Kojim se sve metodama države koriste ne bi li za špijune pridobile osobe na koje će u njihovom okruženju teško pasti sumnja pokazuje slučaj Estonca Denissa Metsavasa koji se iz heroja preko noći odmetnuo u izdajnika.

Metsavas je radio u vojsci, a odrastao je Lasnamäeu, gradiću pored Tallinna, u kojem se većinski govori ruski jezik. Njegova je majka bila Ruskinja pa je ljeti često odlazio u Rusiju, u posjet obitelji svoje majke.

Godine 2007. u jednom je ruskom baru upoznao ženu s kojom je proveo noć. Na kraju su završili u motelskoj sobi. Kada se probudio Metsavas je bio uvjeren da žena nije p

Rekli su mu da ga je žena s kojom je proveo noć prijavila za silovanje, a za što može dobiti i do 15 godina zatvora. Odveli su ga u policijsku postaju gdje su mu pokazali i video snimku na kojoj su on i žena u krevetu. 

License to kill Karate Bob - ubijao za Tita, a umro u najvećoj bijedi

Policajci su mu rekli da će, bude li surađivao, riješiti njegov problem. Odmah mu je bilo jasno da je uvučen u zamku. U policijskoj je postaji potpisao obrasce čijeg se sadržaja kasnije više nije mogao sjetiti. Kada je pušten Metsavasu je znao da mora nešto poduzeti. No, bojao se da bi svaka sumnja da je napravio kazneno djela, pa premda bio i lažno optužen, mogla ugroziti njegovu vojnu karijeru pa je o svemu odlučio - šutjeti. 

Od incidenta je prošlo više od godinu dana kada mu je u jesen 2008. u Tallinu prišao muškarac. Obratio mu se na ruskom jeziku te ga je pitao sjeća li se događaja u Smolensku i svog obećanja da će surađivati. 

Metsavasa je estonska tajna služba uhapsila u rujnu 2018. godine. Kao osoba koja je špijunirala za rusku tajnu službu osuđen je na 15,5 godina zatvora. Na suđenju se Metsavas izjasnio krivim. Surađivao je s estonskim tajnim agentima i nudio im detalje o tome kako ga je Moskva angažirala te o svojim razgovorima s čovjekom koji mu je bio veza. Svoju je priču na kraju odlučio ispričati i novinarima.

Intervju za američki časopis The Atlantic vođen je pod budnim okom estonske Službe za unutarnju sigurnost (KAPO). Novinari su Metsavasa mogli pitati o svemu, no on nije smio davati informacije koje bi mogle naštetiti istrazi, posebice ne one koje bi Rusima odale što su sve Estonci saznali o njima. 

Tijekom razgovora Metsavas je stalno isticao da je on bio vojnik odan svojoj domovini te da je ucjenom primoran postati špijun. Ruska odluka da za špijuna angažiraju Metsavasa, kao i broj godina koje je proveo špijunirajući za Ruse, jasno pokazuju koliko tajne službe Vladimira Putina mogu biti pragmatične te da Estonci s pravom vjeruju da Hladni rat ustvari nikad nije završio.

Estonija je najuspješnija od svih zemalja bivšeg SSSR-a. U EU i NATO ušla je 2004. godine, a 2011. uveli su euro. Visoko su tehnološko razvijena zemlja, Estonija je, primjerice, rodno mjesto Skype-a, a internet je za sve stanovnike doslovce građansko pravo. No, sve navedeno ima i svojih mana. Nakon što su više od pola stoljeća bili pod ruskom čizmom, Estonci su saveznike potražili na strani zapada, istog onog zapada koji Rusija smatra prijetnjom. 

Zbog svega su odnosi između Rusije i Estonije postali najblaže rečeno napeti. Godine 2007. estonska su vlada, banke i mediji bili predmetom hakerskog napada. Estonski političari i većina analitičara bili su uvjereni da su napad naručili i izveli Rusi. 

Od 2008. godine estonski su sudovi osudili šestero ljudi za izdaju i još njih 12 za počinjene zločine protiv zemlje u suradnji s ruskim tajnim službama. 

Odlučni Garcia Špijun kojeg nitko nije znao, otkrili ga slučajno

Jedan je od njih i Metsavas koji je novinarima ispričao da s čovjekom koji se zvao Anton, koji je bio njegova ruska veza,  prvi puta susreo u St. Petersburgu, u prosincu 2008. godine. 

Razgovarali su kratko, uglavnom o Metsavasovom privatnom životu i karijeri u estonskoj vojsci. Nakon razgovora dobio je nešto novca, tek toliko da pokrije troškove puta, i vratio se kući.

Iako je dogovorio novi sastanak s Antonom rekao je da se nije se osjećao kao špijun. No, uzeo je novac za informacije, a to je bio prvi korak. 

O svom nadređenom Metsavas nije znao ništa. Nije znao je li mu Anton uopće pravo ime i za koju tajnu službu radi. 

Na kraju se ispostavilo da je špijunirao za GRU, rusku moćnu tajnu službu koja je direktno odgovorna ruskom ministarstvu obrane. 

Prema nekim analitičarima zadaća je GRU-a pripremiti Rusiju za rat sa Zapadom. Njezini špijuni pokušavaju ukrasti vojne tajne suparničkim zemljama i naučiti najviše što mogu o njihovim strateškim jakim i slabim točkama.  

Čovjek žaba Špijun koji je nestao prije 60 godina nikada nije pronađen

GRU je osmislio rusku aneksiju Krima, priznao je Vladimir Putin u dokumentarcu prikazanom 2015. na ruskoj nacionalnoj televiziji. Od tada Ukrajina služi kao laboratorij za rusku vojnu doktrinu.

Sud u Crnoj Gori osudio je dva službenika GRU-a za organizaciju kompleksnog no neuspješnog pokušaja puča 2016. godine, godinu dana prije nego je ta zemlja trebala postati članica NATO-a. GRU se u posljednje vrijeme više fokusirao na SAD i Veliku Britaniju. Prije američkih predsjedničkih izbora 2016. godine hakirali su e-mailove Demokratske stranke. 

O tome zašto je odabrao vojnu karijeru, Metsavas je rekao da je htio biti poput svojih junaka Arnolda Schwarzeneggera i Chuck Norrisa. Po završetku srednje škole, kao dobar učenik, priključio se Predsjedničkoj gardi. Iste te godine njegovi su se roditelji rastali. Otac se ponovno oženio i preselio u Vladivostok. 

Metsavas je završio vojnu akademiju. Postao je stručnjak za artiljeriju te se preselio u Tallinn, a potom u Finsku gdje je prošao još jedan krug školovanja. Kako se njegova karijera razvijala, rasla je i njegova vrijednost. Anton ga je počeo pitati sve kompliciranija, detaljnija i opasnija pitanja. 

Pitao ga je za vojne saveznike Estonije, zanimalo ga je kakvo oružje SAD i Velika Britanija drže u Estoniji. Metsavasove su informacije bile iznimno korisne Moskvi. Naime, iako Estonije nema puno zračne ni brodske vojne snage dosta je jaka u artiljeriji. 

Godine 2012. Metsavas je poslan u NATO bazu u Afganistan. Kad se vratio u Estoniju imenovan je voditeljem Odsjeka artiljerijskog inspektorata koji je bio Odjela koji je pripremao vojne strategije za obranu Estonije. Metsavas nije imao pristup svim povjerljivim dokumentima, ali je mogao doći do puno njih. 

velika žena Najopasnija špijunka: Hitler ju je prezirao

Odlazak u Afganistan ga je promijenio, vidio je rat iz prve ruke. Za uredski je posao primao triput veću plaću pa je maštao o tome kako će uskoro otići u mirovinu. Mislio je da će time moći prekinuti i posao špijuna. 

U ljeto 1013. ponovno se sastao s Antonom u St. Petersburgu. Pričao mu je o tome kako mu je bilo u Afganistanu, no Antona je više zanimao Metsavasov novi posao u sjedištu vojske. Metsavas je Antonu na rastanku rekao kako želi prestati slati informacije Moskvi jer mu je karijera sve više ugrožena. Anton je tada spomenuo Metsavasova oca koji je nakon što mu se razboljela žena u zamjenu za njezino liječenje pristao raditi za GRU. Metsavas je shvatio da nema izlaza. 

Nastavio je za Ruse krasti dokumente. Situacija se promijenila nakon ruske aneksije Krima. Svima koji su radili državne poslove rečeno je da ne mogu u Rusiju bez posebne dozvole. No Metsavasov se otac preselio natrag u Tallinn pa je on nosio ukradene dokumente Antonu umjesto svoga sina. 

Godine 2016. Metsavas se oženio i ubrzo i sam postao otac. Rekao je da je rođenje njegovog sina bio taj prijelomni trenutak u kojem je shvatio da se više sam ne može predati policiji.

Teško je racionalizirati Metsavasove odluke. U nekoliko je situacija mogao odustati ili Rusima dati krive informacije. Očito mu nije trebao ni novac, niti je stvarno htio biti izdajnik svoje zemlje, ali je svaki put nastavio špijunirati. Alan Stunder, CIA-in psiholog rekao je kako je Metsavas na neki način bio nesretan.

"Ideologija nije najveća motivacija ljudima koji postanu izdajnici svoje zemlje budući da većina njih dolazi iz slomljenih obitelji. Ljudi postanu dezerteri kada prožive neku veliku životnu krizu ili im se nakupi nekoliko manjih", rekao je Stunder.

Mračni dosjei UDBA se bojala Amerikanca koji je zavodio kćeri oficira JNA

Nakon aneksije Krima estonska je vojska počela istragu kojom su bili obuhvaćeni svi vojnici koji imaju bilo kakvu vezu s Rusijom. Metsavas je tu bio izuzetak. Bio je vojni veteran s 15-godišnjim stažem, a bio je i u NATO misiji u Afganistanu. S vremenom je postao glasnogovornikom ruske zajednice u Estoniji. Ljudi su ga voljeli, bio je često gost na estonskoj televiziji na ruskom jeziku, govorio je o svojoj karijeri u estonskoj vojsci i treniranju s NATO-om. 

U lokalnoj srednjoj školi pričao je o patriotizmu i demokraciji te je upozoravao učenike da ne slušaju rusku propagandu, a kasnije ih je odveo na vojnu vježbu gdje su mogli pucati iz pištolja i graditi šatore. Bio je sinonim vojnika kakvog je Estonija htjela prezentirati: liberalan, tolerantan, svjetski čovjek.

Nakon svega dobio je i novu poziciju na poslu. A onda je došlo do preokreta. Prošle godine Metsavas je jednoga jutra ušao u auto kako bi prvi dan odveo sina u vrtić. Kad su stigli u vrtić sin nije htio pustiti tatinu ruku. Pristao je tek nakon što mu je Metsavas obećao kupiti sladoled. 

Nakon toga Metsavas je sjeo u auto i nazvao ženu kako bi joj ispričao što se dogodilo, a potom je krenuo na posao, no ubrzo ga je zaustavila skupina vozila. Rekli su mu da je uhapšen. Više od jednog desetljeća, dok je na televiziji predstavljao estonsku vojsku i dok je nosio vojnu uniformu, Metsavas je zapravo špijunirao za Ruse.

Psihološki rat Bivši KGB-ovac otkrio kako su stvarali umjetne krize u SAD-u

"Nekako, bio sam spreman biti uhićen. Razmišljao sam o tome tisuću puta. Samo nisam znao gdje, kada, ni kako će se to dogoditi", rekao je Metsavas novinaru The Atlantica.  

Lista onih koje je izdao poprilično je duga. Tu su njegove kolege, vojnici, ljudi koje je nazivao prijateljima. Tu su i njegovi studenti, ruska dijaspora u Estoniji...

Za sve što mu se dogodilo ne krivi nikoga osim sebe. 

"Kada kupite bocu viskija i postanete alkoholičar, ne možete za to kriviti viski", rekao je Metsavas. Danas ima 38 godina, a kada izađe iz zatvora imat će najmanje 50.