredini. 

Domovina Hrvatska Palestinac najtraženiji liječnik, pregleda i 130 pacijenata

Nakon završene osnovne škole, vratio sam se u Split, kod moje none, te se upisao u Gimnaziju ‘Ćiro Gamulin’. Već tada sam znao da ću biti liječnik. Sve majčine i očeve knjige sam čitao, gledao, a posebno me se dojmio i zainteresirao udžbenik anatomije. Pamtio sam razne pojmove, a kako imam sreće da mentalnim automatizmom selekcioniram u memoriji sve što je važno, mnogo toga je ostalo u glavi. I enciklopedije su me zarobile, sakupljao sam znanja i najraznovrsnije podatke i pomalo kreirao svoj svijet."

Doktor Paladino po mnogočemu se isticao u javnosti, pa tako i primjerice kada je potpisao peticiju za oslobađanje generala Ante Gotovine i Mladena Markača. Pristupio je Zakladi za promicanje istine o Domovinskom ratu, čija je zadaća, među ostalim bila i prikupljanje financijske pomoć za hrvatske generale optužene u Haagu.

"Zvjezdani trenutci moje karijere dogodili su se na bojišnicama širom zemlje tijekom Domovinskog rata kad sam mogao pomoći onima kojima je to bilo najpotrebnije. E sad, sve te ljude koji su danas u Haagu upoznao sam u takovim okolnostima, kada se stvarala hrvatsku povijest kojoj se sada pridaje nezasluženo malo poštovanja. Meni je čast da sam upoznao te ljude, te moje prijatelje. I čini mi se poštenim reći: ako sam mogao pomagati onda, onda moram pomoći i sada", izjavio je u vrijeme dok su generali još bili u Haagu.

Paladina su pacijenti redovito birali među najbolje liječnike godine, a Paladino se do te mjere posvećivao svakom pacijentu da je svakome od njih u svakom trenutku znao ime i prezime.