Europa se sprema za rat: Može li Putin jednim potezom razbiti NATO?
Nešto ozbiljno zabrinjava Europu. Posljednjih dana niz poteza europskih vlada, NATO-a, ali i Sjedinjenih Država pokazuje da se mogućnost širenja rata izvan Ukrajine više ne promatra samo kao udaljen i teoretski scenarij.
Kako piše Brett H. McGurk u svojoj analizi za CNN, Bjelorusija, najbliži ruski vojni saveznik, upravo je održala velike vojne vježbe u blizini Suwałkijskog koridora, uskog područja između Poljske i Litve koje povezuje baltičke države s ostatkom NATO-a i desetljećima se smatra jednom od najosjetljivijih točaka Saveza. Gotovo istodobno francuski predsjednik Emmanuel Macron okupio je političke čelnike zemlje na povjerljivom obavještajnom brifingu, nakon čega su najavljene nove mjere zaštite ključne infrastrukture od sve intenzivnijih ruskih hibridnih operacija. Poljski premijer Donald Tusk otišao je korak dalje. Upozorio je da bi Moskva mogla izvesti napade dronovima ili projektilima na teritorij NATO-a, a zatim ih pokušati predstaviti kao nesreće. U Velikoj Britaniji građane se upozorava da budu spremni i na mogućnost rata, uključujući stvaranje zaliha vode i konzervirane hrane, dok je britanski vojni vrh sadašnju sigurnosnu situaciju opisao kao najopasniju u posljednjih nekoliko desetljeća. Njemačka istodobno priprema bolnički sustav za scenarij eventualnog ruskog napada. Kancelar Friedrich Merz govori o presudnim trenucima za obranu europske slobode i mira. Čak je i tradicionalno neutralna Švicarska usvojila novu nacionalnu sigurnosnu strategiju koja predviđa jačanje otpornosti države i sposobnosti za obranu u slučaju oružanog napada.
Promjene se ne događaju samo u Europi. Američki predsjednik Donald Trump objavio je da postoji napredak prema uspostavi stalne baze američke kopnene vojske u Poljskoj. CNN navodi i da je dva tjedna ranije direktor CIA-e tajno poslan u Moskvu kako bi ruske vlasti upozorio na posljedice eventualnog napada na teritorij NATO-a. McGurk zaključuje da potezi s obje strane Atlantika pokazuju koliko ozbiljno zapadne prijestolnice razmatraju mogućnost da Vladimir Putin pokuša proširiti sukob izvan Ukrajine.
Sjedinjene Države ovog su tjedna dobile i izravan podsjetnik na prirodu prijetnje. Američki savezni tužitelji optužili su pet osoba koje su, prema optužnici, surađivale s ruskim obavještajnim službama u mreži koja je planirala napade i ubojstva diljem svijeta, uključujući i američki teritorij. Istražitelji tvrde da je ista mreža naručivala napade na civilnu i vojnu infrastrukturu u Europi.
To se uklapa u obrazac koji je Europa posljednjih godina već dobro upoznala: cyber napadi, sabotaže, podmetanje požara, dronovi i napadi na kritičnu infrastrukturu. Njemačka je, primjerice, prošlog mjeseca za napad dronom na civilnu zračnu luku optužila Rusiju.
Tu se nalazi jedan od najvećih problema za NATO. Rusija, ističe McGurk, može provoditi operacije koje ozbiljno ugrožavaju članice Saveza, a da pritom nikada sasvim jasno ne prijeđe granicu otvorenog rata. Dron može ući u zračni prostor NATO-a. Zračna luka može biti blokirana ili ometena. Netko može sabotirati energetsku ili prometnu infrastrukturu. Za likvidaciju političkog protivnika može se angažirati kriminalna mreža.
Sve su to operacije koje se mogu poricati i smjestiti u takozvanu sivu zonu, između mira i otvorenog rata. Upravo je ta nejasnoća korisna Kremlju. Moskva može ispitivati koliko je NATO spreman reagirati, a istodobno računati na neslaganja među saveznicima oko toga gdje se zapravo nalazi crvena linija i kakav bi odgovor bio opravdan. No pravi problem počinje ako Putin odluči otići korak dalje.
Najopasniji komad zemlje u Europi?
McGurk kao jedan od mogućih scenarija izdvaja Suwałkijski koridor. Riječ je o otprilike 105 kilometara dugoj granici između Poljske i Litve. To je jedina kopnena veza koja Litvu, Latviju i Estoniju povezuje s ostatkom teritorija NATO-a.
Zamislimo da Rusija uz pomoć Bjelorusije zauzme samo dio tog koridora. To ne bi izgledalo poput klasične invazije, s velikim kolonama ruskih tenkova koje ulaze duboko u Poljsku. Moskva bi mogla tvrditi da je riječ o ograničenom incidentu i da ne želi širi sukob. Istodobno bi preko neformalnih kanala mogla slati upozorenja da svaki ozbiljniji vojni odgovor NATO-a nosi opasnost nuklearne eskalacije. Pravi cilj takve akcije, prema McGurkovoj analizi, ne bi morao biti trajno osvajanje Suwałkijskog koridora. Mnogo važnije bilo bi testirati samu srž NATO-a - obvezu da se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.
Bi li svih 32 saveznika pristalo ratovati s Rusijom kako bi vratili relativno malen komad teritorija? Bi li američki predsjednik zbog Litve bio spreman riskirati izravan rat s nuklearnom silom? A Njemačka i Francuska?
Nitko unaprijed ne može dati siguran odgovor. I upravo je ta neizvjesnost, upozorava McGurk, ono što Putinu ide u prilog.
Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte ove je godine već bio upitan o vojnoj vježbi koja je simulirala upravo ruski potez prema Suwałkijskom koridoru. Odgovorio je da Savez redovito uvježbava takve scenarije i da bi napad izazvao razoran odgovor NATO-a. Pitanje je, međutim, vjeruje li Putin da bi se to doista dogodilo.
Rat u Ukrajini u međuvremenu je Europi pokazao da obrana države pod modernim napadom ne znači samo kupnju tenkova, aviona i projektila. Potrebne su električne mreže koje mogu nastaviti raditi nakon udara, bolnice sposobne primiti velik broj ranjenih, rezervni komunikacijski sustavi, prometna infrastruktura koja funkcionira pod stalnim napadima i državna administracija koja može djelovati čak i tijekom dugotrajne krize. Jednako je važno da samo društvo može izdržati gospodarske, ljudske i psihološke posljedice rata bez unutarnjeg raspada.
NATO je zato upravo objavio nove zahtjeve za nacionalnu otpornost članica. Oni obuhvaćaju kontinuitet državne vlasti, energetiku, opskrbu hranom i vodom, zdravstveni sustav i komunikacije tijekom krize i rata. Posebno je zanimljivo da NATO proučava način na koji je Ukrajina pod godinama ruskih napada uspjela održavati osnovne državne i javne službe. To predstavlja velik preokret, napominje McGurk: Ukrajina više ne prima samo lekcije od NATO-a. NATO sada uči od Ukrajine. Svrha takvih priprema nije samo biti spreman ako rat doista počne. One su dio odvraćanja. Ako Putin zaključi da napad neće izazvati raspad europskih sustava i političke panike, nego organiziran i održiv odgovor, manja je vjerojatnost da će pokušati.
Iza europske nervoze postoji još jedan razlog - pitanje Sjedinjenih Država. Američke snage istodobno su angažirane u Europi, u sukobu s Iranom na Bliskom istoku te u odvraćanju Kine u Indo-Pacifiku. Sustavi protuzračne obrane, ratni brodovi, obavještajni kapaciteti i zalihe streljiva nisu neograničeni. Ne mogu biti svugdje istodobno. McGurk navodi da je Trump učinio mnogo na jačanju NATO-a, ali istodobno ostaje pitanje koliko je čvrsta njegova osobna predanost članku 5. i zajedničkoj obrani članica. Moskva je toga itekako svjesna.
Rusija je i dalje zaglavljena u Ukrajini i nije ostvarila ciljeve koje je očekivala na bojištu. No Putinu, upozorava analiza CNN-a, nije potrebna još jedna velika invazija poput one na Ukrajinu kako bi izazvao najveću sigurnosnu krizu NATO-a u desetljećima. Eskalacija može ići postupno. Najprije sabotaže. Zatim cyber napadi. Planovi atentata. Napadi dronovima ili projektilima. A nakon toga možda ograničena vojna akcija čiji bi pravi cilj bio provjeriti vrijedi li još uvijek obećanje NATO-a da će sve članice braniti jedna drugu. Tu McGurk postavlja neugodno pitanje: bi li Trump doista poveo SAD u rat s Rusijom zbog komada zemlje na Suwałkijskom koridoru? Bi li američka javnost bila spremna na takav rat?
Razdoblje nakon Hladnog rata je završilo
Europa je tri desetljeća nakon Hladnog rata postupno zapostavljala sposobnost pripreme za veliki rat. Vojni proračuni su se smanjivali, broj vojnika padao, civilna zaštita postala je nešto što se vezivalo uz prošlost, a gotovo se automatski pretpostavljalo da će Amerika u ozbiljnoj krizi priskočiti u pomoć. To je razdoblje, zaključuje McGurk, završilo.
Europske zemlje danas ponovno razmišljaju o ratu jer njihove vlade shvaćaju neugodnu činjenicu: uspjeh odvraćanja ne ovisi samo o tome što NATO stvarno može učiniti, već i o tome što Vladimir Putin vjeruje da će NATO učiniti. Upravo zato bjeloruske vojne vježbe u blizini Suwałkijskog koridora izazivaju toliko nervoze. Najbolji način da se spriječi širenje rata jest uvjeriti Putina da bi svaki takav pokušaj završio neuspjehom. No, zaključuje McGurk, sudeći prema žurnim potezima koji se posljednjih dana povlače od Pariza i Berlina do Londona i Varšave, europske prijestolnice sve su zabrinutije da ruski predsjednik možda više nije potpuno uvjeren u to.
*Uz pomoć AI