Zašto većina nikada nije čula za Francuskinju Marie–Madeleine Fourcade - njezinog imena nema niti na trgovima diljem zemlje, niti na plaketama u francuskim selima. Može li s time imati veze činjenica da je ova liderica francuskog anti-nacističkog pokreta otpora - bila žena. Ne heroj, već heroina.
Na kraju rata veliki je general Charles de Gaulle 1.038 ljudi imenovao herojima pokreta otpora. Samo šest je bila žena, a Fourcade, koja je najdulje vodila uspješnu mrežu špijuna, nije bila među njima.
Upravo je zato autorica Lynne Olson napisala knjigu "Madame Fourcade's Secret War" o centralnom liku francuskog pokreta otpora - Marie-Madeleine.
Dolazila je iz privilegirane, buržujske obitelji. Išla je u najbolje internate, a dio djetinjstva (jer joj je otac bio u mornarici) provela je u Šangaju. Trebala je živjeti životom šik Parižanke, piše The New York Times.
Ali kako je Eleanor Roosevelt tada i rekla "to nisu bila obična vremena za Francusku - ili za svijet". Od 1936. pa sve do kraja Drugog svjetskog rata Fourcade je bila utjelovljenje "angažirane žene".
Kada su njemačke trupe umarširale u Pariz u ranojutarnjim satima 14. lipnja 1940. vladajući su političari pobjegli, a ostarjeli Philippe Petain, nekada heroj Verduna, u Vichyju je proglasio kolaboracionističku vladu. Nakon trauma Prvog svjetskog rata većini je Francuza bilo zlo od ideje ponovnog rata.
Fourcade je utjelovljivala sve što su Petain i Hitler prezirali. Bila je žena koja je odbijala igrati po pravilima rasističkog, seksističkog i ubojitog režima.
Na čajanci kod sestre u elegantnom pariškom stanu svojim je izjavama o tome kako "se nešto mora napraviti i organizirati" (riječ je o 1936. godini) zapela za oko oficiru imena Georges Loustaunau-Lacau (kodno ime Navarre). I on je prezirao francusku pasivnost.
Na ljeto 1941. Navarre je uhićen radi aktivnosti protiv Petainovog režima, i odabrao je Fourcade da vodi pokret koji je on utemeljio. Ona je odabrala kodno ime "jež" jer je "to žestoka mala životinja s kojom se niti lav ne bi igrao".
Olson opisuje operacije diljem francuskih pokrajina, regrutacije tisuća ljudi iz svih slojeva društva, od farmera do onih koji su imali vlastite dvorce.
Fourcade je znala kako u svoju korist iskoristiti činjenicu da je žena. Kada se susrela sa Gabrielom Rivièreom, šefom pokreta u gradu Marseillesu on je uskliknuo "dragi bože, žena!". Nemalo se puta pokazala lukavijom i hrabrijom od svojih muških kolega. Isto vrijedi za njezine ženske kolegice i desne ruke.
Kada je policija došla po Monique Bontinck ona je rekla kako se prije uhićenja želi okupati. Otišla je u kupaonu, otvorila pipu, skinula cipele i tiho se išuljala iz stana u sigurnu kuću.
Fourcade, strastvena ljubimica muškaraca, često se maskirala kako ne bi bila uhvaćena. Neprestano je mijenjala boju kose, a ponekada je stavljala i umjetno zubalo.
I privatni joj je život bio kompliciran. Imala je supruga, kojeg gotovo nije viđala, i dvoje djece koje je znala ne vidjeti po par godina. Zaljubila se u pilota, Leona Fayea, te s njime ostala trudna. Prema svojoj djeci, primjećuje autorica, nije bila posebno topla, cilj i pobjeda značili su joj sve.
Kasne 1942. godine 200.000 Wehrmachtovih trupa umarširalo je u višijevsku tzv. "slobodnu zonu". Fourcade se sada po prvi puta iskreno bojala, Gestapo je bio svugdje. Nevoljko je pristala na evakuaciju u London, gdje se našla usred bitke dva francuska giganta i lidera - Charlesa de Gaullea i Henrija Girauda. Fourcade se nije dala uvući u tu svađu te je počela blisko surađivati s Britancima.
Oni su pak, barem tako kaže knjiga, bili mnogo više seksistički nastrojeni. Iako su se pravili strašno galantni nisu se prema Fourcade ponašali kao prema muškim kolegama.
"Prema čistom zakonu brojeva, niti jedan vođa pokreta otpora ne opstane dulje od pola godine, vi ste skoro tri, to je nekakvo vještičarenje", rekao je šef MI6 Claude Dansey, dajući joj buket cvijeća.
Fourcade se odlučila vratiti u Francusku što god je tamo čekalo. Iščekivala je da je uhvati Gestapo, te je čak od katoličkog svećenika tražila dopuštenje da sa sobom ima pilulu cijanida spremnu za najgori scenarij.
On joj je rekao da u ovom slučaju to ne bi bilo samoubojstvo već bunt protiv neprijatelja.
No, preživjela je, došla do 79 godina te preminula 1989.
Lynne Olson odaje počast velikoj ženi koju je povijest, djelom radi njezinog spola, nepravedno zaboravila.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
opet o hitleru mrzim hitlera