Užas u zatvoru: "U ćeliji sam umalo iskrvario"
Na ispitivanju svjedoka i pod pritiskom, Frank Shaw, upravitelj zatvora u Mississippiju, nije mogao jamčiti da je zatvor mogao obavljati svoju osnovnu funkciju.
Na pitanje jesu li čuvari trebali zadržati zatvorenike u njihovim ćelijama, nemoćno je rekao: "Učinili su najbolje što su mogli."
Prema dokazima i svjedočenjima na Federalnom sudu za građanska prava, u zatvoru su se događale strahote: Psihički bolestan zatvorenik izvršio je samoubojstvo vješanjem, članovima bande je bilo dopušteno tući druge zatvorenike, a oni čije su vapaje za medicinskom pomoći neprekidno ignorirali, podmetali su požare u svojim ćelijama.
Dok je slušao nebrojene primjere zvjerskog nasilja i različite oblike zanemarivanja zatvorenika, čak je i sudac u jednom trenutku rekao da to više ne može podnijeti.
Slučaj, koji je privukao malo pozornosti izvan lokalnih medija, pruža rijedak uvid u skriveni svijet privatnih zatvora, u vrijeme kada se broj državnih zatvorenika u privatnim objektima povećava, a Trumpova uprava je naznačila da će povećati njihovu upotrebu.
Management & Training Corporation, privatna tvrtka koja vodi zatvor East Mississippi blizu Meridiana u Lauderdale Countyu, već upravlja s dva federalna zatvora i više od 20 objekata širom SAD-a..
Postojanje privatnih zatvora već je dugo tema oko koje se mnogi spore. Izvješće Ministarstva pravosuđa iz 2016. godine pokazalo je da su u njima mnogo lošiji uvjeti i za zatvorenike i za stražare, nego li u sličnim institucijama kojima upravlja država. Obamina administracija nastojala je ukinuti njihovu uporabu na saveznoj razini. Početkom prošle godine, odvjetnik predsjednika Trumpa, Jeff Sessions, preinačio je zabranu.
Nekoliko država, uključujući Michigan i Utah, posljednjih su godina zbog sigurnosnih problema prestale koristiti privatne zatvore.
No, više od dvadesetak drugih država, uključujući i Mississippiju, surađuju s privatno upravljanim zatvorskim tvrtkama zbog smanjenja troškova. Zatvori su u svim državama uvijek među najskupljim proračunskim stavkama.
Od 2000. godine broj ljudi smještenih u privatnim zatvorima u zemlji porastao je za 45 posto, dok je ukupan broj zatvorenika porastao samo za oko 10 posto, navodi se u jednoj analizi.
Zatvori su najveći trošak
Geneza problema na East Mississippiju, prema odvjetnicima zatvorenika, jest da država zahtijeva da privatni zatvori rade po 10 posto nižoj cijeni od državnih objekata. Čak i u državnim zatvorima, Mississippi znatno manje troši na zatvorenike nego u većini drugih američkih država, pa su se tim 'uspjehom' hvalili čak i državni dužnosnici.
Tužbe za obranu građanskih prava, podnesene protiv države od strane civilnih udruga za zaštitu sloboda građana, nakon mnogo godina i tisuće pritužbi zatvorenika, nastoje uvesti velike promjene.
Svjedočenja i zatvorenika i zaposlenika takvih zatvora opisuju strašne uvjete, nejasne linije nadzora i poteškoće u zapošljavanju kvalificiranog osoblja.
Zatvorski čuvari u privatnom zatvoru East Mississippi zarađuju čak i manje od početnih 12 dolara po satu, koliko dobivaju novi zaposlenici u državnim zatvorima, a prolaze samo kroz trotjedni trening, što je manje od polovice priprema za državne zatvorske čuvare.
Državni ugovor s Management & Training Corporation osobito je ekonomičan. Mississippi plaća tvrtki samo 26 dolara dnevno - ili oko 9.500 dolara godišnje - po zatvoreniku. To je daleko manje od 15.000 dolara godišnje u susjednoj Alabami, a samo 13 posto onog što dobivaju zatvori u državi New York, koji za zatvorenike izdvaja više od svih ostalih država u Americi.
Eldon Vail, bivši šef državnog zatvora u Washingtonu, izjavio je sudu da je usredotočenost na smanjenje troškova gurnuo zatvor East Mississippi u spiralu koja ga je odvela na dno.
NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI...
"Nema dovoljnog broja odgajatelja, a većina njihovih problema proizlazi upravo odatle", kazao je.
Vail je rekao da su, zbog premalo loše educiranih stražara, zatvorenici bili primorani štititi se od nasilja ručno izrađenim noževima i drugim oružjem, pa su tako potaknuli lanac nasilja. Zbog premalo liječnika i medicinskog osoblja, bolesnici s duševnim bolestima također su vjerojatno postupali nasilno.
Državni odvjetnici pak tvrde da su zatvori i zamišljeni kao neprirodna i doista teška okolina, pa da East Mississippi ništa lošiji od većine drugih zatvora.
"Jednostavno možemo reći da je objekt siguran, čist i dobro vođen", izjavio je Issa Arnita, glasnogovornik tvrtke, u priopćenju objavljenom tijekom suđenja.
"Od upravitelja na dolje, naše osoblje je osposobljeno da se brine za zatvorenike s dostojanstvom i poštovanjem. Naša je misija pomoći tim ljudima u zatvoru, ali i nakon što budu pušteni, što će dovesti do njihovog uspješnijeg socijaliziranja."
Sudsko svjedočenje pokazalo je sasvim drugačiju sliku.
Gospodin Shaw, upravitelj u East Mississippiju, koji radi u odjelu za upravljanje i obuku, prima poticaje ukoliko posluje unutar proračuna, ali ga se ne kažnjava ukoliko mu zatvorenici umru u upitnim okolnostima ili ako požar ošteti zatvor. U njegovom su zatvoru ove godine umrla četvorica zatvorenika.
Naoružani zatvorenici
Zapovjednik je rekao da nije bio svjestan slučajeva u kojima su zatvorenici bili toliko pretučeni da zahtijevaju hospitalizaciju i da nije disciplinski kaznila stražare koji nisu uspjeli osigurati ćelije i spriječiti da zatvorenici otključaju vrata i napuste ćelije.
Kad su pitali Shawa o improviziranom oružju koje potajno izrađuju zatvorenici i koje koriste u međusobnim obračunima, rekao je: "Zatvorenici imaju oružje. To je naprosto činjenica, ali to je zatvorski život."
Shaw je prethodno bio upravitelj u jednom zatvorskom zatvoru u Arizoni, gdje je došlo do pobune 2015. godine. Uznemirujuće državno izvješće utvrdilo je da je pobunu potaknula 'neorganiziranost, nezalaganje i zanemarivanje', te ' nepoštivanje temeljnih načela sigurnosti i upravljanja'.
U istočnom Mississippiju, zatvoru kojeg je država odredila za držanje mentalno bolesnih zatvorenika, bilo je više nego očito da je riječ o nedostatku nadzora. Čak četvorica od pet takvih zatvorenika primaju terapiju, no ustanova nije imala psihijatra od studenog.
Ravnatelj državnog zavoda za mentalno zdravlje nije specijalist, već obiteljski liječnik. Gloria Perry, koja je 2008. godine postala šefica medicinskog osoblja zatvorskog sustava, izjavila je da nikad nije bila u zatvoru u Istočnom Mississippiju.
Pelicia E. Hall, povjerenica državnog zatvorskog sustava, svjedočila je da možda nije bila svjesna brojnih problema u objektu jer nije čitala tjedne izvještaje o radu koje je dobivala u digitalnom obliku, mailom.
U sudnicu su izvještaji dostavljeni osobno: zatvorenik je svjedočio u suzama kako ga je stražarica ismijavala kad joj se požalio da su ga u siječnju u ćeliji silovali. Stražarica nikad svoje nadređene nije obavijestila o tom incidentu.
U nekoliko napada video nadzorom je snimljeno da je zatvorenik pretučen od strane drugih zatočenika, a stražarima je trebalo 14 minuta da dođu do njega.
Niti privatni ni državni zatvori nisu osporili točnost ovih snimaka, samo su državni odvjetnici rekli da bi svjedočenja zatvorenika trebalo uzeti sa skepsom.
Jedan od zatvorenika je opisao napad koji se dogodio ove godine. Rekao je kako su ga, dok su ga stražari provodili u ćeliju, druga dvojica zatvorenika napala nožem i metalnom šipkom, a umjesto da ga obrane, stražari su se razbježali.
Zatvorenik je rekao da je u trenutku napada bio vezan lancima za ruke, struk i noge. Procijenio je da je od trenutka napada prošlo čak tri minute prije no što su došli ostali stražari i spasili ga od torture.
"Nasmijali su se i rekli mu da to više ne radim", rekao je zatvorenik, dodavši da ga je isti napadač već jednom istukao sa šipkom mjesec dana ranije.
U zatvorskoj ambulanti, kazao je, medicinsko osoblje je njegove rane ispralo destiliranom vodom i poslalo ga natrag u ćeliju.
"Trpio sam užasne bolove", rekao je.
U bolnicu su ga odveli tek tri dana kasnije, kad je pod u ćeliji već bio prepun krvi. Tek su mu tamo sanirali povrede, a to su bile četiri ubodne rane i slomljena noga.
Zatvorenik je želio svjedočiti anonimno jer se bojao odmazde od zatvorenika i stražara. Tim više jer kad se vratio iz bolnice, smjestili su ga u ćeliju tik do napadača, piše The New York Times.