Za zločine počinjene u Vukovaru tijekom i poslije tri mjeseca opsade tog grada krajem 1991. Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru vodi 53 kaznena postupka protiv optuženih za te zločine, a ukupno je aktivnih optužnica protiv 232 optužena počinitelja. Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću objavila je povodom 20. obljetnice pada i pokolja u Škabrnji i Vukovaru detaljan presjek broja žrtava, pravosudnih postupaka, utvrđenih činjenica i sličnih podataka. "Dana 18. studenoga 1991. padom potpuno uništenog Vukovara okončana je tromjesečna opsada i granatiranje grada od strane Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih snaga, tijekom koje je na Vukovar palo više od 6,5 milijuna granata. Tog se dana prisjećamo svih stradalih u Vukovaru i okolici. Tijekom ta tri mjeseca usmrćeno je više od tri tisuće civila i branitelja, među kojima i 86 djece", podsjetila je Documenta.
Izvještaj podsjeća da su stotine zarobljenih hrvatskih branitelja i civila nakon pada grada prošle torture po logorima u Srbiji, i to u Stajićevu, Begejcima, Sremskoj Mitrovici, Beogradu, Aleksincu i Nišu. "Nakon zauzimanja bolnice od strane JNA, major Šljivančanin je proveo trijažu nakon koje je 20. studenog 1991. godine izdvojeno 269 osoba od kojih samo desetak nije ubijeno. Odvedeni su na Poljoprivredno dobro Ovčara gdje su ih pripadnici TO i paravojnih srpskih snaga mučili te tijekom poslijepodneva i noći ubili. Iz masovne grobnice ekshumirano je i identificirano 200 osoba. Najmlađa žrtva smaknuća ranjenih i zarobljenih na Ovčari imala je 17, a najstarija 72 godine. Ubijene su i dvije žene, jedna od njih bila je u visokoj trudnoći. Prema podacima četvrtog izdanja knjige osoba nestalih na području Republike Hrvatske (svibanj, 2015.), na području grada Vukovara registrirana je ukupno 291 nestala osoba, dok se za njih 30 traže posmrtni ostaci.
Najveći broj nestalih osoba zabilježen je upravo u periodu od 18. do 20. studenoga 1991., kada je u tri dana na području Vukovara nestalo 160 osoba. U istome razdoblju traga se i za još šest posmrtnih ostataka", podsjetila je Documenta. Njen izvještaj upozorava da, unatoč podignutim istragama za pojedine zločine, pa i presudama na dugodišnje kazne zatvora za neke od zločinaca, "mnoga ubojstva hrvatskih, srpskih i drugih civila, kao i hrvatskih branitelja, koja su se dogodila tijekom ljeta i jeseni 1991. godine, i dalje su neistražena i neprocesuirana". Prema podacima tužiteljstva u Vukovaru, tamo je do kraja 2014. osuđeno 85 osoba, protiv još 53 postupci još traju, dok je pred Županijskim sudom u Osijeku u tijeku samo jedan postupak za zločine u Vukovaru. Ipak, do studenog 2015. osječko županijsko tužiteljstvo pokrenulo je 897 kaznenih postupaka, od kojih se veliki dio odnosi upravo na zločine u Vukovaru, a dio posla s provođenjem izvida preuzelo je i Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu.
"Veliki dio postupaka proveden je u odsutnosti počinitelja koji su i danas nedostupni pravosuđu RH, a u niz predmeta suđenja su u tijeku ili još nisu ni otpočela. Tijekom 2011. godine podignute su optužnice protiv odgovornih zapovjednih osoba za ratne zločine nad zarobljenicima koji su počinjeni u logorima i zatvorima u Srbiji", pisalo je u Documentinom priopćenju. Udruga podsjeća i na stanje s procesuiranjem zločina s vukovarskog područja pri Tužiteljstvu za ratne zločine Republike Srbije. Ono je posljednjih godina podiglo veći broj optužnica za zločine u Lovasu, Sotinu, na Ovčari i u Vukovaru. Apelacijski (Žalbeni) sud u Beogradu ukinuo je osuđujuću presudu za zločine u Lovasu od 26. lipnja 2012. protiv 14 pripadnika paravojnih formacija i bivše JNA. Njih se teretilo da su u listopadu 1991. tijekom napada na Lovas po improviziranim zatvorima i drugdje pobili 70 hrvatskih civila. Od njih, 20 su pobili tako što su ih natjerali u minsko polje, a još 12 ih je tada ozlijeđeno. Za taj zločin sada se vodi ponovljeno suđenje protiv 10 niže i srednje rangiranih pripadnika postrojbi koje su tada bile pod zapovjedništvom JNA.
Protiv bivšeg zapovjednika JNA Dušana Lončara, koji je naredio napad na selo Lovas i čišćenje sela od pripadnika Zbora narodne garde i MUP-a RH, te "neprijateljski nastrojenih civila", kako ih je Lončar tada nazivao, Fond za humanitarno pravo (FHP) u Srbiji je također podnio prijavu, i to prije samo nekoliko dana, 2. studenog. Na Apelacijskom sudu u Beogradu trenutno traje i suđenje optuženima za ubojstvo 200 ranjenika, bolesnika i medicinskih radnika s Ovčare. Riječ je o tome da je Ustavni sud sredinom prosinca 2013. usvojio ustavnu žalbu Saše Radaka, koji je u Beogradu bio osuđen na 20 godina zatvora, pa se o njegovoj žalbi moralo ponovno odlučivati. A to je onda značilo da se automatizmom ponovno mora odlučivati i o žalbama svih suoptuženih s tog suđenja. Za zločine u Sotinu, točnije pobijenih 16 hrvatskih civila tijekom listopada, studenog i prosinca 1991., srbijansko pravosuđe nepravomoćno je na dugogodišnje kazne zatvora osudilo dvojicu optuženika. No, na red čekaju i krivci za preostale zločine, jer je u tom mjestu pobijeno ukupno 67 ljudi, a još 17 ih se vodi kao nestale.
Documenta je u priopćenju navela i kratak pregled procesuiranih za ratne zločine na Haaškom tribunalu. Tužiteljstvo u Haagu o počinjenim zločinima prikupilo je veliku količinu dokaza protiv devetorice optuženih, i to protiv Mile Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Slobodana Miloševića, Slavka Dokmanovića, Franka Simatovića, Jovice Stanišića, Vojislava Šešelja i Gorana Hadžića. Na sedmoricu od njih odnosi se zločin počinjen na Ovčari. Protiv njih je pokrenuto pet kaznenih postupaka, a jedan, onaj protiv Mrkšića i Šljivančanina, okončan je pravomoćnom osudom. Milošević, Dokmanović i Hadžić tijekom suđenja su poumirali. Postupak protiv Šešelja je u žalbenoj fazi, nakon što se haaško tužiteljstvo žalilo na nepravomoćnu oslobađajuću presudu Šešelju. Protiv Šešelja se vodi i postupak za zločine u "Veleprometu", on je uz preživjele iz izvorne skupine optuženih Miloševića, Hadžića, Simatovića i Stanišića, optužen i za udruženi zločinački pothvat, čiji je cilj bilo stvaranje "velike Srbije" etničkim čišćenjem nad nesrpskim stanovništvom.
"Kako počinitelji ratnih zločina na području Vukovara još uvijek nisu u potpunosti istraženi ni kažnjeni, obitelji žrtava s pravom očekuju suradnju pravosudnih tijela u Hrvatskoj, Srbiji i MKSJ-u s ciljem kaznenog progona svih počinitelja. Obitelji nestalih osoba više od 24 godine čekaju informacije o sudbini njihovih nasilno odvedenih članova. Neki od njih ni nakon višekratnih sudjelovanja na identifikacijama, još uvijek nisu pronašli svoje najmilije. Stoga pozivamo na jačanje suradnje svih aktera u ovom procesu, te apeliramo na sve pojedince koji posjeduju informacije o nasilno odvedenim i usmrćenim osobama, da takve informacije dojave nadležnim državnim tijelima. Upravo zahvaljujući aktivnostima pojedinih članova obitelji žrtava, primjerice u Sotinu, njihovim stalnim traganjem za tijelima žrtava, informacijama o mjestima zločina i pokopa, inzistiranjem na suradnji pravosuđa u istraživanju i procesuiranju zločina, došlo se do otkrivanja masovnih grobnica s posmrtnim ostacima žrtava", poručila je svojim priopćenjem Documenta.
