Istraživači su ogromnim umjetnim jezerom Kariba, na granici Zimbabvea i Zambije krstarili u čamcu. U potrazi za dokazima iz prošlosti, pokušavali su izbjeći opasnosti iz sadašnjosti. Kako je za Natural History Museum opisao britanski paleontolog Paul Barrett, jedan od članova tima, čamac je istraživačima omogućavao brzo kretanje uz obalu, ali ih je istodobno držao podalje od slonova, nilskih konja i krokodila koji obitavaju na tom području. Članovi tima odjednom su uočili fosilizirane kosti koje su virile iz stijene svega nekoliko metara iznad razine vode. Bilo je to 2018. godine, a istraživači isprva nisu bili sigurni u što gledaju.

Dok su iskapali kosti, mislili su da su pronašli ahosaura. To su velike skupine gmazova kojoj, osim dinosaura, pripadaju i krokodili. Nakon osam godina mukotrpnih iskapanja i analize fosila, došlo su do pravog otkrića. Musango matusadonaensis imenovan je u studiji objavljenoj u srpnju u časopisu Journal of Systematic Palaeontology, a istraživanje potpisuje međunarodni tim paleontologa iz Zimbabvea, Južnoafričke Republike i Velike Britanije. Kako piše CNN, otkriće je otvorilo novi prozor u ključno razdoblje prapovijesti i neiskorišteni paleontološki potencijal Afrike.

Barrett je za Discover Magazine opisao je trenutak kada je postalo jasno da pred sobom imaju nešto posebno. Neobični dijelovi zdjelice bili su među značajkama koje su istraživačima privukle pozornost, a daljnja analiza pokazala je da fosili pripadaju životinji koja se razlikuje od svih dotad poznatih vrsta. Bio je dug oko 4,5 metara, težio približno 220 kilograma i hodao na dvije noge. Njegovo otkriće pokazuje da su drevni dinosauri južne Afrike bili mnogo raznolikiji nego što se dosad pretpostavljalo.

Otok u oblacima Je li ovo 'izgubljeni svijet' gdje još uvijek postoje dinosauri?

Živio je prije otprilike 210 milijuna godina, dok su se prvi dinosauri tek širili Zemljom i još nisu bili dominantni stanovnici kopna. Nije bio divovski biljožder kakav nam najčešće pada na pamet kada govorimo o dinosaurima. Bio je relativno lagan, građen za kretanje na dvije noge, s kratkim prednjim udovima i dugačkim repom, a pripadao je skupini ranih sauropodomorfa odnosno evolucijskoj grani iz koje će se mnogo kasnije razviti neke od najvećih kopnenih životinja koje su ikada hodale Zemljom. Jedan od najpoznatijih "velikana" je brachiosaurus, biljojed dugog vrata, velik kao nekoliko zgrada. Znanstvenici novog pripadnika vrste uspoređuju s masom odrasle svinje.

Danas znamo da je ta životinja predstavljala dosad nepoznatu vrstu. Ovo otkriće važno je za Afriku jer je fosilni zapis Zimbabvea još uvijek vrlo oskudan. Musango matusadonaensis tek je peta formalno imenovana vrsta dinosaura iz te zemlje. Znanstvenici su pronašli dijelove kralježnice, rebara, ramenog i zdjeličnog pojasa te dijelove prednjih i stražnjih nogu i stopala. Ono što nedostaje jest možda najvažniji dio za razumijevanje njegova načina života – lubanja. Zbog toga nije moguće sa sigurnošću reći čime se Musango hranio. Iako se na temelju njegovih srodnika i tadašnjeg okoliša pretpostavlja da je mogao jesti biljke, postoji i mogućnost da je bio svežder.

Nekoliko je objašnjenja za odsutnost glave, od grabežljivaca ili strvinara, a jedna od teorija je i raspadanje prije fosilizacije. "Možda jedan od 100 primjeraka koje pronađemo ima cijeli kostur", objašnjava za CNN Jonah Choiniere, profesor komparativne biologije na Sveučilištu Witwatersrand u Johannesburgu u Južnoj Africi, voditelj ekspedicije i koautor studije. "Dakle, puno toga što radimo jest zaključivanje", dodaje.

Prije 210 milijuna godina današnji Zimbabve nije izgledao kao danas. Područjem su vijugale rijeke i potoci, a krajolik je bio izrazito sezonski. U njemu su živjele različite vrste ranih kralježnjaka, rani dinosauri te veliki krokodiloliki arhosauri poznati kao fitosauri. Musango je tako živio u ekosustavu u kojem dinosauri još nisu preuzeli potpunu dominaciju. Bilo je to vrijeme kasnog trijasa, razdoblja kada su se dinosauri počeli širiti i međusobno razlikovati, nekoliko desetaka milijuna godina prije pojave nekih od najpoznatijih skupina divovskih dinosaura.

Znanstvenicima otkriće nije važno samo zbog činjenice da je pronađena još jedna nova vrsta. Dugo se pretpostavljalo da su dinosauri koji su živjeli na jugu Afrike tijekom kasnog trijasa bili relativno slični, odnosno da su se iste ili srodne vrste širile velikim područjem. No novi podaci tu sliku počinju mijenjati. Autori znanstvenog rada ističu da zasad nijedna vrsta dinosaura nije potvrđena istodobno u trijaskim sedimentima Zimbabvea i glavnom dijelu južnoafričkog bazena Karoo, iako se ta područja geografski nalaze relativno blizu. To je prilično neočekivano. Velike životinje sposobne su prijeći znatne udaljenosti, pa bi se moglo očekivati da će se barem neke vrste pojavljivati na širem području. No zasad se čini da su različiti okoliši mogli stvarati granice među njihovim populacijama.

Posebno je zanimljivo što Musango matusadonaensis nije jedini novi dinosaur pronađen u tom dijelu Zimbabvea. Znanstvenici već poznaju drugog dinosaura iz iste geološke formacije, Musankwa sanyatiensis. Analiza pokazuje da su Musango i Musankwa međusobno bliski srodnici i pripadaju skupini Unaysauridae, primitivnim sauropodomorfima poznatima iz kasnog trijasa Gondvane. Razlikuju se u nekoliko značajki stražnjih udova, a moguće je da su se razlikovali i po veličini odraslih jedinki. To pokazuje da čak i na relativno ograničenom području nije postojao samo jedan tip ranog dinosaura. Umjesto toga, različite su se vrste mogle prilagođavati različitim uvjetima i zauzimati različite ekološke niše. Kako je za Phys.org istaknuo Barrett, nova otkrića upućuju na to da je južna Afrika u kasnom trijasu bila sastavljena od više različitih ekosustava, a ne od jednog velikog prostora u kojem su posvuda živjele iste vrste.

Fosili su znanstvenicima omogućili da saznaju još nešto o životu ovog dinosaura. Analizom mikroskopske strukture kostiju, odnosno osteohistologijom, istraživači su pronašli osam tragova rasta. Oni upućuju na to da je životinja u trenutku smrti imala najmanje osam godina. Još je važnije što je njezin rast tada već usporavao. Znanstvenici zato smatraju da je primjerak bio kasni mladunac ili odrasla jedinka koja se približavala konačnoj veličini. Kosti također nose tragove ranije ozljede ili moguće infekcije. Na jednoj od kostiju pronađeno je abnormalno koštano tkivo koje se razvilo oko oštećenog područja. Iako se ne može sa sigurnošću utvrditi što se životinji dogodilo, čini se da je preživjela ozbiljan zdravstveni problem jer je kost nakon toga nastavila normalno rasti. Drugim riječima, Musango nije uginuo neposredno nakon ozljede. Živio je dovoljno dugo da se njegovo tijelo oporavi i nastavi razvijati.

Ime je dobio po području u kojem je pronađen. Riječ Musango dolazi iz jezika ChiShona Bantu naroda i može se prevesti kao "živjeti u divljini", odnosno "živjeti u grmlju". Odnosi se na udaljeno područje na kojem su fosili pronađeni i na obližnji otok Musango. Drugi dio imena, matusadonaensis, odnosi se na Nacionalni park Matusadona koji se nalazi u blizini nalazišta. Fosili su nakon iskapanja odneseni na daljnju pripremu i proučavanje u Evolutionary Studies Institute u Južnoafričkoj Republici, dok su nakon istraživanja vraćeni u Natural History Museum of Zimbabwe.

Istraživači smatraju kako priča ovdje vjerojatno nije završena. Dinosaurusi su pronađeni na gotovo svim kontinentima, ali fosilni zapis Afrike još uvijek je znatno slabije istražen od onoga u Europi i Sjevernoj Americi. To ne znači da su afrički dinosauri bili manje raznoliki. Naprotiv, problem je u tome što na mnogim područjima jednostavno još nije dovoljno istraživano. Istraživači uključeni u projekt koji je doveo do otkrića Musanga žele to promijeniti. Cilj je" popuniti praznine" na paleontološkoj karti južne Afrike. A razloga za optimizam ima.  Tim već ima najmanje jednu novu vrstu koja tek treba biti formalno opisana, dok su znanstvenici upoznati i s drugim fosilima iz tog područja koji još nisu detaljno proučeni. To znači da bi Musango mogao biti samo jedan od mnogih dosad nepoznatih dinosaura koji čekaju da budu identificirani. "Smatramo da je ono što smo dosad pronašli tek vrh ledenog brijega", rekao je prof. Barrett, glavni autor istraživanja.

DREVNI ROĐACI Najčudnije nalazište ljudskih fosila upravo je postalo još zagonetnije

Posebno je važna činjenica da je Musango otkriven na području koje nije bilo poznato kao jedno od velikih svjetskih nalazišta dinosaura što znači da skriveno u stijenama južne Afrike može biti puno drugih fosila. Iako je javnost za Musanga matusadonaensisa doznala tek 2026., fosil je pronađen još 2018. godine. Osam godina bilo je potrebno da se kosti pažljivo izvade iz stijene, očiste, prouče i usporede s drugim poznatim dinosaurima. No to je u paleontologiji sasvim uobičajen proces. Pronalazak kosti na terenu tek je početak. Tek nakon prepariranja i detaljne anatomske analize moguće je utvrditi pripada li već poznatoj vrsti ili predstavlja nešto što znanost još nije zabilježila. U slučaju Musanga upravo je taj proces promijenio početni zaključak. Ono što je na terenu izgledalo kao arhosaur koji nije dinosaur pokazalo se novom vrstom sauropodomorfa. Otkriće pruža novi komadić slagalice o tome kako je izgledao svijet u kojem su dinosauri tek počinjali graditi svoju buduću dominaciju. Čini se da će istraživači imati još posla.