Europa se, barem tako tvrde Talijani, a to su pokazali i na izborima, dijeli na uspješan sjever i manje uspješan jug. Vidljivo je to i po potpori ili nedostatku iste Europskoj uniji.
U Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, pa i Velikoj Britaniji odnos prema EU pokazuje određene temeljne razlike u generacijama. Mladi, ispod 45 godina, mahom podržavaju EU i ostanak u istoj, dok su "stariji" oni koji su zaslužni za Brexit. Italija je potpuno suprotna. Glasači ispod 45 uvjereni su kako im EU baš ništa nije omogućila, te da je Italija zaboravljena od strane Europe, dok su stariji, posebno oni iznad 35 skloni ostanku i podršci EU usprkos svim ekonomskim problemima koji muče Talijane.
Talijanska mladež rođena kasnih devedesetih ne sjeća se, navodi Politico, ničega osim "krize, problema imigracije i stagnacije ekonomije". Veliki je to zaokret za jednu od šest članica koje su 1957. udarile temelje EU, a upravo je Italija jako dugo bila među najvećim entuzijastima kada je riječ o "europskom projektu".
Demografija, ekonomija i imigranti najčešće su ključne riječi oko kojih se "jadaju" mladi Talijani.
"Kada sam završavao osnovnu započeli su nemiri na sjeveru Afrike, i svi su se okrenuli doseljavanju u Italiju. Rim, moj kvart u Rimu, bio je pregažen. Europa punih deset godina nije napravila ništa, baš ništa. A svi se izvlače na onaj zakon koji kaže da tamo gdje imigrant stupi, tamo mora i ostati. To je za nas bilo pogubno", kaže Andreia iz Trevisa, gradića u blizini Venecije gdje se još, kako je i sam rekao, dobro živi, posebno u usporedbi s jugom.
I talijanski je predsjednik Sergio Mattarella, možda tada u nadi da dodano potakne stvaranje koalicije te izbjegne nove izbore, u nedavnom govoru rekao kako "se temelji zgrade Europe tresu i naginju, te su potrebni hitni popravci".
Dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora populistički Pokret pet zvjezdica (Beppe Grillo) i koalicija desnog centra na čelu s Forza Italiom Silvia Berlusconija približili su se, čini se, formiranju vlade.
Dok se Grillo profilirao kao "anti EU, anti Euro" političar koji je s vremenom malo ublažio stavove i rekao da želi "reformirati EU", Berlusconi je, kažu podrugljivo njegovi kritičari u Italiji "prilagodljiv". Jedni su, barem deklarativno, anti-establišment, a drugi su tvrdi desničari i protivnici imigracije koji su temelj establišmenta. Sergio Mattarella je, pak, iz posve različitog političkog spektra.
"Europski projekt izgubio je sposobnost da ispuni očekivanja većine populacije", rekao je Mattarella na neki način možda obrativši se zapravo i cijeloj Uniji, a ne samo sunarodnjacima. Talijanski je predsjednik, naime, potpuno svjestan da bi po prvi puta otkada je Unije jedna od zemalja utemeljiteljica mogla imati jaku anti-europsku, populističku vladu.
Kritizirao je Talijane, rekavši kako "se bave samo svijetom unutar granica Italije, time uzgajajući iluziju da svi njihovi problemi imaju svoja rješenja na nacionalnom nivou".
Italija bi, piše Politico, mogla biti posljednji čavao u lijesu Europe kakvu poznajemo, ili pak injekcija adrenalina koja joj je tako očajnički potrebna. Mattarello je, u govoru održanom u Firenci, pozvao na "snažnu ujedinjenost" Europe i njezinih građana.
Neki govore da su zemlje poput Poljske i Mađarske već, de facto, jednom nogom izvan EU, no jasno je ipak da su i unutar EU "svi jednaki, ali neki su jednakiji od drugih". Italija, jedna od utemeljiteljica i zemlja u srcu Europe, je ipak priča za sebe.
Ako su čelnici u Bruxellesu iz Brexita, Trumpa i drugih događaja trebali nešto naučiti to je da je promjena neizbježna i nužna, te da čak niti ponovno "startanje" franko-germanskog motora ne može spasiti ideju o Europi. Možda može zaiskriti ekonomiju, ali može li mlade u Italiji uvjeriti da im vrijedi ostati u EU, to je druga priča.
Talijanska zaduženost, slab rast ekonomije i očajna demografska slika ne pojačavaju vjeru u europski projekt. Beppe Grillo, nekadašnji komičar, karijeru je sagradio na obećanjima da će "maknuti euro". Prije godinu dana ozbiljno je pričao o novoj talijanskoj valuti koja bi postojala "paralelno uz euro".
Istraživanja pokazuju da je euro zaista više poslužio sjevernim ekonomijama, dok je zemlje poput Italije učinio manje kompetitivnima no mnogi upozoravaju kako bi talijansko ukidanje eura bila katastrofa za EU, ali još više i za Italiju - ekonomska je stagnacija i velike strukturne razlike između sjevera i juga bile su prisutne i prije eura.
Proteklih se tjedana Pokret pet zvjezdica, možda frustriran pregovorima, ponovno vratio ideji referenduma o euru. Grillo je predložio referendum za izlazak iz Eurozone jer, kaže, želi vidjeti što Talijani žele.
"Žele li euro, žele li uopće Europu, imamo li neki plan B", rekao je Grillo u nedavnom intervjuu zazivajući referendum. Referendum o supranacionalnim institucijama i ugovorima u Italiji je zabranjen ustavom.
U anketi iz 2017. godine nešto malo više od pedeset posto ljudi ispod 45 reklo je kako bi glasali da Italija izađe iz EU kada bi bio organiziran referendum o članstvu u Uniji, dok je više od 68 posto iznad 45 reklo kako bi sasvim sigurno dali glas za ostanak.
"Matteo Salvini, koji je na čelu Sjeverne lige za neovisnost Padanije (Lega Nord), koji je zapravo lice desne koalicije je manje protiv Europe no što svi misle, on samo želi promijeniti politiku imigracije koja je nekada bila humanitarna, a sada je obvezna. Italija je podijeljena na dva djela, sjever sa desnim centrom radi imigracije i želje za više samostalnosti, jer ipak mi hranimo Italiju, te jug s Pokretom pet zvjezdica koji je izrastao kao bunt prema lijevom centru", kaže Mauro iz Milana koji se opisuje kao demokratičan i liberalan ali apsolutno vjeruje u to da bi zemlja trebala biti manje centralizirana te da bi manje njihovog novca trebalo ići Rimu.
"Što se tiče Salvinijevog konzervativizma oko ženskih prava, manjina ili homoseksualaca on će biti u koaliciji pa će taj dio njegovih prijedloga sasvim sigurno biti blokiran", kaže Mauro.
On je pripadnik generacije koja se redovito naziva najobrazovanijom u Italiji, no Italija ima i najveći postotak mladeži koja se ne školuje i ne radi. Nezaposlenost osoba do 30. godine života veća je samo u Grčkoj i Španjolskoj, pokazuje Eurostat. Oni koji rade mogu samo sanjati o neprobojnim ugovorima i benefitima koje imaju njihovi 15 godina stariji kolege, a kamoli roditelji.
Generacija je to, pišu europski mediji, koja je uvjerena da ih ne čeka ništa dobro. Ekonomska kriza i kriza Europe (koja nije samo pitanje ekonomije) onemogućila im je, vjeruje osam od deset ispitanika u dobi od 16 do 30 godina, ikakve šanse za uspjehom u životu.
Mattarella će, u svakome slučaju u proljeće vrlo vjerojatno raspisati nove izbore, čak i ako se formira privremena "kratkotrajna" vlada, no hoće li to išta promijeniti osim uliti još nepovjerenja u sustav. Ako nova koalicija pametno uključi ljevicu i zelene, Talijani bi, kaže Politico, mogli postati zaštitno lice populističke i anti-EU Europe, koja je do svoje pobjede dojahala na leđima napuštene, razočarane mladeži koja umjesto da doprinosi svojoj zemlji i sama napreduje, više nema niti trunčicu iluzija o tome da ne žive u Italiji svojih roditelja i djedova.
