Zamke dogovorenog braka: Što ako nije bogat?
Njezini roditelji bili su sigurni da će sve biti dobro, svojoj kćeri željeli su sve najbolje, pa su tako i vjerovali da će joj brak sa bogatim kineskim muslimanom donijeti sreću i blagostanje. No 22-godišnja Rabia Kanwal iz Pakistana imala je loš predosjećaj.
"Nisam bila uzbuđena. Osjećala sam da će se nešto loše dogoditi", rekla je.
Dogovoreni brakovi uobičajeni su u Pakistanu, posebno u siromašnom dijelu istočne provincije Punjab.
No ovaj je bio ponešto drugačiji. Mladoženja koji se predstavio kao bogati uzgajivač peradi, njezinu obitelj upoznao je tijekom svog boravka od mjesec dana sa turističkom vizom u Pakistanu. Sporazumijevali su se uz pomoć posebne aplikacije, no unatoč gubljenju u prijevodu, mladić je ostavio dobar dojam.
Par se vjenčao i ubrzo su se preselili u Kinu. Tada je otkrila da je on zapravo siromašan poljoprivrednik, a razočaranje je bilo još i veće kada je shvatila da nije musliman. Za samo nekoliko dana uz pomoć pakistanske ambasade vratila se kući i pokrenula razvod.
Njezina priča imala je relativno sretan kraj, što se ne može reći za priče velikog broja žena iz Pakistana koje su se udale za Kineze. Posljednjih tjedana Pakistan su pogodile priče 150 žena, njihove optužbe da su kao mlade odvede u Kinu pod lažnim izgovorom. I ne samo da su im lagali, već su ih i tjerali da se bave prostitucijom, i rade u klubovima i barovima, što je nedopustivo u pakistanskoj konzervativnoj muslimanskoj kulturi, piše The Washington Post.
Potraga za ženom u Kini je sasvim uobičajena, posebno zbog velikog broja muškaraca a malog boja žena. Takva podjela nastala je na temelju dugogodišnje politike jednog djeteta, pa su obitelji radije birali muško dijete, a mnoge djevojčice pobacili. Sada je tako na svakih 100 žena, 106 muškaraca, što je veliki svjetski prosjek.
Naslijeđe takve politike počelo se osjećati upravo sada, kad su svi ti dječaci odrasli, i došli u godine kada bi se trebali ženiti. A nemaju s kim. I zato je potraga za ženom otišla izvan granica zemlje, posebno u Pakistan, u kojem raste kineski utjecaj, na temelju sve većih i snažnijih ekonomskih veza, uključujući i infrastrukturne projekte.
No neprofitna organizacija Human Rights Watch kaže kako su takve optužbe "uznemirujuće slične" prošlim obrascima u kojima su žene iz ostalih siromašnih azijskih zemalja, Sjeverne Koreje, Mianmara, Kambodže, Laosa i Vijetnama, dovedene u Kinu i zlostavljane.
"I Pakistan i Kina bi ozbiljno trebali razmotriti sve veći broj dokaza da su pakistanske žene i djevojčice pod rizikom da postanu seksualno roblje", napisala je direktorica Sophie Richardson.
Pakistanski istražitelji otkrili su kako Kinezi plaćaju posrednicima da dogovore brakove sa lokalnim ženama, koje ostaju u iznajmljenim kućama u Pakistanu do vjenčanja. Muškarci plaćaju troškove ceremonije, a u nekim slučajevima i njihovim obiteljima daju oko 1000 dolara.
I to ništa nije ilegalno u Pakistanu. U nekim slučajevima muškarci krivotvore dokumente kako bi na njima pisalo da su muslimani. Neki će žene potražiti u nekim kršćanskim zajednicama, među manjinom, a najčešće je riječ o siromašnim ženama koje su izložene diskriminaciji. Njih će sve privući nada u bolji život i ekonomski prosperitet.
"Meni su roditelji rekli da su susjedove kćeri sretne u Kini, pa ću biti i ja", rekla je Kanwala.
Svog je supruga upoznala u uredu posrednika u Islamabadu gdje je bilo puno ostalih muškaraca i žena. Navodno je rekao njezinom roditeljima da je musliman i izrecitirao im dio kojeg svaki vjernik mora znati. No ona ga nikada nije vidjela kako se moli, pa čak ni kada su posjetili slavnu Faisal džamiju i Islamabadu.
U veljači nakon vjenčanja odletjeli su u provinciju Henan u središnjoj Kini. Nakon četverosatne voženje kroz polja pšenice i kukuruza stigli su u selo Dongzhang i na njegovu farmu pataka. Nije to bila velika farma koju je očekivala, već skromna obiteljska farma na kojoj je živio sa svojim roditeljima i dvojicom braće.
"Nisu bili pravi muslimani, a on je cijelo vrijeme glumio. U njihovoj kući nije bilo ni prave kupaonice. Uzrujala sam se i počela plakati", rekla je.
No njezin 33-godišnji suprug Zhang Shuchen ispričat će drugačiju priču.
Priznaje da je otputovao u Pakistan i kineskom posredniku dao 14.500 dolara u nadi da će mu pronaći pakistansku mladu. Bio je to njegov prvi posjet zemlji, a siromaštvo koje je vidio posjetilo ga je na kinesko tijekom 80-ih i 90-ih. Kada ju je prvi put upoznao rekao je da mu se sviđa. Kaže da je bio iskren prema njoj i otvoreno rekao da se preobratio na Islam na papiru, no da zapravo nije pravi vjernik.
"Rekao samo joj da nisam musliman", rekao je i dodao kako ga je ona naučila prvi princip muslimanske vjere.
Ona to negira.
Zhang koji je prije radio u skladištu sada zarađuje oko 2900 dolara od svoje farme, što je puno više do 180 dolara koliko je prosječna mjesečna zarada farmera iz 2018. godine. Nije se moglo u potpunosti utvrditi je li njegova priča istinita, no prilikom posjeta jednog drugog novinara njegovoj farmi mogao je vidjeti novo izgrađenu zgradu sa nizom spavaćih soba i sjajnim podovima.
Njegova majka sada u 60-im kaže kako ju je Kanwalina reakcija zbunila.
"Ona je pobožna, pa kada je došla ovdje trudila sam se da joj ne dam svinjetinu. Ponudila sam joj piletinu i omlet, no što god bi stavila pred nju, ona to nije htjela jesti", rekla je.
Ona će pak reći kako ju je obitelj zaključala dva dana u sobu pokušavajući je nagovoriti da ostane, što je njezin suprug negirao. Uspjela je poslati email pakistanskoj ambasadi, oni su javili policiji, koja je došla i odvela je.
U Kini je ostala samo osam dana. I reći će kako je to bilo "strašno iskustvo koje se ne može opisati riječima".
"Satima sam se molila, molila bogu da me vrati u moju zemlju, mojim ljudima", rekla je.
Ovog mjeseca predala je zahtjev za razvod u kojem je napisala da ju je Zhang prisilio na "nemoralne aktivnosti" i da "bi radije umrla nego živjela s njim".
Nakon niza izvještaja i optužbi za krijumčarenje ljudi iz Pakistana, kineska ambasada je podržala vladine napore u borbi protiv zločina. No negirali su da se pakistanske supruge u Kini prisiljavaju na prostituciju ili da im se uzimaju organi, što su bili neki navodi po medijima.
Otprilike u to isto vrijeme kada se Kanwala vratila u Pakistan govorilo se o mnogim pakistanskim ženama koje žive u kineskoj pokrajini Dongzhang. Dvije su navodno i trudne.
"Ovdje nema djevojčica. Nije nam bilo dozvoljeno imati više djece, pa smo svi htjeli sinove", rekla je Zhangova majka, jedna od onih žena koja je svoju djecu donijela na svijet u trenutku vladavine pravila o samo jednom djetetu.
I to najčešće nasljedniku, muškarcu.