Otok Niihau u havajskom otočju prostire se na oko 179 četvornih kilometara uz zapadnu obalu Kauaija i poznat je pod nazivom Zabranjeni otok.  Kao što mu i ime kaže, ovaj otok je u privatnom vlasništvu pa je dolazak na njega zabranjen. Pod takvom zaštitom već je 150 godina zbog čega su na njemu i uspješno očuvane prirodne ljepote.

Njegova tranzicija u mjesto zabranjeno za druge započela je 1864. godine kada je škotska udovica Elizabeth McHutchison Sinclair kupila otok od Kralja Kamehameha IV za 10.000 dolara u zlatu. I to kako bi na njemu mogla imati veliki ranč sa životinjama. 

"Moja pra pra baka je ovaj otok otkupila od monarhije i od tada je u potpunosti sačuvan. Pokušali smo ispuniti želju kralja koji nam je otok prodao, održali smo ga i nastavili raditi kako je i on puno prije", rekao je Bruce Robinson, pra pra unuk Elize Sinclair.

Kralj Kamehameha IV najprije joj je ponudio bolje zemljište koji je uključivao i dio otoka Waikiki, no ona je otok Niihau odabrala puno boljom lokacijom za svoju obitelj iz Novog Zelanda.

Kralj je imao samo jednu želju. 

"Niihau je tvoj. No možda će jednom doći dan kada Havajci neće biti tako snažni na Havajima kao što su sada. Kada taj dan dođe, molim te učini što god možeš da im pomogneš", zatražio je kralj.

Ona i njezini potomci Robinsonsi, učinili su sve što su mogli kako bi ispunili njegovu želju. Odbili su kolonizaciju, posebno 1893. godine kada su Amerikanci svrgnuli monarhiju i zabranili havajski jezik. Podaci o točnom trenutku kada je otok postao zabranjen variraju, jedni će tako reći kako je dolazak strancima bio zabranjen 1915. godine. Pra pra unuk Keith Robinson naglašava kako su se dolasci službeno zabranili 1930. godine kako bi zaštitili stanovnike od zapadnjačkih bolesti, kao sto su ospice i dječja paraliza, iako je to možda bila i zakašnjela reakcija budući da je do tog trenutka već 11 djece umrlo od te bolesti, piše ATI.

U desetljećima koja su uslijedila Robinsonsi su pokušavali otok održati izvan državne kontrole, dok je bivši guverner Havaja John Burns, sve do svoje smrti 1972. godine pokušavao obitelj istjerati s otoka. Plan je bio pretvoriti ga u nacionalni park.

S takvim svađama i danas se bave braća Keith i Bruce Robinson koji su vlasnici otoka. 

Za izbjegavanje Zabranjeni otok: Nitko ga ne smije ni ne želi posjetiti

Otok je tijekom 2. svjetskog rata bio u posebnom odnosu sa američkom vojskom, koji je započeo nakon što se japanski pilot srušio na otok. 

"Bavimo se poslom nacionalne obrane, jako važne za našu zemlju. Tehnologija za DEW razvijala se u tajnosti upravo na našem otoku", rekao je  Keith Robinson.

Tijekom godina vanjski je svijet pokušao ući na otok. Generatori omogućavaju malo struje u glavnim naselju Puuwai, dok struja za potrebe korištenje računala u školu dolazi uz pomoć solarnih panela. To je i jedina škola u zemlji koja se opskrbljuje sunčevom svjetlošću. Mnogi stanovnici, posebno djeca među njima, govore engleski jezik i pričaju otočkim dijalektom.

Zabranjeni otok nije uspio odoljeti religijama iz pred kolonijalnog vremena. Tako je obitelj Sinclair na otok dovela kalvinizam i zahtijevala od stanovnika da crkvu posjećuju nedjeljom. Unatoč tom svijetu koji im je sve bliži i dalje se pokušavaju održati izvan njega i civilizacije. Većinom svoje dane provode u ribarenju i lovu, a nama poznate suvremene stvari poput kanalizacije, automobila, trgovina, interneta i asfalta na cestama, njima su nezamislive. 

Umjesto automobila koristiti će bicikle, ili će jednostavno hodati, a ne moraju ni plaćati stanarinu. Posao im je osiguran od 1864. godine zahvaljujući ranču, a još se bave i prodajom školjaka kojima je otok bogat. No ranč je zatvoren 1999. godine kada su priznali kako ne zarađuju veliki profit od uzgoja stoke, i ovaca, ili od uzgoja pčela i meda na otoku. 

Danas se nudi mogućnost posla na ranču na pola radnog vremena, a veliki dio prihoda otoku dolazi od američke vojske. Naime oni ovaj otok već godinama koriste kao mjesto testiranja i razvoja tajnih vojnih obrambenih sistema. Zalihe hrane i ostalih potrepština na otok dovoze jednom tjedno ili sami Robinsoni ili stanovnici sami i to sa obližnjeg otoka Kauaija.

Dom je to i mnogim ugroženim vrstama, među kojima je i havajska morska medvjedica. Kako i dalje žive kalvinističkim načinom života, tako poštuju i niz pravila. Ako ih krše obitelj ima pravo izbaciti ih sa otoka. Zabranjeni su alkohol i oružje, a kako priča jedan od bivših stanovnika, muškarcima nije dozvoljeno da imaju dugu kosu i naušnice. Mlađe generacije imaju obavezu brinuti se o starijima. 

Mnogi će pomisliti da će ovakva izolacija i strog način života odgojiti povučenu naciju, no kako kažu povjesničari, "ljudi s tog otoka odlaze kad žele".

Klimatske promjene Otok nestao preko noći: U dubine odnio i ugrožene vrste

Većinom će se preseliti na Kauai, a procjenjuje se kako je ostalo oko 70 posto stanovnika. Vjeruje se kako se broj stanovnika na otoku smanjio od 2010. godine kada ih je bilo 170.  Otok će napustiti zbog manjka posla jer nakon 1999. godine i zatvaranja ranča nema baš puno prilika za posao izvan onog sa izradom nakita od školjki i posla u školi.

Postalo je jasno kako su za održavanje otoka na životu potrebni turistički dolari, a to znači da Zabranjeni otok i ne bi trebao više biti toliko zabranjen. Sa otoka Kauaija brodovi turiste prevoze na ovaj otok na ronjenje, dok Robinsoni nude i ture po otoku, safarije i let helikopterom na njegove udaljene dijelove. Iako se sve ove ture pomno planiraju kako bi se izbjegao kontakt sa stanovnicima, pitanje je može li se i hoće li se njihova kultura održati. 

"Iako je riječ o drevnoj kulturi, oni su zapravo moderna vrsta ljudi", rekao je Bruce Robinson.

Pitanje je koliko oni mogu zadržati svoj tradicionalni način života. Robinsonsi bi im u tome trebali pomoći i tako održati obećanje kojeg je kralju dala njihova pra pra baka tamo negdje krajem 19. stoljeća. 

"Taj osjećaj mira i spokoja je nešto što mi u vanjskom svijetu ne razumijemo. Zapadna kultura je to izgubila, pa tako i ostali otoci. Jedino mjesto koje je ostalo netaknuto je Niihau i moramo ga sačuvati", poručuje.