Krajem studenog podignute su dvije optužnice protiv osam ljudi optuženih zbog prevara teških 26 milijuna dolara u dva najveća slučaja digitalnih prevara ikad otkrivenih. Oni koji se objavom digitalnih oglasa bave žele dvije stvari -  ljude koji će gledati njihove oglase i 'premium' stranice na kojima će moći svoje oglas objavljivati. 

Organizacije Methbot i 3ve lažirali su sve što smo spomenuli. Inficirali su 1,7 milijuna računala sa programima koji su promet usmjerili prema praznim stranicama "dizajniranima za botove", a zapravo su, kako stoji u optužnici, "dizajnirani da izgledaju poput premiuim stranica". 

Pregledi su dolazili do zaraženih računala koji su koristili sofisticirane tehnike i imitirali ljude, pa su tako botovi "glumili klikove, pokrete miša, i sve ostale informacije kako bi oponašali ljudske potrošače", piše The New York. Sve je bilo lažno, lažni ljudi na lažnim stranicama, i zapravo lažni internet u kojem su istiniti samo oglasi. Stoga ne čudi što se zapravo možemo zapitati koliko toga na internetu je lažno? 

KAOS Rat za internet: tko smije zarađivati lovu na webu

Studije pokazuju kako 60 posto internet prometa dolazi od ljudi. Tijekom 2013. godine polovicu prometa na YouTubeu vodili su zapravo "botovi maskirani u ljude". Njihov udio bio je toliko velik pa su zaposlenici YouTubea strahovali kako će ova infekcija dovesti do Inverzije (the Inversion), kako su ju nazvali, trenutka u kojem će zapravo botovi postati 'pravi' a ljudi i ono što oni rade biti lažno. 

Možda ćemo se i godine koja je iza nas sjećati kao godine inverzije, ne u tako striktnom numeričkom smislu, budući da botovi već godinama premašuju broj ljudi na internetu. Sve što nam se nekada činilo definitivno sigurno i sasvim točno danas nam se čini pomalo lažno, a ono što nam je nekad bilo lažno danas se čini pomalo stvarno. Tajanstvena je to misao koja pokazuje dvojakost svijeta u kojem danas živimo, svijeta koji može biti stvaran koliko i lažan, ovisno o tome kako ga sami doživljavamo. Ili pokušamo doživjeti. 

Brojke su lažne

Brojke bi trebale biti nešto što je u potpunosti točno, one se mogu pratiti i provjeriti, a njihovo postojanje podupire oglašavački posao koji pokreće naše najveće društvene platforme. Pa čak ni Facebook, najveća organizacija za prikupljanje podataka na svijetu, kako se čini, ne može proizvesti prave podatke. Tijekom listopada mali oglašivači tužili su ovog društvenog diva i optužili ga da je godinu dana prikrivao i značajno uvećavao procjene vremena koje korisnici provode gledajući video zapise na platformi (Facebook kaže 60 do 80 posto, tužitelji smatraju 150 do 900 posto).

Kako tvrdi MarketingLand Facebook je tijekom protekle dvije godine priznao da je pogrešno izvještavao od dosegu postova na Facebook Pages (na dva različita načina), količine pregledanih videa, prosječnog vremena kojeg provedu čitajući Instant Articles, količini prometa sa Facebooka na vanjske stranice, i broju pregleda videa koje dobiju putem mobilnog Facebooka. 

Moćni korisnici Čak ni Zuckerberg ne zna kako će Facebook izgledati 2020.

Možemo li vjerovati tim brojkama? 

Čak i kada vjerujemo kako su brojke točne, nešto u njima nije sasvim realno. Jedna od zanimljivijih statistika bila je Facebookova tvrdnja da je 75 milijuna ljudi gledalo barem jednu minutu video zapisa svakog dana na ovoj društvenoj mreži, no Facebook je sam priznao kako se tih 60 sekundi nije zapravo moralo gledati odjednom, uzastopno. Pravi video zapisi, pravi ljudi, lažne minute. 

Ljudi su lažni

Možda čak i ne bi trebali pretpostaviti kako su ljudi stvarni. Iako će sama kompanija reći kako je "mali dio" njihovog prometa lažan, kako je pisao Times, posao prodaje i kupovine video pregleda na YouTubeu "cvjeta". Danas možete tako kupiti 5000 pregleda na YouTubeu za svega 15 dolara. Potrošači koji ih kupe često vjeruju kako dolaze od pravih ljudi, a zapravo će najvjerojatnije doći od bota. 

Ako vas zanima kako izgleda Inverzija možete to vidjeti na jednom od mnogih videa "farme klikova", u kojoj se nalaze stotine pametnih uređaja uredno poslaganih u redove koji ili gledaju isti video ili skidaju istu aplikaciju. Očito je kako to nije stvarni promet, nego i postoje botovi koji se 'maskiraju' u ljude, pa ljudi koji glume nekog drugoga, a nekada će čak i glumiti botove, glumiti da su "osobni asistenti umjetne inteligencije" kao što je Facebookov M. 

Poslovi su lažni

Novac je najčešće stvaran, i najčešće dovoljan da bude motor Inverzije. Tijekom prošle godine umjetnica Jenny Odell počela je istraživati preprodaju robe na Amazonu. Otkrila je razgranatu mrežu lažnih tvrtki koje se bave manipulacijom cijena i krađom autorskih prava, a povezane su sa evangeličkom crkvom (koja djeluje pomalo poput kulta). 

Manipulacija Tri vrste ljudi koji će prvi povjerovati lažnim vijestima

Posjetila je neobičnu knjižaru koju su vodili preprodavači u San Franciscu i vidjela blistave lažne izloge, reprodukcije onih sa Amazona, sa knjigama, torbicama i kozmetičkim proizvodima. 

"Osjećala sam se kao da sam u snu, i nisam bila sposobna razlikovati virtualno od stvarnog, lokalno od globalnog, pravi proizvod od Photoshop imidža", rekla je. 

Sadržaj je lažan

YouTube je jedan od onih sajtova koji vam daju ugodan osjećaj nestvarnog, dok gledate sadržaj za kojeg ste kao odrasla osoba svjesni da nije stvaran, popu Elze i Ane. I dok sa čuđenjem promatrate kako raste broj prikaza one neke ruke koja odmotava jaja, videa koja ne trepćući gledaju sva djeca na svijetu, čudite se od kud sve to dolazi i što zapravo znači. 

Takve videozapise s popularnim fiktivnim likovima možemo nazvati krivotvorenom stvarnosti. Početkom prošle godine stvorena je jednostavna aplikacija koja zamjenjuje jedno lice u videozapisu sa drugim, pa tako političar u sekundi može postati npr.. porno zvijezda. 

Morozov 'Glupo je misliti da FB ili Twitter pomažu demokraciji'

Tvrtka Nvidia kreirala je sličnu tehniku koja se koristi za stvaranje slika kompjuterski generiranih "ljudskih" lica koja izgledaju šokantno poput fotografija stvarnih ljudi. I zato će vrlo lako biti za neke "stvarne slike" povjerovati da su zapravo lažne. A u tom svijetu umjetno stvorenih slika tko će moći primijetiti razliku?

Naše politike su lažne

Gubitak naše 'stvarnosti' samo nas potiče da za njom još više tugujemo. Imali smo osjećaj da su nas prevarili, da smo se sami prevarili, i da su nam lagali, ali da prava istina još negdje vreba. Tinejdžerima tako nude YouTube videa koja im obećavaju prikazati pravu stvarnost ispod "prevare" feminizma i raznolikosti, kako će to nazvati, pa će tu biti još svega, i raznih optužbi da su liberali zapravo ruski botovi. No jedina stvar oko koje će se svi složiti je da svi online lažu i da su lažni.

Mi sami smo lažni

Dokažite da niste robot, pitali su nas i nudili zanimljive mozgalice kako bi jednom stroju dokazali da mi to nismo. Nakon što bi taj prvi zadatak uspješno obavili, ušli bi u svijet algoritama i brojeva, iza svih tih emocionalnih naslova, postova koji nas pozivaju da kliknemo na nešto što nas i zapravo ne zanima, ili nas nije briga. Manipuliraju nama ti strojevi a mi se trudimo dokazati da to nismo. 

I gdje smo sada? Može li rješenje biti u potrazi za autentičnosti prije inverzije, kao bismo se crvenom pilulom vratili u "stvarnost". 

S interneta zapravo nije nestala istina, već povjerenje, povjerenje u to da su ljudi i stvari koje susrećemo na internetu ono za što se predstavljaju. Godine rasta na temelju tih manipulativnih sustava i platformi stvorili su okruženje u kojem ima puno više smisla biti lažan na internetu, varati i lagati, nego što to ima u stvarnosti.

Za popravak toga trebale bi nam kulturne i političke reforme u Silicijskoj dolini i diljem svijeta. Na nama je da napravimo taj izbor ili ćemo završiti živeći na internetu sa svim tim lažnim botovima, klikovima, web stranicama, putujući svijetom u kojem ne možemo procijeniti što je istina a što laž, dok će nas progoniti oglasi, koji će, začudo, jedini biti stvarni.

Prava noćna, pardon, virtualna mora, zar ne?