List Australian donio je krajnje neobično objašnjenje za to što je 59-godišnji Zoran Tadić, jedan od glavnih direktnih izvršitelja pokolja u Škabrnji 1991., uspio pobjeći iz Australije u Srbiju. Tadić je imao samo 32 godine kad je iz Loznice u Srbiji doputovao u Hrvatsku kako bi u studenom 1991. vodio dobrovoljački paramilitarni vod ljudi Vojislava Šešelja. Iživljavanje Tadića i njegovih ljudi u pokolju u kojem su sudjelovali nad civilima i 13 zarobljenih branitelja, iza sebe je ostavilo čak 43 unakažena tijela Škabrnjana.

Već 1992. Tadić je otišao za Beograd, a samo nekoliko mjeseci kasnije i za Australiju gdje je u Sydneyju mirno živio 26 godina, odnosno sve do siječnja ove godine. U tom trenutku istraga policijskih službenika Odjela ratnih zločina, Službe kriminalističke policije iz PU zadarske te Županijska državna odvjetništva iz Zadra i Splita lociraju da je on ona osoba koja je 1991. snimljena i kako u Hrvatskoj pozira uz bradate tipove s kokardama i kako u stopu prati Šešelja, odnosno da je on vodio skupinu Šešeljevaca u pokolj u Škabrnji.

Svjedočanstva Bilješke JNA i SAO Krajine o zločinima u Škabrnji

Kao problem u istrazi navodilo se to da nije bilo jednostavno provjeriti niz ljudi istog imena i prezimena kao njegovo. Doznaje se da je ključan trenutak bio kad je jedan od njegovih bivših suboraca progovorio. Tada je zadarska policija najavila da će Hrvatska od Australije uskoro zatražiti Tadićevo izručenje. Procedura je trebala biti takva da se prvo podnese kaznena prijava Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega bi se raspisala međunarodna tjeralica.

I tu dolazi do trenutka u kojem je netko nešto jako zeznuo.

Kako su mediji po Australiji počeli izvještavati da se Hrvatska sprema zatražiti Tadića kako bi mu se sudilo za ratni zločin, Tadić je pretrpio manji srčani udar i završio je u bolnici. Neslavni Slavo Štrbac za Australian navodi:

"Svi naši ljudi u Australiji znaju što se dogodilo kapetanu Draganu, pa je Tadić tražio mogućnost da što prije napusti Australiju, prije nego što se i njemu dogodi to isto. On je pobjegao iz bolnice, ugrozio je svoje zdravlje i uz pomoć prijatelja rezervirao prvi let za Europu i otputovao je u Srbiju."

Tadić je, smatra se, iz Australije pobjegao 9. veljače, a u Srbiju stigao dan poslije. Australian navodi, oslanjajući se na svoje izvore, da "hrvatske vlasti nisu izdale službeni nalog za uhićenje kako bi spriječile Tadića da napusti Australiju, jer su smatrale da je Tadić predebeo za bijeg". O čijem je propustu riječ, o onom australskih ili hrvatskih vlasti, odnosno je li tvrdnja o "predebelom Tadiću" puko predbacivanje odgovornosti ili stvaran propust, vrlo vjerojatno će se vidjeti uskoro.

17. siječnja zadarska policija priopćila je što je nepobitno utvrđeno dotadašnjom istragom:

"Ovo je najznačajnije kriminalističko istraživanje ratnog zločina provedenog na području zadarske policijske uprave, jer je upravo ovaj, tada 32-godišnjak, izravno odgovoran za mučenja, zlostavljanja i ubijanje 43 Škabrnjana, u čijim je ubojstvima uz svoje dobrovoljce i sam sudjelovao."

Statistika strahota Gdje su danas zločinci iz Vukovara?

Osumnjičen je za to da je 18. studenog 1991. godine kao zapovjednik tzv. Dobrovoljačkog voda, sastavljenog najvećim dijelom od dobrovoljaca iz Srbije i BiH, zajedno s drugim paravojnim skupinama u rano jutro krenuo u napad na Škabrnju. Nakon što su slomili otpor obrane mjesta, Tadić je među prvima u pratnji tenkova krenuo prema centru sela. Sumnjiči ga se da je tada nasilno izvlačio civile iz skloništa, najvećim dijelom žene, djecu i umirovljenike.

Prijetili su im vatrenim oružjem, psovali ih, tukli, mučili, a onda su krenuli pucati. Pobili su 30 civila u dobi od 23 do 88 godina. 13 hrvatskih branitelja koji su se predali, mučili su, sakatili, o čemu se pisalo i po Australiji, da bi i njih potom pobili sve do jednog. Tadić je osumnjičen da je u svemu tome, osim što je bio svojevrsni vođa, i osobno aktivno sudjelovao, točnije da je osobno mučio ljude i ubijao ih.

Tadić je potom nakratko dobio neku kuću u Benkovcu, čiji su vlasnici pobjegli pred prijetnjom rata i pokolja, da bi uskoro otišao u Beograd, a u Australiju je otputovao već sedam mjeseci nakon pokolja u Škabrnji. Večernji list sada prenosi odgovor iz Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, već tri tjedna otkako je Tadić pobjegao u Australiju.

"Rene Laura, zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Splitu, potvrdila nam je su zaprimili kaznenu prijavu zadarske policije i da po njoj postupaju: 'U fazi smo izvida. U tijeku je kriminalističko istraživanje i to je standardni postupak koji provodimo bez obzira na prethodno obavljen policijski posao', kazala je Rene Laura", prenio je Večernji list.

Ostalo je nejasno gdje je točno zapelo ili u proceduri s hrvatske strane da se Tadića spriječi u bijegu ili s australske strane.

O Tadiću gotovo nitko ništa nije znao dok jedan od prije osumnjičenih i privedenih zapovjednika srpske paravojske nije propjevao i spomenuo ga kao vođu četničkih dobrovoljaca. Iz zadarske policije se čulo da je u Sydneyju Tadić radio kod jednog od australskih Hrvata.

Prema australskim medijima 2001. se zaposlio u prodavaonici alkoholnih pića, a živio je u stanu koji je u četvrti Heckenberg u Sydneyju kupio za 87.000 dolara. Australski mediji navode da je Tadić shvatio da je jako ugroženim u siječnju nakon priopćenja policije u Hrvatskoj o tome da je dovršena kaznena istraga protiv njega i kada je najavljeno da će se od Australije tražiti njegovo izručenje.

Domovinski rat Godišnjica pokolja u Škabrnji: Naš odgovor nije u osveti i mržnji

Australian piše i to da tamošnje vlasti nisu imale osnova po kojem bi ga spriječile od odlaska iz zemlje zato što "od Hrvata još nisu primili niti nalog za uhićenjem niti zahtjev za izručenjem".

U bijegu su mu novcem, smatra se, pomogli prijatelji, a detalj o srčanom udaru zbog kojega je završio u bolnici, javnosti je otkrio Savo Štrbac koji vodi svoju izrazito revizionističku organizaciju "Veritas", a koji je u jako dobrim odnosima s Tadićem, navodno, još od 1991.