Budući da je sabirna akcija počela s velikim uspjehom, to se došlo na ideju, da se ona proširi i prodajom otkupnih znakova u obliku različitih devocionalija (medaljica, sv. sličica, knjižica, kipova i sl.). Kako tog materijala nije bilo moguće u zemlji proizvesti uslijed poznatih prilika, koje su za vrijeme okupacije vladale u našoj industriji i obrtu, to se došlo na ideju, da se radi lakše nabave tih devocionalija u inozemstvu osnuje posebna protokolirana tvrtka za promet devocionalijama i ostalim crkvenim potrepštinama.

Ta je tvrtka i osnovana te protokolirana koncem 1942. godine u obrtnom upisniku pod nazivom "Nadasve k. d. trgovački posao za promet devocionalijama i ostalim crkvenim potrepštinama na veliko, vl. Heger Wilhelm i Jesih Pavao”. Tu je tvrtku vodio kao unutarnji član Wilhelm Heger, koji je uložio svoj novac kao početni kapital 1942. godine, ali mu je taj novac bez ikakvih kamata i bez obzira na pad vrijednosti novca te porast vrijednosti robe vraćen u istom iznosu 1943. godine.

Feljton (1/6) Gestapovac kojem je Stepinac povjerio milijune kuna

Međutim je među svećenstvom nastalo nezadovoljstvo radi sudjelovanja Hegera, budući da mu se pribrao loš glas u trgovačkim poslovima (poznata afera pariške tvrtke Intercosma, koje je šef reklame bio Heger). Nakon akcije svećenika Heger je koncem 1943. napustio Zagreb, te se kao njemački državljanin uputio u Njemačku. Njegovim odlaskom prestao je i rad "Nadasve k. d.”, dok je sabirna akcija crkvene ustanove "Naša draga svetišta" još u toku te ta ustanova još postoji.

Nakon odlaska Hegera u Njemačku drugi, vanjski član tvrtke "Nadasve k. d.”, preč. g. Pavao Jesih, bio je po ustaškim vlastima uhićen i zatvoren u Lepoglavi do ožujka o. g. U siječnju ove godine preč. Jesih je zatražio od obrtnog otsjeka brisanje tvrtke "Nadasve k. d.”, jer ta tvrtka nije faktično odlaskom Hegera u Njemačku ni poslovala."

Privremeni upravitelj Gortan nije pronašao nikakve imovine na navedenoj adresi, jer je Heger ponio sa sobom sve fakture, a i "razne stvari (namještaj, razne uredske strojeve), koji su bili od "Nadasve k. d." te zaključuje jedino što mu je preostalo:

"Kako prema svemu izloženom tvrtka 'Nadasve k. d. trgovački posao za promet devocionalijama i ostalim crkvenim potrepštinama na veliko, vl. Heger Wilhelm i Jesih Pavao' faktično ne postoji već od konca 1943. godine, te je već i zatraženo njeno pravno brisanje, a kako ni ne postoji nikakva imovina Wilhelma Hegera, budući da ju je on sobom odnio u Njemačku još 1943., to molim naslov, da izvoli donijeti odluku, kojom se rješavam dužnosti povjerenika za imovinu Wilhelma Hegera."

Tako je završila priča s "Nadasve k. d.", ali ne i s C. U. "Nadasve". Što je, međutim, bilo presudno za Hegerov odlazak iz Hrvatske koncem 1943.?

Prema našim istraživanjima, postoji nekoliko razloga. Prvi je netom spomenut: "Nakon akcije svećenika Heger je koncem 1943. napustio Zagreb". Ne kaže se o kakvoj je akciji riječ. Nama se taj razlog ne čini osobito vjerodostojnim i uvjerljivim. Heger je uživao neograničenu podrški nadbiskupa Stepinca i nitko iz Crkve nije mogao izvršiti tako snažan pritisak koji bi bio snažniji od nadbiskupove volje.

Drugi razlog krije se u sumnji da je Heger napustio Zagreb kako ne bi odgovarao zbog neriješenih financijskih zavrzlama. Naime, P. Jesih tvrdi da je Crkva vratila Hegeru njegov uloženi kapital u "Nadasve k. d.", čak i s izvjesnim gubitkom po Hegera. Ali sam Heger je u svojoj "Bijeloj knjizi" objelodanio dokument iz travnja 1944. u kojem Crkva priznaje Hegeru dug od 5.200.000 kuna ili 260.000 ondašnjih njemačkih maraka.

Feljton (2/6) Gestapovac s Kaptola: Proizvodio je likere u Jugi

Taj dokument je svojevrsna nagodba: "Na Vaš zahtjev ovim Vam potvrđujemo, da Vaše potraživanje prema Ustanovi 'Nadasve' iznosi još danas Kn 5.200.000 (slovima: pet milijuna dviesto hiljada) ili 260.000 RM (dviesto šezdeset hiljada maraka). Gornju svotu ste zaokružili, te ste mali višak darovali za spomenik Hrvatskoj vojsci, koji se gradi u Mariji Bistrici. Gore spomenuta svota stoji Vam na raspolaganju. Obećali ste nam, da je nećete tražiti prije isteka pet godina. Zagreb dne 28. travnja 1944."

Lijevo ispod je potpis duhovnog pročelnika S. Kukolje, a desno priradni pročelnik, u zamjeni (jer je, očito, Heger još priradni pročelnik!) P. Jesih. Dokument je ovjeren žigovima C. U. "Nadasve" i Nadbiskupskog duhovnog stola. O čemu je ovdje zaista riječ, teško se može razabrati samo na osnovi ovoga dokumenta.

Međutim, kad je riječ o neraščišćenim računima, ostaje još sumnja oko naručenih, plaćenih i isporučenih/nestalih skulpturalnih kompozicija za preostalih 11 postaja Križnog puta u Mariji Bistrici. Neke detalje saznajemo iz, nažalost, necjelovite, prepiske koja je u 1947. godini (ne znamo da li prije i poslije) vođena između talijanske tvrtke, koja je isporučivala opremu za marijabistrički Križni put, "Cromo N. B." iz Milana, i odvjetnika Crkve dr. Zlatka Kuntarića.

U pismo od 31. srpnja 1947. Talijani navode (prijevod pisama s talijanskoga na hrvatski je prilično loš, ali se ipak razumije o čemu je riječ): "Vi kažete, da niste našli nikakvo pismo a također niti odnosnih podataka za našu tražbinu; ova je tvrdnja besmislena i uopće neistinita (netačna) i nepojmljiva, ako se ima na umu, da je Nadasve primio 198 sanduka i 12 paketa u ukupnoj težini od 8.785 kg... S druge strane imamo dokaz, da je ta roba stigla bilo u izričnom pismu od 28. VI. 1943. sa potpisom V. Hegera... Obaveza jamstva Njegove Preuzvišenosti dr. Stepinca je očigledna iz obilne korespondencije, koju držimo na raspolaganju vlastima... Vi kažete također da je ova roba bila plaćena i u tom pogledu mi ćemo prijaviti Nadasve radi lažnog tvrđenja, osim ako ne mogu dokazati, da smo mi primili dužni iznos... Napokon što se tiče Njegove preuzv. dr. Stepinca mi smo izvršili također za njega osobno radove i to osobito veliki portret (sliku) u bojama po njegovom određenom nalogu radi predaje Nadasve. Dakle ako unutar 15. kolovoza budućega ne bude stavljen na naše raspolaganje iznos od dolara 20.000.-, postupat ćemo bez ikakvog obzira..."

Ova prijetnja značila je, preciziraju Talijani, sljedeće: "Poslat ćemo stoga redovitu prijavu upravniku policije u Zagrebu, a jedna prijava o prijevarnoj djelatnosti članova Nadasve bit će također prikazana predsjedniku Vaše vlade. Osim toga bit će crkvene vlasti obav[i]ještene o ovom postupku, te Vas uvjeravamo, da ne će biti ništa propušteno samo da budu zatvoreni i osuđeni oni, koji su krivi za neprekinutu prijevaru."

Feljton (3/6) Stepinčevog nacista papa je primio kao uglednika Crkve

U jednom od narednih pisama, a koje je bilo odgovor na talijansko pismo od 8. IX. 1947., dr. Kuntarić je na gornje prijetnje ostao miran i hladan. Štoviše, započinje: "Moja uljudba i obrazovanje ne dozvoljavaju mi odgovoriti istim tonom". U nastavku iznosi suštinu problema, koja suština pokazuje u kakvom je neredu ostavio Heger svoje "poslovanje".

Nastvak na sljedećoj stranici...

Dr. Kuntarić kaže: "Ističem da izvrćete riječi. Nisam nikada tvrdio, da su Naša draga svetišta (C. U. Nadasve – op. N. M.) platila na Vašoj blagajni Vaše potraživanje. Kada bi to tvrdio tada bi priznavao poslovni odnošaj, a to konstantno poričem. Naprotiv sam tvrdio, da su ona Vašem komitentu tvrtki Vilima Hegera ("Nadasve k. d." – op. N. M.) platili svu robu, koju su od njega primili, a bila je Vaše provenijencije. Drugo nisam tvrdio."

Zato, zaključuje dr. Kuntarić, "ne možete tražiti od druge osobe da plati dugove Vilima Hegera i njegovog trgovačkog poslovanja", te "da ne postoji nikakova garancija za isplatu Hegerovog dugovanja izdana bilo od koje crkvene institucije ili osobe". Na koncu, dr. Kuntarić još dodaje "da nemate nikakovo pravo da tražite isplatu Vašeg potraživanja u dolarima, jer takova isplata nije ni ugovorena... Naprotiv iz faktura, koje su poslane u prepisu proizlazi, da Vaša tvrtka priznaje isplate samo i isključivo u lirama u Milanu odnosno putem kliringa sa propalom kvislinškom tzv. NDH. Prema tome je isključivo Vaše pravo odnosno tvrtke u Milanu da od Vilima Hegera traži isplatu potraživanja i to u lirama na milanskoj blagajni odnosno putem propalog kliringa."

Umjesto pozdrava dr. Kuntarić na kraju pisma stavlja "S.F.S.N" – Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Feljton (4/6) Gestapovac-prevarant vodio tvrtku, a Stepinac nadzornik

U posljednjem pismu u koje smo imali uvid, poslanom iz Milana 13. X. 1947., talijanska strana daje do znanja da se više ne kani jalovo dopisivati s dr. Kuntarićem nego rezolutno traži: "Nastojte da dobijemo iznos od 3,000.000.- lira, koji smo pripravni primiti za izravnanje naše tražbine... Koliko nam pišete o načinu, kako mi namjeravamo riješiti ovaj spor, riješit ćemo spor na način, kako smo Vam pisali i to ćemo učiniti bez daljnjega (podcrtano u originalu – op. N. M.), jer sa ustanovama i osobama, koje posluju na način prostački i himben, kao u slučaju 'Nadasve', ne treba imati obzira."

Kako se i da li se ovaj spor raspleo, nismo, nažalost, uspjeli pronaći odgovora. Ali ovo izneseno potvrđuje sumnju da je Heger dobio novac od C. U. "Nadasve" za sve postaje, da je preko "Nadasve k. d." naručio opremu za sve postaje, a koja oprema da je navodno isporučena u cijelosti (skoro 9 tona), što on i potvrđuje svojim potpisom, ali: a) Talijani tvrde da nisu dobili novac; b) ako nisu, onda ga je Heger zadržao; c) ako su Talijani isporučili svu opremu, gdje je ostatak opreme za 11 postaja? Prve četiri postaje od kararskoga mramora stoje i danas u M. Bistrici.

Ostale su kroz poslijeratno razdoblje izradili hrvatski umjetnici, neke u domaćem kamenu, a neke lijevane u bronci. Ambijentalne odlike, serpentinasti uređaj Križnoga puta i hortikulturno uređenje postaja i okruženja prikrivaju ovaj diskontinuitet u izvedbi, ali iskusnom oku ne može promakniti prijelaz sa sjajnog bijelog kararskog mramora na tamni, zagasiti ton bronce ili posivjeloga domaćega kamena. Treći razlog zbog kojeg je Heger morao napustiti Zagreb u drugoj polovici 1943. čini nam se najozbiljnijim.

Jedan od glavnih ideologa i visoki dužnosnik ustaškog režima, Ivo Bogdan, u tjedniku Spremnost, u br. 29 od 13. IX. 1942. objavio je udarni ideološki članak "Židovi – odmetnici – masoni" s dodatkom "Činjenice govore...". Slijedeći Pavelićeve direktive iz spisa "Hrvatsko pitanje" (1936), i Bogdan ponavlja da su najljući i najopasniji neprijatelji ustaške hrvatske države međunarodno židovstvo, masonstvo i komunizam.

Da bi potkrijepio tvrdnju kako u granicama NDH upravo predstavnici nabrojenih protivnika vrše najgora zlodjela, u drugom dijelu članka "Činjenice govore..." nabraja njihova imena, pripadnost neprijateljskoj grupaciji i vrstu prekršaja zbog kojega moraju biti najbrutalnije odstranjeni. Dakako, ovakav popis mogao se sastaviti samo na osnovi policijskih i obavještajnih podataka, što je dokaz duge tradicije sprege hrvatskog novinarstva i represivnog aparata.

Bogdan je na taj popis uvrstio i Vilka Hegera. Napisao je: "Heger Vilko, pokršteni židov, podržavao je veze s opasnim emigrantima, poznat iz afere 'Vi-Ha-Ge' od prije dvije godine, vrlo bogat, vrlo često putovao u inozemstvo, te svojim novcem osnovao poduzeće 'Nadasve' (Naša draga svetišta) u Zagrebu" (str. 2). Želimo li biti nepristrani, moramo se upitati: zašto bi se nekoga javno prozivalo zato što je "vrlo bogat", što je "često putovao u inozemstvo", "radio u pisarni Katoličke akcije" ili što je "svojim novcem osnovao poduzeće 'Nadasve'"!?

Povijesna tajna Intervjuirao Stepinca za NY Times 1950. i prenio mu Titovu ponudu

No za praksu sotonizacije i javne diskvalifikacije logika nikad nije vrijedila. Drugačije je s ostalim optužbama. Sve tri treba s dokazima u ruci argumentirati i prepustiti nadležnim institucijama. Dakako, to nije izvedivo ni u stabilnijim državama, a nekmoli u NDH, u kojoj je jedna ovakva prozivka značila poziv na odmazdu, Jasenovac i uništenje cijele porodice.

Shvaćajući ozbiljnost ovakve javne prozivke, s ovako visokog mjesta i u tako značajnome mediju, već sutradan stupio je u akciju duhovni pročelnik C. U. "Nadasve” dr. Stjepan Kukolja. Piše službeni dopis 14. IX. 1942. uredništvu Spremnosti u kojem stoji: "Gospodine uredniče! (Tad je urednik bio Zlatko Petrak – op. N. M.) U tjedniku Spremnost izašlo je u članku: 'Činjenice govore...' među ostalim imenima i ime g. Vilka Hegera, koji se nalazi kao privredni stručnjak u akciji 'Nadasve'. Time u vezi šire se najrazličitije vijesti o akciji 'Nadasve' i lično o gosp. Vilku Hegeru. Da se izbjegne svakoj zabuni, i da puna istina dođe do riječi, izdao je Preuzvišeni gospodin nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, razjašnjenje (podvučeno u originalu – op. N. M.), koje Vam šaljem u prilogu. Želim, gospodine uredniče, da budete informirani o objektivnom stanju stvari, stoga sam držao potrebnim, da Vam priloženo razjašnjenje radi informacije pošaljem. Uz pozdrav i poštovanje dr. Stjepan Kukolja duh. pročelnik akcije 'Nadasve'".

Bode oči da je izostalo obligatno "Za Poglavnika i dom spremni", ali još i više činjenica da se u roku 24 sata aktiviralo nadbiskupa, sročilo "razjašnjenje" i odmah protestiralo kod uredništva Spremnosti. Nažalost, spomenuto "razjašnjenje" još nismo uspjeli pronaći. Ali i bez njega jasno je koliko je nadbiskupu i vodstvu C. U. "Nadasve" bilo stalo do njihova najbližeg suradnika. Neće proći dugo vremena, vidjeli smo, Stepinac će Hegera imenovati "priradnim pročelnikom" C. U. "Nadasve".

U svibnju 1943. dodijelit će mu priznanje: "Kao znak svog posebnog priznanja, dodjeljujem Zlatnu medalju za zasluge gospodinu i gđi WILHELM I ANTONIE HEGER iz Beča, za njihove intelektualne i materijalne napore te neumoran rad na planu razvoja hrvatskog nacionalnog svetišta u Mariji Bistrici. Tako su postavili temelje za ostvarenje ovog veličanstvenog djela u čast Blažene Majke Božje i na ponos hrvatskog naroda. Njima i njihovoj djeci podjeljujem svoj pastirski blagoslov."