Stepinac mu je neizmjerno vjerovao, premda su svi znali da je agent Gestapoa, da je tisuće prevario prodajući ženama lažne pripravke za podizanje grudi, a muškarcima za rast kose. Toliko se nadbiskup pouzdao u sposobnosti vinkovačkog folksdojčera, da mu je povjerio novce i dao u zadatak da od Marije Bistrice napravio hrvatski Lourdes! Ni rat nije zaustavio ovog prevaranta, pa su o njemu i njegovim bizarnim, lažnim preparatima pedesetih pisali njemački mediji, čak i veliki Der Spiegel.
Svaki mu se trag izgubio kad je raskrinkan, pa se danas ne zna ni gdje je, kako ni kada umro jedan od najvećih europskih prevaranata svih vremena. No, zna se da je rođen 28. svibnja 1904. u Vinkovcima, kao Wilhelm Vilko Heger. Bio je nećak zagrebačkog odvjetnika dr. Ivana Andresa, jednog od prvaka HSS-a i ministra trgovine u vladi Cvetković-Maček 1939. U biznis je ušao 1928. kad u tvrtki Jogura Company, Vilko Heger i drug u Zagrebu proizvodi bezalkoholna pića i likere.
Novinari tog doba izvještavali su kako posjetioci Zagrebačkog zbora, velesajamske priredbe u Savskoj ulici, gledaju senzacionalne reklame Jogure, gdje se pred očima publike proizvodilo s najmodernijim strojevima 1000 bočica Jogure na sat, koja je uglavnom na tom mjestu i popijena. Nije znano je li Heger poslovao s Jogurom kao uobičajeno prihvatljiv poduzetnik ili je iza stajala kakva muljaža, ali je svakako zanimljivo da je kao 24-godišnjak nastupio kao okretan i sposoban privrednik.
Nakon nekoliko godina odlazi u Pariz i kreće, kao pravi prevarant, djelovati pod pompoznim imenom: Institut Pharmaceutique de Paris. Preko toga Instituta ušao je u područje kozmetike, i to na međunarodnom tržištu, iako u tom zvanju nije imao nikakvog formalnog obrazovanja, dakle kao samouk. Od tog vremena počinje sasvim nova i drugačija Hegerova aktivnost. Heger je znao: Snažna, uporna i zavodljivo-dovitljiva reklama prodaje sve!
S druge strane, od toga doba počinje i tajna, mračna i od očiju javnosti duboko sakrivena Hegerova špijunska djelatnost. Moguće je da upravo ovako snažna javna eksponiranost, pa čak i sa sumnjivim poslovima, stvara izvrstan paravan za doušničku aktivnost. No idemo po redu. Sredinom tridesetih godina preplavili su beogradsku štampu oglasi u kojima je stajalo: "Ćelavi muškarci! Ne budite predmet podsmeha! Novi naučni pronalazak, brz rast na ćelavim mestima. Pošaljite nam još danas tri dlake iz vaše kose. Besplatno sva uputstva. Interkozma - Pariz".
U istim ili u drugim oglasima još se nudi "i sredstvo za podizanje i oblikovanje ženskih grudi" od iste pariške kompanije. Prema duljini reklamne kampanje i broju novina u kojima su oglasi objavljivani, Interkozma je u posao uložila golem novac. Predstavništvo te pariške tvrtke bilo je u Beogradu, u Ulici knez Mihajlovoj br. 26. Pripravak za porast grudi, tvrdilo se u oglasima, ima čudotvorno djelovanje. Ćelavim muškarcima, pak, garantiran je stopostotni rast kose, pod uvjetom da pošalju tri dlake na analizu u središnji laboratorij Interkozme u Parizu i navedu je li kosa suha, odnosno je li masna.
Iza organizacije ovoga pothvata stajao je Vilko Heger s nekim svojim suradnicima. Kako ni poslije višemjesečnog liječenja nije dolazilo do uklanjanja ćelavosti, odnosno do podizanja ženskih grudi, počele su stizati i prve pritužbe. Uz to, neki je zaposlenik Narodne banke u Beogradu, boraveći u Parizu na godišnjem odmoru, potražio tobože čuveni laboratorij Interkozma i pronašao tek mali ured u koji je jedva stao uredski stol s pisaćim strojem!
Do istih je rezultata došla i jugoslavenska policija, koja je preko Interpola zatražila podatke o tvrtki Interkozma. Istraga je policiju dovela do Hegera i on je uhićen, ali na sudu se izvukao od kažnjavanja zbog nedostatka dokaza, a u zatvoru je završila beogradska farmaceutkinja koja mu je služila kao stručno pokriće. No glavnu zaslugu za njegovo oslobađanje imao je zapravo Franz Neuhausen (1887. - 1966.).
Neuhausen je bio miljenik Hermanna Göringa, koji mu je omogućio da 1931., u činu Gruppenführera (general- pukovnika) Luftwaffe, najprije postane ravnatelj Njemačkog prometnog ureda u Beogradu, zatim službeni predstavnik NSDAP- a u Kraljevini Jugoslaviji, te naposljetku njemački generalni konzul. Bezobziran, koruptivan i pohlepan, preko razgranate mreže veza u privrednim, vladinim i političkim jugoslavenskim krugovima, bio je vrlo dobro informiran o jugoslavenskim prilikama, što je Njemačkoj obavještajnoj službi priskrbilo dragocjena obavještenja.
S druge strane, to mu je omogućilo da do izbijanja rata stekne golemo bogatstvo. Početkom rata, opet zalaganjem Göringa, Neuhausen je unaprijeđen u čin obergruppenführera (generala) i dodijeljena mu je funkcija izvanrednog opunomoćenika za privredna pitanja u njemačkom protektoratu Srbija. Potkraj 1942. postavljen je za izvanrednog opunomoćenika za proizvodnju metala na jugoistoku Europe, te na kraju u listopadu 1943. postavljen za rukovoditelja Vojne uprave u Srbiji (Militärverwaltungschef).
Nastavak na sljedećoj stranici...
