Špiljski sustav Rising Star u Južnoj Africi epicentar je jedne od najvećih paleoantropoloških debata, a fosili vrste Homo naledi, koja je živjela prije otprilike 300.000 godina, neprestano potresaju znanstveni svijet zbog svoje neobične mješavine primitivnih i modernih osobina. Najnovije istraživanje sada donosi zapanjujući obrat koji produbljuje misterij: analiza drevnih proteina sugerira da su svi kosturi pronađeni u dubokim komorama špilje, njih najmanje dvadeset, pripadali ženskim individuama. Ovo otkriće dodatno potpiruje kontroverznu teoriju o njihovim naprednim pogrebnim ritualima.
Revolucionarna studija, objavljena u časopisu Cell, primijenila je tehniku paleoproteomike, analizirajući drevne proteine sačuvane u zubnoj caklini - najtvrđem tkivu u tijelu. Ta metoda se pokazala iznimno pouzdanom jer caklina štiti proteine od kontaminacije desecima tisuća godina. Tim, koji je vodila molekularna znanstvenica Palesa Madupe, tražio je protein amelogenin-Y, pouzdan biološki marker muškog spola koji se nalazi isključivo na Y kromosomu. Analizirali su uzorke zuba koji pripadaju najmanje 20 jedinki različite dobi, od dojenčadi do starijih. Rezultati su bili nedvosmisleni i šokantni - ni u jednom uzorku nije pronađen trag ovog proteina. Lee Berger, voditelj iskapanja na nalazištu Rising Star, priznao je nevjericu.
- Kada su stigli rezultati, zavladala je nervoza među znanstvenicima. Ovo nismo očekivali - rekao je Berger, dodavši da su dva neovisna laboratorija provela analizu, a podatke su provjerili dvaput kako bi isključili mogućnost interne pogreške.
Ovo otkriće baca novo svjetlo na zagonetku koja znanstvenike muči od 2015. godine: gotovo potpuni nedostatak spolnog dimorfizma, odnosno razlika u veličini i obliku između mužjaka i ženki. Berger sada priznaje da je to bio ključni trag koji su previdjeli.
- Kada smo 2015. opisali te hominine, rekli smo da su najmanje spolno dimorfna vrsta drevnih hominida ikad pronađena - izjavio je.
Prijašnje pretpostavke da veći kosturi, poput primjerka "Neo", pripadaju mužjacima, sada su odbačene, što objašnjava nevjerojatnu homogenost kostura, za koje je paleoantropolog Bernard Wood rekao da izgledaju kao da su "napravljene u nekoj vrsti stroja za štancanje".
Pitanje koje se nameće jest: zašto bi se na jednom mjestu našle isključivo ženke? Vjerojatnost da se to dogodi slučajno je, prema izračunima tima, doslovno jedan naprama milijun. Za Bergera i njegove suradnike, najvjerojatnije objašnjenje leži u domeni kulture. Oni tvrde da ovo pruža snažnu potporu njihovoj tezi da je Homo naledi, unatoč malenom mozgu, namjerno pokapao svoje mrtve. Ako su u špilji zaista samo ženke, to bi značilo da su prakticirali složene pogrebne rituale s odvajanjem po spolu. Takvi ostaci stariji su od bilo kojeg poznatog grobnog mjesta neandertalaca ili modernih ljudi, što bi predstavljalo najstariji primjer takvog ponašanja u ljudskoj evoluciji.
Skeptici, međutim, upozoravaju na preuranjene zaključke. Michael Petraglia, koji dugo osporava tezu o namjernom pokapanju, smatra ideju o groblju odvojenom po spolu "još jednim preuveličavanjem". On nudi alternativno objašnjenje, navodeći da su, slično čimpanzama, mogle postojati skupine ženki koje su zajedno tražile hranu i koristile špilje kao sklonište. Berger odbacuje tu ideju, ističući da su među ostacima pronađena i dojenčad, pa bi se očekivalo da budu prisutni i muški mladunci.
Druga mogućnost je čisto biološka. Znanstvenici u studiji priznaju da bi odsutnost muškog markera mogla biti posljedica rijetke genetske mutacije ili brisanja gena AMELY s Y kromosoma. Takvi su slučajevi zabilježeni kod nekih modernih ljudi i jednog neandertalca. Ipak, Enrico Cappellini, jedan od autora studije, napominje kako je "vrlo malo vjerojatno da bi se to dogodilo kod čak polovice od 20 proučavanih jedinki ili kod cijele populacije". Koje god objašnjenje bilo točno, jasno je da ovo otkriće otvara nova pitanja o jednoj od najzagonetnijih vrsta u ljudskoj evoluciji.
