Odluka pape Franje da otvori Vatikanske tajne arhive, koji sadrže dokumente nastale od 1939. do 1958. godine, ovog je tjedna bila udarna vijest. Od 2. ožujka iduće godine povjesničarima iz cijelog svijeta postat će tako dostupni dokumenti koji svjedoče o ulozi pape Pija XII. u Drugom svjetskom ratu, njegovu odnosu prema nacistima i Židovima.

Iako Vatikan obično čeka 70 godina nakon završetka pontifikata svakog pape da bi javnosti otvorio dokumentaciju, ovaj put papa Franjo napravio je presedan.

Crkva špijuna Pio XII: Zvali su ga "Hitlerov papa", a on ga je planirao ubiti

"Crkva se ne boji povijesti, ona je voli. Siguran sam da će ozbiljno i objektivno povijesno istraživanje znati kako papu Pija XII. ocijeniti u pravom svjetlu", rekao je.

Eugenio Maria Giuseppe Giovanni Pacelli, što je rođeno ime Pija XII., najkontroverzniji je papa u prošlom stoljeću, o kojem su napisane mnoge knjige, snimljeni filmovi i postavljene kazališne predstave. Za otvaranje ovih arhiva najviše je zainteresirana židovska zajednica jer bi upravo dokumentacija iz spomenutog razdoblja i objektivan znanstveni sud mogli biti presudni za kanonizaciju Pija XII. Samim time otvaranje arhiva moglo bi biti presudno za novi odnos između Židova i katolika.

"Dokumentacija iz vremena njegova pontifikat ne čuva se samo u Vatikanskom tajnom arhivu nego i u arhivima različitih vatikanskih ureda, kao i u Državnom tajništvu i Kongregaciji za nauk vjere", rekao je ovih dana prefekt Vatikanskog tajnog arhiva Sergio Pagano.

U tekstu koji je objavio u vatikanskim dnevnim novinama L’Oservatore Romano, Pagano je otkrio još neke pojedinosti. Rekao je da je na sortiranju dokumentacije iz vremena papinstva Pija XII. radilo 20 arhivskih stručnjaka više od 12 godina. Inventarizirali su i organizirali dokumente koji uključuju stotine tisuća pisama, telegrama i govora u 68 svezaka indeksa, 538 "odvojenih omotnica", od kojih se svaka odnosi na pojedinu temu ili instituciju, zatim 76 jedinica rukopisa raznih papinih govora i 81 indeks s više od 5100 omotnica pontifikatskih prikaza.

"U tužnom i strašnom scenariju prije i u vrijeme tragičnog rata, kao i poslije njega, ističe se velika figura Pija XII.", kaže Pagano, koji smatra da je ratni papa bio površno kritiziran i prosuđivan te da će se otvaranjem dokumentacije to ispraviti.

"Mislim da će povjesničari koji znaju istraživati bez predrasuda u ovim dokumentima pronaći pravo blago i stvarni značaj", zaključuje Pagano.

Uloga ovog pape bila je tijekom posljednjih 70-ak godina velik teret u odnosima Židova prema Katoličkoj crkvi, koji već odavno traže uvid u arhivsku građu iz njegove ere. Zbog toga su židovske skupine ovu odluku pape Franje dočekale s odobravanjem.

"Odluka pape Franje da ove materijale u potpunosti učini otvorenim i dostupnim za međunarodna znanstvena istraživanja izuzetno je važna za katoličko-židovske odnose", izjavio je rabin David Rosen, međunarodni upravitelj međureligijskih poslova američkog židovskog odbora, koji je u posljednjih 30-ak godina osobno o tome razgovarao i s papom Franjom i sa svim njegovim prethodnicima.

"Posebno je važno da stručnjaci iz vodećih memorijalnih instituta holokausta u Izraelu i Sjedinjenim Američkim Državama objektivno ocijene što je moguće bolje povijesne zapise o najstrašnijim vremenima - da priznaju i neuspjehe kao i hrabra nastojanja učinjena tijekom razdoblja sustavnog ubijanja šest milijuna Židova", rekao je Rosen.

Konačno priznao Papa: Silovali su časne, morale su na pobačaje

Riccardo di Segni, glavni rabin u Rimu, kratko je komentirao: "Bolje ikad nego nikad", ali je i podsjetio da je još 1999. godine bila osnovana komisija sastavljena od katoličkih i židovskih stručnjaka koji su trebali istražiti arhive Pija XII., no samo dvije godine kasnije bila je raspuštena jer članovi nisu dobili jamstvo da će imati pristup svim dokumentima. Zbog toga Di Segni ne krije da je i ovaj put pomalo skeptičan.

U posljednjih 10 godina s Vatikanom je surađivao i Memorijalni muzej holokausta SAD-a iz Washingtona, no kako su rekli, papa Ivan Pavao II. dao im je pristup u zbirke koje su se odnosile samo na razdoblje uspona nacizma u Njemačkoj, dakle do 1939. godine. A onda je 2004. papa Ivan Pavao II. otvorio i arhiv Vatikanskog ureda za informiranje o ratnim zarobljenicima iz Drugog svjetskog rata, što je obuhvatilo period od 1939. do 1947. godine. Pagano o tome kaže:

"Ovaj set dokumenata sadržavao je više od 2000 arhivskih jedinica i gotovo isto toliko kutija s dokumentima. Svi ti zapisi pružili su informacije o tisućama ratnih vojnih i civilnih zarobljenika i također mogu pomoći razjašnjavanju ostavštine Pija XII."

No Sara J. Bloomfield, ravnateljica Muzeja holokausta iz Washingtona, s tim se ne slaže.

Nastavak na sljedećoj stranici...

"Od kraja Drugog svjetskog rata znanstvenici, zatim svi preživjeli iz holokausta, kao i mnogi drugi, postavili su važna pitanja o ulozi Vatikana i pape Pija XII. Već je davno trebalo te spekulacije zamijeniti temeljitim znanstvenim istraživanjem, koje je jedino moguće ako znanstvenici imaju potpuni pristup kompletnoj dokumentaciji. To je važno zbog povijesne istine, ali postoji i moralna hitnost koju dugujemo generaciji preživjelih, a koja naglo nestaje.

"
Najveći krimen pape Pija XII. bio je što se nije odlučno suprotstavio nacizmu, Hitleru i holokaustu te ih otvoreno osudio nego se u komunikaciji služio eufemizmima. No Vatikan ga ustrajno brani i tvrdi da je u danim okolnostima učinio sve što je mogao – koristio se tajnim kanalima, prikrivenim radom i tajnom diplomacijom.

SVETA SMRT Jedini svetac kojeg Vatikan želi zabraniti, a ne može

Tako je i papa Franjo ovih dana rekao da je Pio XII. u "trenucima najveće tame i okrutnosti donosio odluke koje su se nekima mogle činiti kao suzdržanost, ali su to bili zapravo pokušaji, ljudski vrlo teški, da zadrži svjetlo humanitarnih inicijativa, prikrivene ali aktivne diplomacije, u nadi mogućeg otvaranja srca.

"
Prijepori oko uloge pape Pija XII. i njegova odnosa prema Hitleru počeli su ubrzo nakon njegove smrti 9. listopada 1958. godine. Od tada datira i njegov nadimak "Hitlerov papa".

No prije šest godina u Velikoj Britaniji svojom knjigom "Papini Židovi" protestant Gordon Thomas pokušao je osvijetliti njegov lik objavom mnogih svjedočanstava koja su trebala potkrijepiti teorije da je Pio XII. spasio tisuće Židova. 
Thomas piše da je papa odobrio uspostavu sigurnih kuća u Vatikanu i mnogim europskim samostanima. Nadzirao je tajnu operaciju s kodnim imenima i lažnim dokumentima za katoličke svećenike koji su riskirali svoj život kako bi sklonili Židove, od kojih su neki čak bili i štovatelji Vatikana.

Thomas navodi da su svećenici dobivali upute da izdaju potvrde o krštenju stotina Židova skrivenih u Genovi, Rimu i drugdje u Italiji. Više od 2000 Židova u Mađarskoj dobilo je lažne vatikanske dokumente koji ih identificiraju kao katolike, a mreža veza spasila je njemačke Židove dovodeći ih u Rim. Pronašao je i svjedokinju koja je tvrdila da je kao djevojčica bila u rimskoj bolnici u kojoj je liječnik Židov spasio sunarodnjake tako da je proširio priču kako su pacijenti zaraženi smrtonosnom bolešću i spriječio naciste da odvedu bolesnike.

Papa je, prema Thomasu, odobrio izdašni fond iz kojeg su se osiguravali hrana, odjeća i lijekovi za više od 4000 Židova skrivenih u samostanima širom Italije, pa ga je Hitler prozvao "ljubiteljem Židova". Thomas u knjizi tvrdi da se Pio XII. neposredno nakon rata smatrao židovskim spasiteljem. 
Glavni jeruzalemski rabin napisao je 1944. godine da nikad neće zaboraviti ono što su Pio XII. i njegovi delegati "činili za našu nesretnu braću i sestre u najtragičnijem trenutku".

Židovske novine u Britaniji i Americi odjekivale su pohvalama. No Thomas piše da se sve promijenilo 60-ih godina prošlog stoljeća, kad jača utjecaj SSSR-a, a osobito je lošem papinu imidžu pridonijela jedna kazališna predstava. 
Riječ je o njemačkoj drami Rolfa Hochhutha "Namjesnik" iz 1963. godine, u kojoj je Pija XII. prikazao kao papu koji se nije suprotstavio holokaustu. Tekst drame preveden je na više od 20 jezika, a od tada se već 50-ak godina vode polemike i o tekstu i o njegovu autoru.

Tako Hochhutha neki čak prozivaju da je bio KGB-ov agent, koji je tako proveo kampanju dezinformiranja.
Encyclopedia Britannica ocijenila je predstavu kao "dramu koja predstavlja kritičku, nepovijesnu sliku Pija XII.", a Hochhuthov prikaz pape ravnodušnog prema genocidu Židova kao "nedostatak vjerodostojne argumentacije". 
Ipak, 2009. Židove je isprovocirao potez pape Benedikta. On je odobrio dekret kojim se priznaje Pijeva "herojska vrlina", što je bio prvi korak prema kanonizaciji ovog pape.

Vatikanska aukcija Papa prodaje svoj posvećeni, bijelo zlatni Lamborghini

Iael Nidam-Orvieto, voditeljica istraživanja holokausta u Yad Vashemu, rekla je da je poznato kako Pio XII. nikad nije javno osudio nacistička istrebljenja Židova i da se o tome nikad nije izravno, jasno i nedvosmisleno izrazio.


"Vatikan je možda vodio strategiju ‘javne šutnje s prikrivenim aktivnostima’, ali dostupni povijesni dokazi to nisu nikad potvrdili", rekla je Nidam-Orvieto.

Stoga je i Yad Vashem s odobravanjem dočekao otvaranje Vatikanskih tajnih arhiva, osobito u svjetlu optužbi da Pio XII. nije učinio ništa da spriječi odvođenje Židova iz Rima u Auschwitz. 
Vatikanski dokumenti mogli bi biti iznimno značajni i za Hrvatsku. Mogli bi možda otkriti i još pokoju prepisku koju je Alojzije Stepinac tijekom NDH imao s Piom XII. jer je on bio u kontaktu s hrvatskim kardinalom i tijekom njegovih zatvorskih dana nakon Drugog svjetskog rata.

Kao što je poznato, oko 83 kilometra polica Vatikanskih tajnih arhiva, unatoč svome mističnom imenu, otvorena su znanstvenicima još od 1881. godine. U njih ne može ući svatko. Da bi dobio dopuštenje za ulazak u Arhiv, znanstvenik mora imati potrebnu licenciju od sveučilišta ili status doktora znanosti. No ni tad neće moći slobodno švrljati arhivom nego mora točno specificirati dokument koji mu je potreban za istraživanje, a taj mu dokument na uvid daje službeno ovlaštena osoba.


Također, Vatikan već nekoliko godina radi na digitalizaciji arhiva, no problem su povijesni dokumenti pisani rukom. Stoga se već godinama razvija kompjutorski program koji bi mogao čitati i stare zapise. Budući da program poput Google Booksa radi na principu prepoznavanja razmaka među slovima, on se nije pokazao bogzna kako korisnim jer srednjovjekovni rukopisi nisu imali iste razmake ili uopće nisu imali razmak među slovima.

Stoga znanstvenici razvijaju novi program u kojem su im pomagali i talijanski srednjoškolci koji su "učili" kompjutore da prepoznaju različite oblike slova prema zadanim obrascima. To znači da bi u doglednoj budućnosti Vatikanski tajni arhivi mogli postati dostupni cijelom svijetu.