Ministar zdravstva Milan Kujundžić nakon što mu završi mandat ne samo da neće ostati upamćen kao reformator hrvatskog zdravstva, već neće ostati upamćen ni po jednoj dobroj ideji. Zadnji u nizu njegovih prijedloga je najava u utorak navečer da će liječnici opće prakse ubuduće popunjavati nekakve upitnike o tome koje tegobe imaju njihovi pacijenti, pa će tek nakon toga biti upućeni na pretrage.
Par dana prije toga Kujundžić je svom kolegi, ministru Bošnjakoviću, poslao pismo da pokuša utjecati na ujednačenje sudske prakse kad su u pitanju radni sporovi protiv bolnica. Dakle, ne radi svoj posao, ali bi radio posao pravosuđa.
To naravno nije sve. Lista Kujundžićevih nebuloza koje je javno izgovorio ili napravio sad je već prilično duga i prilično skandalozna.
Kujundžićeve provale su eskalirale nakon famozne izjave u ožujku prošle godine, kada je izgovorio antologijsku rečenicu "jedan svećenik u bolnici nekad vrijedi više od 20 doktora". Nije da liječnici iz Hrvatske nisu do tada odlazili iz domovine, ali ova izjava ih sigurno nije zadržala u Hrvatskoj.
'Obračunao' se i sa bolesnom djecom, rekavši da "Hrvatima treba malo istine a ne samo populizma koji im se već dugo servira", te da "nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve", misleći na djecu oboljelu od spinalne mišićne atrofije kojoj može pomoći samo lijek spinraza čija jedna doza košta 125.000 dolara. Kod nas je lijek odobren samo za dvoje djece, dok još 39ero djece čeka kako bi, možda, dobili lijek koji život znači.
Iako je Europski zdravstveni potrošački indeks Srbiju i Makedoniju po nizu parametara rangirao prije Hrvatske, Kujundžić nas tješi riječima kako 'zna koji problemi more susjede koji imaju puno veće probleme nego mi, i samo su se u nekim parametrima pomaknuli'. Izgleda da su ti 'neki parametri' bili dovoljni da prešišaju Hrvatsku.
Određenu 'dekompresiju sustava', kaže Kujundžić, postigli su i - slanjem smsova. Pacijentima koji se nakon nekoliko mjeseci više ne mogu sjetiti da im uskoro slijedi važna pretraga, ili su to obavili kod privatnika, tri dana prije pretrage šalju sms u nadi da će im pacijent javiti ukoliko neće doći. Kujundžić je rekao kako je to 'model koji rabe, ali se time previše ne hvale'.
Za vrijeme Kujndžića liste su se 'produžile' za trideset posto, a za specijalistički pregled (koji može život značiti) čeka se u prosjeku 185 dana. Tome je odlučio doskočiti prioritetnim listama koje bi se, valjda, formirale nakon upitnika. Te je 'prioritetne liste' Hrvatska udruga bolničkih liječnika i Koordinacije hrvatske obiteljske medicine gotovo odmah proglasila glupošću.
Kada je uz bok Milana Bandića uspješno uništio sve šanse da Zagreb postane sjedište Agencije za lijekove ministar je iskoristio onu dobru staru o tome kako je baš 'Hrvatska u neravnopravnom položaju i da ocjene koje se uzimaju u obzir nisu principijelne.'
O Bandićevoj i Kujundžićevoj sramotnoj prezentaciji i prijavi u kojoj su nedostajale temeljne informacije, pisali su i strani mediji. Kujundžić se voli baviti budućnošću i dobrobiti nacije pa je tako rekao da "ako manje ljudi puši, pije i kocka, bit će manje karcinoma pluća, moždanih udara, infarkta, ciroze i neuropatije. Zahvaljujući prevenciji ćemo za 10-15 godina trebati osjetno manje trošiti na liječenje, a s druge strane ćemo dobiti financijsku potporu koja će sadašnjih 750 eura po stanovniku za zdravstvo podići na veći broj".
Vjerojatno ga je takvo razmišljanje i ponukalo da na listu luksuznih proizvoda na koje bi povećao porez uvrsti, uz cigarete, alkohol i kocku - i mobitele. Jednaki slalom misli i ideja ministar ima i kada je riječ o namicanju novca za zdravstveni sustav, tj. privatizaciju. Naime, ministar kaže kako je naše zdravstvo odlično, no 'samo' mu nedostaje novca.
Do njega pak želi doći poskupljivanjem usluga, iako tvrdi da nikada nije 'izrijekom rekao da želi povećati cijene dopunskog osiguranja', ali zato 'gura' ideju da se ukinu koncesije u primarnoj zaštiti te da zdravstvo funkcionira, zapravo, isključivo po pravilima tržišne ekonomije - naslijeđivale bi se ordinacije i formirale cijene u skladu s potražnjom.
Kad se sve zbroji i oduzme, Milan Kujundžić daleko je najgori ministar Plenkovićeve Vlade i zapravo je vrlo zabrinjavajuće da netko poput njega vodi tako važan resor kao što je zdravstvo. Kujundžić nije kapacitet za ministra, sve njegove ideje i prijedlozi ne idu u smjeru rješavanja problema, već naprotiv - on ih još i povećava, a kao jedinu ideju kako dovući novac u zdravstvo predlaže nove namete za građane. Prema načinu na koji Kujundžić doživljava posao ministra, da se zaključiti kako bi njegov posao mogao raditi bilo tko - uzmi malo od građana, daj još koju anketu i sve što je skuplje nećemo platiti. Ništa na svijetu, pa ni resor zdravstva tako ne funkcionira i Kujundžiću bi to konačno netko trebao objasniti.
