Nepregledni nasadi naranči protežu se oko Carcaixenta, mjesta u unutrašnjosti udaljenog 45 kilometara od primorskoga grada Valencije. Sunce španjolskog juga neumoljivo peče puste kamene uličice. Na središnjem malom trgu ističu se crkva i nasuprot nje gradska vijećnica.

"Nekad smo svi živjeli od prodaje naranči, no danas je ovo tek mjesto javnih službenika i spavaonica za radnike koji odlaze na posao u druga mjesta", govori umirovljenik Severiano Gómez Correcher. Prije nekoliko godina zatvorio je mesnicu jer je potražnja pala na neodrživu razinu. Tvrdi da je među 20.400 stanovnika srednja klasa gotovo nestala. Severiano odlazi u knjižnicu, čita te se prisjeća starih vremena.

Branimir Makanec "Moj jadni tata nije bio zločinac kao Maks Luburić"

Imao je dvanaest godina kad je u lokalnoj školi kod franjevaca, koju su polazili svi dječaci iz mjesta, upoznao vršnjaka Dončija. Punim imenom Domagoj bio je njegov školski kolega te sin stranoga generala kojeg su u mjestu nazivali "Polaco", odnosno Poljak. Za Hrvatsku tad nisu bili čuli. Ustaški koljač, zapovjednik Jasenovca i emigrant Vjekoslav Luburić, pod imenom Vicente Pérez García, ušao je u Španjolsku iz susjedne Francuske.

Lokalni svećenik Miguel Oltra, vatreni protivnik komunizma, pomogao mu je da dođe onamo kao što je pomagao i mnogim nacistima nakon poraza u Drugom svjetskom ratu. Oltra je, kažu u mjestu, osobno ispovijedao generala i diktatora Francisca Franca, koji je upravljao Španjolskom od 1939. do smrti 1975. godine.

"Sjećam se Luburića u vojničkoj uniformi tijekom jedne crkvene svečanosti. Bez uniforme smo ga stalno viđali ovdje", govori Severiano. Tog travnja 1969. bili su u školi kad je došao Domagoj te njemu i kolegama ispričao da su mu u kući ubili oca. Nedugo nakon toga Domagoj je napustio mjesto. Severiano ga više nikad nije vidio.

Prošlo je od tada pet deseteljeća, a ista staza između nasada naranči vodi do groblja, prilično udaljenog od centra Carcaixenta. "Ovdje počiva vitez Vjekoslav Luburić, general hrvatskih oružanih snaga", piše na ispucalom kamenu. Na ploči su križ i hrvatski grb. Pored groba je napuknuta bijela vaza u kojoj je prije mnogo vremena netko ostavio umjetno cvijeće. Mirišu obližnji čempresi dok se kroz grane probijaju sunčeve zrake. Popodnevni vjetar unosi svježinu.

Carcaixent je tako disao sve do prošlog mjeseca, kad je lokalna lijeva vlast pokrenula inicijativu za premještanjem posmrrtnih ostataka zloglasnog zapovjednika logora Jasenovac. Ideju je dobila nakon što je socijalistički premijer Pedro Sánchez najavio premještanje posmrtnih ostataka diktatora Franca iz mauzoleja udaljenog 40 kilometara od Madrida.

Socijalisti su, naime, u lipnju došli na vlast, a prošli petak su dopunili Zakon o povijesnom sjećanju, donesen prije jedanaest godina, a koji se odnosi na žrtve Španjolskoga građanskog rata od 1936. do 1939. te na žrtve režima do 1975. Promjenom zakona pravno mogu premjestiti Francove ostatake izvan te lokacije poznate pod imenom Dolina palih, a koja se financira javnim novcem i gdje se nalaze kosti nekad suprotstavljenih republikanaca i nacionalista.

Top News Priča o bratstvu ustaša i četnika iza legendarne slike

Smatraju da on ne bi trebao biti u tom monumentalnom zdanju sa žrtavama najveće tragedije u povijesti Španjolske te ga namjeravaju eskshumirati do kraja tekuće godine. Njegovoj obitelji su ponudili da pronađe mjesto ili će ga vlada sama odabrati. O dopuni zakona, međutim, glasat će se u rujnu u parlamentu, no izgledi za izglasavanje su veliki. Francova obitelj se pak protivi premještanju, pa ne isključuje pokretanje sudskog postupka.

"Reforma Zakona o povijesnom sjećanju može biti baza za uklanjanje Luburićeva groba s ovdašnjega groblja, no ovisi kakva će točno biti ta promjena zakona", smatra Francesc Salom, gradonačelnik Carcaixenta. "Bilo je i ranije zahtjeva građana da se premjesti taj grob", dodaje.

Na izborima 2015. godine pobijedila je u Carcaixantu lijeva regionalna stranka Compromís, smijenivši s vlasti konzervativnu Narodnu stranku (PP) koja je upravljala mjestom od 1999. godine. Nezaposlenost i korupcijski skandali u Narodnoj stranci u široj regiji Valencije pomeli su konzervativce iz ureda.

"Naravno da treba premjestiti grob fašista", govori jedan građevinski radnik koji nije rođen u Carcaixentu ali dolazi ondje na posao već 20 godina. "No ovi besramnici to ne žele učiniti", pokazuje rukom na crkvu na trgu.

Stranke Comporomís i Reiniciem Carcaixent, koje su pokrenule inicijativu, imaju 11 od ukupno 21 zastupnika u lokalnom parlamentu. Najveća oporbena snaga, Narodna stranka, ima ih 4 te se protivi premještanju posmrtnih ostataka kako Luburića tako i Franca.

"Rasprava o tom pitanju nije na dnevnom redu u lokalnom parlamentu, no u slučaju glasovanja oni bi imali potrebnu većinu od 11 glasova", kaže Salvador Ferrer, zastupnik Narodne stranke. "No nemaju nadležnost za provođenje te odluke, glasovanje bi bilo tek izraz njihove volje bez konkretnog učinka", ističe. Smatra da niti u nadopunjenom zakonu nema temelja za micanje Luburićeva groba.

Ante Gattin Ustaša koji je znao da Pavelić gubi: Svi moramo u partizane!

Gradonačelnik Salom sastao se sa svojim stranačkim kolegom Ferranom Puchadesom, tajnikom za pravosuđe u pokrajini Valenciji. U pokrajini je na vlasti lijeva koalicija Compromísa, Podemosa i Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE), inicijatora reforme zakona.

Salom i Puchades su razgovarali o pravnim mogućnostima premještanja Luburićevih posmrtnih ostataka, no na tome je ostalo. "Na tom sastanku smo se dogovorili da ćemo istražiti sve moguće načine, pravne i najjednostavnije, za premještanje grobnice", kaže Salom. Grobnica je, naime, u privatnom vlasništvu na neodređeno vrijeme, pa bi lokalna vlast trebala razgovarati s članovima Luburićeve obitelji. No vlast se zasad prvo namjerava konzultirati s hrvatskim veleposlanstvom u Madridu.


Nastavak na sljedećoj stranici...

"Namjeravamo kontaktirati hrvatsko veleposlanstvo kako bismo ih službeno obavijestili o svojoj namjeri te im ponudili suradnju. Voljeli bismo čuti mišljenje Vlade RH o ovoj temi te postoji li u ovakvim slučajevima neki oblik spremnosti, odnosno politički zahtjev za preuzimanjem posmrtnih ostataka", kaže gradonačelnik.

Zasad nema jasnu ideju kamo bi premjestili ostatke dužnosnika Nezavisne Države Hrvatske iz razdoblja od 1941. do 1945.
 "Ovisi o konačnom rješenju. Moglo bi ga se premjestiti na neko manje istaknuto mjesto na mjesnom groblju ili u Hrvatsku, postigne li se sporazum s hrvatskim vlastima", dodaje Salom. Veleposlanstvo u Madridu zasad nije kontaktirano po tom pitanju. Nepoznat je i stav Luburićeve obitelji.


Svi su ih mrzili Fra Sotona i najgori ustaški koljači

"Ako već inzistiraju na premještanju, najrazumnije bi bilo da stupe u kontakt s njegovom obitelji pa se probaju dogovoriti", kaže pisac Francesc Bayarri, autor knjige "Sastanak u Sarajevu", objavljene na temelju istrage Luburićeva ubojstva.
Ubojstvo se pripisuje Iliji Staniću, pripadniku jugoslavenske tajne službe Udbe, koji je došao u Carcaixent kako bi radio s Luburićem, a danas živi u Sarajevu. U tiskari u Ulici Santa Ana izdavali su časopis Drina te ga slali Hrvatima diljem svijeta.

Umirovljeni Španjolac Pepe Segui također je ondje radio kao Luburićev pomoćnik. Upravo je on bio pronašao njegovo beživotno tijelo.
"Luburić je bio dobar general. Nastojao je kod Hrvata održati svijest o potrebi za stvaranjem samostalne države. Na tome je neumorno radio", kaže Segui. Prisjeća se hrvatskih riječi te se protivi premještanju posmrtnih ostataka nekadašnjeg šefa. 
Santa Ana je bila glavna ulica kojom se ulazilo u mjesto. Ona i danas vodi ravno do glavnog trga s crkvom i gradskom vijećnicom.

U kući u kojoj je ubijen Luburić sedam godina nitko nije živio, sve dok je 1976. nisu kupili danas 73-godišnja Vicenta i njen suprug. Oni od tada žive ondje te su iz praktičnih razloga djelomično reformirali unutrašnjost gdje je bila tiskara.
"Sjećam se generala, bio je ljubazan te bi na ulici pomagao ljudima. Iznenadili smo se kad smo kasnije čuli za Jasenovac", kaže Vicenta s križićem oko vrata. "Zašto sad prekapati po grobovima, to mi se uopće ne sviđa", ističe. Njena kći Mavi također ne vidi razlog za premještanje grobnice.

"Zašto trošiti novac i vrijeme na to? Ovdje u mjestu nema sadržaja za mlade, bilo bi puno korisnije kad bi se financirao dom za mlade, mjesto gdje bi se mogli družiti", kaže.
Mladi, koji nisu napustili mjesto u potrazi za poslom, dosad se nisu zanimali za temu ili uopće nisu ništa znali o njoj. "Tek sada sam počela čitati o tome, sada me zanima priča i o drugim strancima koji su došli živjeti u naš kraj nakon Drugog svjetskog rata", kaže 25-godišnja povjesničarka na praksi u vijećnici.

"Mislim da mladi, nove generacije, drugačije gledaju na sve ovo u odnosu na starije", dodaje.


Jedna zaposlenica knjižnice, u 40-im godinama, kaže da ljudi u mjestu ne razgovaraju o toj temi, da im to uopće nije bitno.


"No ja bih htjela da maknu generalov grob s našega groblja. Mislim da takvoj osobi ne bi trebalo biti mjesto ovdje", napominje. U knjižnici su sačuvane tri knjižice na hrvatskom jeziku izdane tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, od kojih je jedna o filmu u NDH. 
Ondje su sačuvani i primjerci časopisa Valencia Semanal (Valencia tjedno), ljevici sklonog tjednika koji se izdavao nakon Francove smrti, od 1977. do 1980. godine. Jedan je broj bio posvećen Luburiću i drugim emigrantima u tom kraju, s naslovnicom "Carcaixent, glavni grad hrvatskog fašizma".

Ustaški zločini Hitlerov časnik: "Povraća mi se od Pavelića"

Unutra je intervju s Božidarom Konjevićem, jednim od hrvatskih političkih emigranata u Valenciji, koji je odgovorio: "Nismo fašisti, to je trik koji je koristio Tito. Zbog te laži patimo diljem svijeta. Mi samo želimo imati svoju državu".
 Od Francove smrti u Španjolskoj se na vlasti mijenjaju dvije stranke, lijevi centar PSOE i desni centar PP, koje su provele mirnu tranziciju prema demokraciji.

Pod udarcima krize i korupcije na scenu su prije tri godine stupile nove stranke s mladim liderima i biračima, poput Podemosa ili Compromísa, koje su narušile tradicionalno dvostranačje. Njihovi članovi uglavnom nisu živjeli u vrijeme tranzicije, nisu stvarali paktove, pa sad potiču teme iz razdoblja frankizma koje smatraju nezaključenima. Socijalisti PSOE-a, s manjinskom vladom od 84 od ukupno 350 zastupnika, trebaju podršku ovih dviju stranaka napose zato što se iduće godine održavaju lokalni izbori, a 2020. opći parlamentarni.

U Carcaixentu, međutim, Luburić nije tema kojom se javno mobiliziraju građani. Nema peticija, okupljanja ili prosvjeda. Grob nitko nije pokušao nagrditi ili oštetiti. I sam grob slabo je posjećivan i održavan. Podzemne v­ode ga, kao i ostale grobove ondje, nagrizaju, pa je potrebno dodatno čišćenje. Lokalni zaposlenik groblja kaže da ondje nema nikakvih okupljanja.


"U posljednjih pet godina, od kada radim ovdje, dva puta sam vidio da je netko došao. Jednom je bio njegov sin, a drugi put skupina navijača", kaže. Prije dvije godine je petnaestak navijača zagrebačkog Dinama, vozeći se kombijem prema udaljenom gradu Sevilli, gdje je klub igrao utakmicu Lige prvaka, zastalo na grobu.


"Da se tu održavaju političke manifestacije, vjerojatno bih bio za premještanje, no ovdje nema nikoga", kaže Severiano. "Ja sam komunist, dodatno sam se radikalizirao tijekom krize, ali smatram da Luburićev grob ne treba dirati. On je ovdje živio, bio je jedan od stanovnika Carcaixenta, te je u redu da tu i ostane".