Život novinara kojeg policija čuva od najgore mafije
"Nitko od nas ne želi biti nekakav heroj, mi samo želimo raditi naš posao i dužnost, a to je pisati priče", kaže talijanski novinar Paolo Borrometi koji radi pisanja o mafiji već četiri godine živi u izolaciji, i pod zaštitom. Ne može sam izaći u šetnju, otići na kavu, u kino ili u dućan. Svoj prvi jutarnji espresso i cigaretu dijeli s ekipom policajaca s kojom gotovo pa da živi.
Ovaj 35-godišnji istraživački novinar nije jedini talijanski novinar koji tako živi, u društvu je gotovo 200 kolega kojima su prijetili članovi mafije i koji su pod zaštitom. Možda javnosti najpoznatiji je Roberto Saviano iz Napulja, autor knjige "Gomorrah" koji od 2006. živi pod staklenim zvonom, a jedan je period, radi sigurnosti, doslovno nestao. Radi Saviana su brojni dobitnici Nobelove nagrade, a kasnije i drugi intelektualci potpisivali peticiju da se nešto napravi po pitanju mafije.
Od takvih su nedavno stradali i Slovak Jan Kuciak, te novinarka s Malte Daphne Caruana Galizia, oboje su istraživali rad i nedjela organiziranog kriminala, a za njihove smrti još nitko nije kažnjen.
"Nemoj prestati pisati, Paolo. Našim zemljama treba slobodno istraživačko novinarstvo, imaš moje poštovanje", stajalo je u jednom mailu kojeg je Borrometi dobio dva dana nakon što je napadnut ispred obiteljske kuće 2014. Poruku mu je poslala Daphne Caruana Galizia.
Ona je na Malti ubijena auto-bombom, dok je Kuciak skupa s djevojkom likvidiran iz vatrenog oružja u svome domu. Caruana Galizia je desetljećima pisala o pronevjeri i off-shore računima političara, a protiv nje su se vodila 47 sudskih procesa, dok se Kuciak bavio rutom droge od Latinske Amerike preko Italije do Slovačke.
Radi njegovog ubojstva ostavku je dao slovački premijer Rober Fico, koji je usput rečeno jedan od protagonista posljednje priče Kuciaka radi koje je mladić vjerojatno i likvidiran.
"Već su dakle bila dva ubojstva novinara u EU, a bavili su se pričama o mafiji kojima se domaće vlasti nisu htjele zamarati. Italija je zemlja koja je najjače osjetila prisutnost mafije, i mnogi novinari u Italiji žive pod zaštitom", kaže Pauline Adès-Mével iz Reporters Without Borders.
Novinar Lirio Abbate, stručnjak za mafiju magazina L'Espresso pod zaštitom živi već 11 godina, otkad je policija zaustavila napad bombom ispred njegove kuće u Palermu, a Federica Angeli iz La Repubblice, sa obitelji je pod najstrožom zaštitom već pet godina.
Borrometi je nakon samo godine dana pisanja privukao pažnju mafije. On je, inače, odvjetnik koji je počeo pisati za svoj neovisni portal La Spia. U pet godina nakupile su se stotine prijetnji. On na portalu bez uvijanja pisao o mafijašima, a objavljivao je i njihove slike te puna imena.
"Kad ih vidite u baru da znate tko su", kaže Borrometi kojeg je na djelovanje inspirirao sicilijanski istraživački novinar Giovanni Spampinato, kojeg je sedamdesetih likvidirala mafija. Oba su novinara iz sicilijanske regije Raguse, a na Spampinata je utjecao odgoj i uvjerenja oca Peppina, koji se kao uvjereni komunist borio u Jugoslaviji. Godine 1972. radi njegovog ga je pisanja pet puta upucao Robert Campria koji je priznao da je "djelovao u bijesu", a na kraju je iz zatvora izašao nakon samo osam godina odslužene kazne.
Borrometijeva prva priča dovela je u vezu mafiju i članove gradske skupštine u gradu Scicliju, radi čega je gradska skupština i raspuštena, a prijetnje i napadi su, piše New York Times, eskalirali nakon što je razotkrio da najveće tržnice na Siciliji kontrolira mafija. Zaskočili su ga ispred obiteljske kuće, zavrnuli mu ruku tako da su mu u ramenu mišići popucali na tri mjesta, i rekli mu neka "gleda svoja posla". To ga nije obeshrabrilo, a zaštitu je dobio nakon što mu je gotovo do temelja izgorio stan u podmetnutom požaru.
"Odrezati ćemo ti glavu pa makar to bilo usred policijske postaje", pisalo je u jednoj poruci.
Borrometi je jednu obitelj koštao milijune eura zarade. Saznao je kako poznatu talijansku sortu cherry rajčice, Pachino, uzgajaju i sinovi dva mafijaša od kojih je jedan dugo vremena odležao i radi ubojstva. Kada se vijest proširila ministarstvo ih je maknulo s liste kompanija koje mogu prodavati Pachino rajčicu. Nedugo nakon toga policija je snimila razgovor dvojice mafijaša koji su novinara planirali likvidirati autobombom.
"Smrt svako toliko je potrebna stvar, tako da lajavci malo začepe. Trebaju nam vatrometi kao oni devedesetih kada se nije moglo hodati po ulicama", rekao je jedan referirajući se na ubojstva dvoje tužitelja u Palermu, Giovannija Falconea i Paola Borsellina. Falcone je likvidiran puškom na cesti, a Borsellini je ubijen auto-bombom kraj zaštitara, stradali su i prolaznici i oštećene su povijesne zgrade. Italija od tada nije imala smrt auto-bombom, a to je bilo 1992. godine.
To je komentirao još jedan čovjek pod zaštitom, svojevrsni nasljednik Falconea i Borsellina, odvjetnik Nino Di Matteo.
"Iz tih se primjera vidi koliko mafiju ljute i uzrujavaju novinari. Mislim da svi zajedno ne dajemo mafiji dovoljno na važnosti, ona je ozbiljna prijetnja našoj zemlji, građanima i demokraciji. I Di Matteo i Borrometi život duguju državi, kažu, koja im pruža najbolju moguću zaštitu.
"Bez obitelji sam, bez onih koje volim, ali imam svoj prekrasan posao", kaže Borrometi okružen uokvirenim priznanjima za borbu protiv mafije.