Utjerivači dugova: Dužnike su zatvarali u kaveze sa psima

Thinkstock
Donosimo seriju feljtona nagrađivanog novinara Hajrudina Merdanovića i Vilima Cvoka o hrvatskoj mafiji i najgorim kriminalcima Balkana
Vidi originalni članak

Po kockarnicama hrvatskih hotela krajem 1980-ih godina i početkom 1990-ih godina stasali su prvi kamatari. Dok su zagriženi kockari bacali karte, kocke ili vrtili rulet u blizini su kamatari mirno ispijali svoja pića i čekali da se božica Fortuna osmijehne i njima. Nije trebalo dugo čekati kada bi do njih došao čovjek sav u kockarskoj groznici uvjeren da je baš sljedeća partija njegova. Odmah su mu dostavljali “keša” koliko je trebalo. 

- Na početku nije bilo nikakvih ugovora, a kamata se kretala od 10 do 30 posto dnevno. Znači, ako bi kockar posudio 10.000 njemačkih maraka i zaradio 5-6 tisuća, odmah je isplatio dogovorenu kamatu i počastio - prisjeća se dobro upućeni sudionik tadašnjih zbivanja. Drugi su vidjeli da posao dobro ide pa su se i oni uključili. Kod dužnika su nastupali na više načina. Neki kamatari su sami brinuli o naplati duga, a drugi su koristili usluge utjerivače.

Feljton Prljavi policajci: "Nije ti dovoljna jedna kurva"

- Treba razlikovati iznudu i naplatu duga - priča “tvrdi dečko” sa zagrebačkih ulica koji je, kada se bavio naplatom, odnosno utjerivanjem dugova, izgradio respektabilnu karijeru. - Naplatu duga radi i banka. To je najnormalnija poslovna transakcija. Naplaćujem svoj dug. Na koji način? Onim resursima kojima raspolažem. Ako treba i “fizikom”, ali “fizika” je zadnja stvar. Ona nastupa ako dužnik ignorira sve druge varijante. Koja je ”fizika” kod banke? Deložacija. Ovrha. Znači naplata duga je potraživanje svog novca i to čak i s kamatom od 15 posto godišnje. Sve drugo bi bila iznuda. Svaka štedionica koja daje novac uz kamatu od četiri posto mjesečno je kamatarenje. Iznuda je i ako ti ja sada kažem dužan si mi 20.000 eura. Ti me pitaš zašto, a ja ti kažem tak. Utjera duga je kad mi netko dođe i kaže taj i taj mi je dužan toliko novaca. Hoćeš li za mene naplatiti dug? To sam radio. Tako smo jednom došli do dužnika koji nam se kleo da je uplatio dug na račun. 

- Poslat ću ti da vidiš da je uplaćeno. Imaš ti faks? - pitao je mog prijatelja. Ovaj mu je odgovorio: “Pa koga ti zajebavaš pa nemam ni osnovnu.” Radili smo jednom i za gospođu zaposlenu u banci. Ona je došla po usmenoj preporuci. Znači, ona dolazi i kaže: ”Pero Perić mi je dužan 10.000 DEM već godinama i kaže mi da ih neće vratiti. Hoćete li preuzeti dug? Bila bih zadovoljna s pola. Kažem joj da ćemo preuzeti dug. Dođemo kod dužnika s gospođom i pitamo Peru Perića je li posudio novac. Nakon što kaže da je, mi kažemo gospođi da preuzimamo dug i da ona više s tim nema ništa. Potom pitamo Peru Perića kada ćemo dobit novce. On počne muljati. No, prije toga ja rabijatnog prijatelja ostavim u autu i kažem mu da isturi glavu i izgleda opasno i mrko gleda. 

Feljton Kralj kocke: "Stavio mu je pištolj na čelo, je*** mu mater"

- Razgovaramo sada kao ljudi. Kažeš da si dužan. Kada namjeravaš vratiti dug? Za mjesec, godinu? Važno je da ispoštuješ dogovor. Ako počne muljati kažem mu: “Sad ja s tobom razgovaram. Vidiš onog čovjeka gore u autu. Sutra kad te on vidi, još će te petorica vidjeti, a uskoro još petorica. U svakom trenutku ću znati gdje si. Kako ćemo se dogovoriti? Lijepo ili tako kako si ti sada počeo, bezobrazno?” To je funkcioniralo u 99 posto slučajeva. Pazi, posudio si novac - znači kriv si. Prevarant si? Opet si kriv. Mislio si da nećeš morati vratiti? Nisi imao sreće, nisi računao da ću ja doći – rezimirao je poslovnu politiku. 

- Po gradu se znalo tko se bavio naplatom duga. Primjerice, kao kada ti ukradu auto. Ti mi kažeš gdje je ukraden, ja nazovem prijatelja itd. Isto tako je i s ovim poslom. Bilo je situacija… Pokojni Jadranko Smoljan tlačio je i otimao ljudima. Doslovce se iživljavao na njima, tako smo prijatelj i ja s njim imali posla, a da ljudima koji su tražili pomoć, nismo ništa naplatili. U tim stvarima nekad nije bitno ni zaraditi nešto, nego samo pokazati da si jači od nekoga. Smoljan je bio u Tomatu, lokalu u Tkalčićevoj. Prijatelj mu je rekao: “Čuj debeli, zašto tlačiš čovjeka? Prestani s tim odmah? Jel’ ti jasno?” – Jasno je, odgovorio je. I tako smo riješili problem u par situacija – završio je sugovornik. 

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Posuđivanje novaca uz kamate bilo je uvijek, no iznude, znači ganjanje nepostojećih dugova, su počele 1990-ih godina s ratom. Iznuđivači su bili brutalni. Prijetili su ubojstvima, komadanjem članova obitelji, a često su premlaćivali “dužnika”. Gorjeli su automobili, a bilo je i slučajeva da su “dužnika” stavljali u kavez s psima istreniranim za borbe. Nakon nekoliko trenutaka, ovaj bi uz povike: “Vadite me van” potpisivao sve papire koje bi mu dali. Iznuđivali su velike svote od koga god su stigli, a u tim se “akcijama” posebno isticao Shpejtim Taqi. Priča se da je pojedinim poduzetnicima znao staviti pištolj u usta i kazati: “Ja sam đeneral Taqi, dve godine niški specijalac i sad ću da te ubijem!” Sam Taqi ubijen je u ljeto 1997. godine na raskrižju Selske i Zagorske u Zagrebu. Sjedio je u automobilu čekajući zeleno na semaforu. Kraj njega se zaustavio motocikl i suvozač ga je izrešetao

Koliko nemilosrdni iznuđivači mogu biti, hrvatska javnost shvatila je nakon samoubojstva Davora Cepetića. Riječ je o zagrebačkom poduzetniku koji nakon godina iznuđivanja više nije vidio izlaska iz tog pakla pa je 18. siječnja 2006. godine sjeo na klupu kraj Palainovke u Radićevoj ulici u Zagrebu i ispalio si hitac u glavu. U oproštajnoj poruci napisao je da ga je na ovaj korak nagnao iznuđivač Sami Chaka. Policija je počela istragu i ubrzo je javnost saznala sve okolnosti višegodišnje drame koju je proživljavao Cepetić. 

Vjeko Sliško Psiho iz Dubrave: Tukao ljude čekićem i šopao ih staklom

Građevinski poduzetnik Cepetić je u studenome 1998. godine, od svog poznanika Chake posudio novac u protuvrijednosti 250 tisuća eura za kupnju zemljišta na Šestinskom vijencu. Ugovorom se obvezao da će novac vratiti za točno godinu dana uz kamatu od 2,5 posto godišnje. U slučaju da do tog roka ne vrati sav novac, kamatna stopa od 1. siječnja 2000. godine raste 0,5 posto godišnje. Za posuđeni novac Cepetić je Chaki obećao prepustiti jedan od izgrađenih stanova.

Za izgradnju triju dvostrukih objekata s ukupno šest stanova Cepetić je podigao i bankovni kredit pa se banka upisala kao vlasnik nad nekretninama sve do isplate kredita. Čim su zgrade bile dovršene, prvi stanar u jednoj od kuća na Šestinskom vijencu 13 postao je Sebastijan Chaka kojem nije palo na pamet da se drži dogovora. Odmah je počeo zaračunavati kamate na već otplaćeni dug, s objašnjenjem da se, zbog bankovne hipoteke, još nije upisao kao vlasnik nad nekretninom. 

Nakon toga, dugovi su vrtoglavo rasli pa je 2004. i 2005. godine kamata koju je zaračunavao Cepetiću iznosila 170 tisuća kuna mjesečno. Na kraju su potpisali Ugovor o zajmu u komu piše da Sebastijan Chaka predaje Davoru Cepetiću iznos od 2.919.790 eura koji se Cepetić obvezuje vratiti do 31. prosinca 2005. godine. Cepetić se na razne načine pokušavao izvući iz problema sa Chakom, ali nije uspijevao. Izmučen, pucao si je u glavu. Chaka je na kraju pravomoćno osuđen na četiri godine zatvora zbog protupravne naplate i sudjelovanja u samoubojstvu poduzetnika. Žrtve iznuđivača u pravilu ili počine samoubojstvo ili više ne mogu izdržati prijetnje i maltretranja pa se odlučuju na likvidaciju beskrupoloznih kriminalaca. 

'90. U ZAGREBU Okorjeli ZG krimos - Razbjesnio je čak i Franju Tuđmana

Vilim Karlović je tako ubio vjenčanog kuma Adriana Čupića koji ga je iznuđivao zbog duga od 214.000 eura. Njegovi problemi s iznuđivačem počeli su početkom 2008. godine. Dug je sa 214.000 eura u samo nekoliko mjeseci porastao na čak 700.000 eura. Karlović je dug pokušao smanjiti pa je Čupiću dao zemlju, apartman i dva automobila, a davao mu je i novac. Kamatar mu je počeo prijetiti ubojstvom djece i supruge. - Rekao mi je da je “psiho”, da nije normalan, da je spreman baciti bombu u moje dvorište dok mi se djeca igraju - rekao je Karlović na sudu. 

Dodao je kako je znao da je Čupić bio optužen za pokušaj ubojstva i otmicu te da ga se silno bojao. Strah se, kaže, povećao kad je Čupić počeo pratiti njegovu djecu. Nije vidio izlaza i ubio je Čupića. Za to je nepravomoćno osuđen na 4,5 godine zatvora.

Posjeti Express