Od pamtivijeka ljudi ulaze u odnose i brakove vođeni različitim porivima. Neki iz onih tipičnih romantičnih pobuda, neki zbog novca a neki iz straha, možda ček i od muškaraca. 25-godišnja Boke Chaha pobjegla je od svog supruga i udala se za udovicu, 64-godišnju ženu s kojom i danas, pet godina nakon vjenčanja, živi.
"Završila sam s muškarcima. Odlučila sam ostati s ovom ženom, kako bi mogle pomoći jedna drugoj", rekla je Chaha.
Ona sa svojom suprugom živi u selu Kitawasi, u Tanzaniji na granici s Kenijom. Njihov je brak dio dugogodišnje tradicije "nyumba ntobhu", koju možemo prevesti sa "kuća žena". Taj običaj starijim ženama bez muških nasljednika dozvoljava da se ožene sa mlađom ženom, koja ima sinove ili će ih možda imati u budućnosti. Na taj način sačuvat će svoje nasljedstvo, a ženama ponuditi ono što im je u Africi prijeko potrebno - sigurnost.
Više od 78 posto žena u regiji Mara, u kojoj pripadnici plemena Kuria čine većinu populacije, bile su zlostavljane, i to od ruke svojih supruga. Najveća je to stopa obiteljskog nasilja zabilježena u Tanzaniji, piše CNN.
Tradicija ženskih brakova mnogim je ženama jedini spas. Posljednjih godina postali su jako popularan oblik zajedništva pa sada tako čine 20 posto svih kućanstava. U ovom slučaju nije riječ o romantičnom ili seksualnom odnosu, već o zajedništvu. Homoseksualnost je u Tanzaniji zabranjena, a članove LGBT zajednice progoni se, u nekim dijelovima zemlje strahuju i za svoj život.
U svom skromnom domu Chaha i Wambura stvorile su pravu malu oazu. Šarena tkanina ukrašava prostor, djeca se igraju, dok Wambura priprema ručak.
"Život je ovdje puno bolji, nitko me ne tuče. Ovo je partnerstvo kako bi lakše pronašli hranu za djecu i nas", kaže Chana dok sjedi izvan kuće i uživa na suncu.
Za svog se sada bivšeg supruga udala kada je imala 15 godina, no od njega je pobjegla jer je htjela bolje i sigurnije okruženje za svog sina. Vratila se roditeljima no morala je vratiti miraz kojeg je njezina obitelj za nju dala, devet krava, svaka po cijeni od oko 216 dolara.
Ubrzo nakon što ju je Wambura zaprosila, ponudila se da i da pokrije troškove njezina miraza.
"Mog je oca pitala mogu li živjeti s njom. Miraz kojeg je dala mom ocu, iskoristio se za vraćanje novca mom bivšem mužu. Tako sam sada i službeno njezina obitelj", objašnjava Chaha.
I Wambura je trpjela zlostavljanje u prvom braku, udala se s 11 godina, a nakon što joj je sin umro pri rođenju, više nije mogla imati djece.
"To je bio početak naših svađa. Bacao bi me po kući svakog dana i govorio "jalova si, otiđi". Pa sam to i napravila", rekla je.
11 godina provela je u malom gradiću uz Viktorijino jezero, radeći u tvornici ribe i kao sluškinja, da bi se zatim vratila u Kitawasi. Njezin mlađi brat pomogao joj je i kupio komad zemlje na kojem sada živi sa Chanom. Život joj je puno bolji od kad je došla Chana, reći će.
"Imam društvo", kaže.
Dok objašnjava sinu mirnim tonom glasa kako da očiti ribu, posebno uživa i u mogućnosti da ponovno bude majka.
"Sada imamo dvoje djece u školi", ponosno će reći.
Od kada žive zajedno, Chana je rodila troje dječaka. Njihov odnos omogućava joj da slobodno bira seksualne partnere, bez ikakvih obaveza.
"Nakon što zatrudnim, ostavljam muškarca. Kada prestanem dojiti, krećem u potragu za novim djetetom", objašnjava.
Puno je sretnija sada.
"Nemam muškarca, i slobodna sam", rekla je.
Bez obzira što ovakve zajednice ženama nude sigurnost, neke nevladine organizacije kritizirale su ukupne negativne aspekte plemenskog života. Žene iz ovog plamena, Kuria, žive s običajima kao što je sakaćenje ženskih spolnih organa i poligamija.
"Ovaj odnos zapravo ne dozvoljava mlađoj ženi da naslijedi bilo što od svoje supruge, nema nikakvih prava, i kasnije postaje beskorisna", kaže odvjetnik Emmanuel Clevers.
Kao i u većini društava u Africi, ženama nije dozvoljeno nasljeđivanje. Po zakonima koji vladaju u Tanzaniji, i žena i muškarac imaju ista prava nasljeđivanja imovine, no takvi se zakoni baš i ne poštuju u ruralnim zajednicama u kojima i dalje vladaju plemenski običaji. Po podacima UN-a samo 20 posto žena u Tanzaniji vlasnice su neke zemlje.
Djeca u takvom odnosu postaju vlasništvo starije žene u braku, i tako biološka majka gubi svoja prava. Bez obzira na te mane, i jedna i druga žena reći će kako im je takav život puno bolji od alternative.
"Sada sam mirna. Nitko me ne vrijeđa, nema uvreda, zlostavljanja. Nitko mi više ne govori sa da sam krava, i da sz jalove krave bolje mrtve", kaže.
Dosada je rađala samo sinove, no Chana zna što bi napravila da dobije djevojčicu.
"Da dobijem djevojčicu, ne bi planirala njezinu udaju. Marljivo bi radila i trudila se da ju obrazujem", naglasila je.
