Budući da je sabirna akcija počela s velikim uspjehom, to se došlo na ideju, da se ona proširi i prodajom otkupnih znakova u obliku različitih devocionalija (medaljica, sv. sličica, knjižica, kipova i sl.). Kako tog materijala nije bilo moguće u zemlji proizvesti uslijed poznatih prilika, koje su za vrijeme okupacije vladale u našoj industriji i obrtu, to se došlo na ideju, da se radi lakše nabave tih devocionalija u inozemstvu osnuje posebna protokolirana tvrtka za promet devocionalijama i ostalim crkvenim potrepštinama.
Ta je tvrtka i osnovana te protokolirana koncem 1942. godine u obrtnom upisniku pod nazivom "Nadasve k. d. trgovački posao za promet devocionalijama i ostalim crkvenim potrepštinama na veliko, vl. Heger Wilhelm i Jesih Pavao”. Tu je tvrtku vodio kao unutarnji član Wilhelm Heger, koji je uložio svoj novac kao početni kapital 1942. godine, ali mu je taj novac bez ikakvih kamata i bez obzira na pad vrijednosti novca te porast vrijednosti robe vraćen u istom iznosu 1943. godine.
Međutim je među svećenstvom nastalo nezadovoljstvo radi sudjelovanja Hegera, budući da mu se pribrao loš glas u trgovačkim poslovima (poznata afera pariške tvrtke Intercosma, koje je šef reklame bio Heger). Nakon akcije svećenika Heger je koncem 1943. napustio Zagreb, te se kao njemački državljanin uputio u Njemačku. Njegovim odlaskom prestao je i rad "Nadasve k. d.”, dok je sabirna akcija crkvene ustanove "Naša draga svetišta" još u toku te ta ustanova još postoji.
Nakon odlaska Hegera u Njemačku drugi, vanjski član tvrtke "Nadasve k. d.”, preč. g. Pavao Jesih, bio je po ustaškim vlastima uhićen i zatvoren u Lepoglavi do ožujka o. g. U siječnju ove godine preč. Jesih je zatražio od obrtnog otsjeka brisanje tvrtke "Nadasve k. d.”, jer ta tvrtka nije faktično odlaskom Hegera u Njemačku ni poslovala."
Privremeni upravitelj Gortan nije pronašao nikakve imovine na navedenoj adresi, jer je Heger ponio sa sobom sve fakture, a i "razne stvari (namještaj, razne uredske strojeve), koji su bili od "Nadasve k. d." te zaključuje jedino što mu je preostalo:
"Kako prema svemu izloženom tvrtka 'Nadasve k. d. trgovački posao za promet devocionalijama i ostalim crkvenim potrepštinama na veliko, vl. Heger Wilhelm i Jesih Pavao' faktično ne postoji već od konca 1943. godine, te je već i zatraženo njeno pravno brisanje, a kako ni ne postoji nikakva imovina Wilhelma Hegera, budući da ju je on sobom odnio u Njemačku još 1943., to molim naslov, da izvoli donijeti odluku, kojom se rješavam dužnosti povjerenika za imovinu Wilhelma Hegera."
Tako je završila priča s "Nadasve k. d.", ali ne i s C. U. "Nadasve". Što je, međutim, bilo presudno za Hegerov odlazak iz Hrvatske koncem 1943.?
Prema našim istraživanjima, postoji nekoliko razloga. Prvi je netom spomenut: "Nakon akcije svećenika Heger je koncem 1943. napustio Zagreb". Ne kaže se o kakvoj je akciji riječ. Nama se taj razlog ne čini osobito vjerodostojnim i uvjerljivim. Heger je uživao neograničenu podrški nadbiskupa Stepinca i nitko iz Crkve nije mogao izvršiti tako snažan pritisak koji bi bio snažniji od nadbiskupove volje.
Drugi razlog krije se u sumnji da je Heger napustio Zagreb kako ne bi odgovarao zbog neriješenih financijskih zavrzlama. Naime, P. Jesih tvrdi da je Crkva vratila Hegeru njegov uloženi kapital u "Nadasve k. d.", čak i s izvjesnim gubitkom po Hegera. Ali sam Heger je u svojoj "Bijeloj knjizi" objelodanio dokument iz travnja 1944. u kojem Crkva priznaje Hegeru dug od 5.200.000 kuna ili 260.000 ondašnjih njemačkih maraka.
Taj dokument je svojevrsna nagodba: "Na Vaš zahtjev ovim Vam potvrđujemo, da Vaše potraživanje prema Ustanovi 'Nadasve' iznosi još danas Kn 5.200.000 (slovima: pet milijuna dviesto hiljada) ili 260.000 RM (dviesto šezdeset hiljada maraka). Gornju svotu ste zaokružili, te ste mali višak darovali za spomenik Hrvatskoj vojsci, koji se gradi u Mariji Bistrici. Gore spomenuta svota stoji Vam na raspolaganju. Obećali ste nam, da je nećete tražiti prije isteka pet godina. Zagreb dne 28. travnja 1944."
Lijevo ispod je potpis duhovnog pročelnika S. Kukolje, a desno priradni pročelnik, u zamjeni (jer je, očito, Heger još priradni pročelnik!) P. Jesih. Dokument je ovjeren žigovima C. U. "Nadasve" i Nadbiskupskog duhovnog stola. O čemu je ovdje zaista riječ, teško se može razabrati samo na osnovi ovoga dokumenta.
Međutim, kad je riječ o neraščišćenim računima, ostaje još sumnja oko naručenih, plaćenih i isporučenih/nestalih skulpturalnih kompozicija za preostalih 11 postaja Križnog puta u Mariji Bistrici. Neke detalje saznajemo iz, nažalost, necjelovite, prepiske koja je u 1947. godini (ne znamo da li prije i poslije) vođena između talijanske tvrtke, koja je isporučivala opremu za marijabistrički Križni put, "Cromo N. B." iz Milana, i odvjetnika Crkve dr. Zlatka Kuntarića.
U pismo od 31. srpnja 1947. Talijani navode (prijevod pisama s talijanskoga na hrvatski je prilično loš, ali se ipak razumije o čemu je riječ): "Vi kažete, da niste našli nikakvo pismo a također niti odnosnih podataka za našu tražbinu; ova je tvrdnja besmislena i uopće neistinita (netačna) i nepojmljiva, ako se ima na umu, da je Nadasve primio 198 sanduka i 12 paketa u ukupnoj težini od 8.785 kg... S druge strane imamo dokaz, da je ta roba stigla bilo u izričnom pismu od 28. VI. 1943. sa potpisom V. Hegera... Obaveza jamstva Njegove Preuzvišenosti dr. Stepinca je očigledna iz obilne korespondencije, koju držimo na raspolaganju vlastima... Vi kažete također da je ova roba bila plaćena i u tom pogledu mi ćemo prijaviti Nadasve radi lažnog tvrđenja, osim ako ne mogu dokazati, da smo mi primili dužni iznos... Napokon što se tiče Njegove preuzv. dr. Stepinca mi smo izvršili također za njega osobno radove i to osobito veliki portret (sliku) u bojama po njegovom određenom nalogu radi predaje Nadasve. Dakle ako unutar 15. kolovoza budućega ne bude stavljen na naše raspolaganje iznos od dolara 20.000.-, postupat ćemo bez ikakvog obzira..."
Ova prijetnja značila je, preciziraju Talijani, sljedeće: "Poslat ćemo stoga redovitu prijavu upravniku policije u Zagrebu, a jedna prijava o prijevarnoj djelatnosti članova Nadasve bit će također prikazana predsjedniku Vaše vlade. Osim toga bit će crkvene vlasti obav[i]ještene o ovom postupku, te Vas uvjeravamo, da ne će biti ništa propušteno samo da budu zatvoreni i osuđeni oni, koji su krivi za neprekinutu prijevaru."
U jednom od narednih pisama, a koje je bilo odgovor na talijansko pismo od 8. IX. 1947., dr. Kuntarić je na gornje prijetnje ostao miran i hladan. Štoviše, započinje: "Moja uljudba i obrazovanje ne dozvoljavaju mi odgovoriti istim tonom". U nastavku iznosi suštinu problema, koja suština pokazuje u kakvom je neredu ostavio Heger svoje "poslovanje".
Nastvak na sljedećoj stranici...
