E-mail adresa samo s imenom postala je statusni simbol
U Silicijskoj dolini pravi je statusni simbol - email adresa samo s imenom. Tako posebna adresa znak je prepoznatljivosti, jedinstvenosti, ali i trebao bi pokazati svima kako je riječ o osobi koja je nedavno zaposlena. No kako startupova ima sve više, pa tako i ljudi koji su u njima zaposleni, konkurencija za tim reprezentativnim emailom postala je nemilosrdna.
Samo pitajte Peter@mammoth.la.
Kada su Peter Szabo i njegovi kolege čuli kako će dobiti nove email adrese nakon što je lansirana njihova kompanija, Peter je brzo otrčao svom šefu i potvrdio (rezervirao) email adresu sa svojim imenom - Peter. Peter je o njoj sanjao već dugo, godine su prolazile a kako u kompaniju nije stigao dovoljno rano da bi odmah dobio takvu adresu, čekao je prvu priliku. Započeo je ozbiljne pregovore kako bi si osigurao taj poseban statusni simbol.
"Kako kompanija raste, ako imate ime u emailu, to je velika stvar s kojom se možete i hvaliti", rekao je Szabo, iz mobilnog startupa Mammoth Media.
Željeni email nije mogao dobiti u odjelu znanosti tehnološkog inkubatora, s obzirom da je njega već dobio jedan drugi Peter, koji je bio i suosnivač kompanije, Peter Pham. On je pak kolege u inkubatoru pokušao nagovoriti da Szabu zovu po njegovom prezimenu kako bi zadržao svoju jedinstvenost i status jedinog 'email' Petera, pa je tako koristio svoju adresu Peter@science-inc.com.
Danas je više nego idealno vrijeme za razvoj raznih startupova, trend koji je započeo prije nekoliko godina. Sistem korištenja emailova s imenom u adresi dovodi do niza problema u tehnološkim kompanijama u trenutku kada one postanu uspješne, i veće.
Pham je već znao za rasulo koje vlada u emailovima s imenima. Osjećao se poput žrtve te zabune kad se obratio drugoj kompaniji, Snap Inc. Mislio je kako će putem email kojeg je poslao Snapchatovom glavnom strategu, Imran Khanu, predložiti novo zapošljavanje.
"Pogrešan Imran", pisalo je u odgovoru kojeg je Pham primio. Željan emaila s kojim se može hvaliti, tog statusnog simbola, pretpostavio je kako će tako visoki dužnosnik u kompaniji imati email adresu sa imenom svojim, no nije bio u pravu.
Ta je adresa bila rezervirana za njihovog menadžer inženjera koji se kompaniji pridružio godinu dana prije Khana, pa je tako njegov email završio na drugoj lokaciji.
I mnogo tehnoloških stručnjaka muku muči s razmišljanjem kako shvatiti to kompanijsko nazivanje i adresiranje emailova. Velika problemi nastaju u trenutku kada startup naraste na 25 do 50 zaposlenika, pa se imena počinju preklapati, kaže Josh Walter, koji je dizajnirao email servis za kompanije proteklih osam godina.
"To je trenutak kada se kompanije zapitaju Što ćemo sada", naglašava. Trenutačno je IT inženjer u Second Measure, startupu iz Silicijske doline koji analizira potrošačku aktivnost. Kompanija sada ima približno 40 zaposlenika, i već sada imaju šest parova istih imena, dva Michaela, tri Matta, Vicki i Vicky, dvije Kathryn, dva Christophera i dva Fabiana.
To je kako objašnjava, Walter, "statistički nevjerojatna količina preklapanja".
Razmišlja da tu opciju u kompaniji potpuno ukine, što bi zasigurno i zaustavilo manevre novih zaposlenika koji pokušavaju osigurati a baš oni dobiju tako posebne adrese. No čak i ta konvencija o imenovanjima može prerasti u nešto sasvim drugo. Ako kompanija stvarno postane jako velika, Walters kaže kako bi moglo doći do podjele emailova s imenima i prezimenima, piše The Wall Street Journal.
Upravo to napravili su šefovi u startupu Rubrik, nakon što su prikupili oko 300 milijuna dolara financiranja. Direktori su novim zaposlenicima omogućili da sami odaberu svoje email adrese, što uključuje i puno adresa sa imenima pa čak i onih sa samo jednim slovom. Uvođenjem standardizacije emailova započeli su kada su dosegnuli brojku od 100 zaposlenika, a tjedno su zapošljavali od četiri do šest novih.
Kada se product manager Adam Bain priključio Twitteru kao jedan od direktora 2010. godine email Adam već je bio dodijeljen jednom inženjeru. Iako su se mnogi pribojavali kako će tako neki emailovi namijenjeni Bainu završiti u inboxu prvog Adama, kompanija nije odlučila njemu email oduzeti i dati ga drugom Adamu, s većom pozicijom u kompaniji.
Bain, koji je iz Twittera otišao 2016. godine, ionako nije htio takvu email adresu jer je pomislio kako bi mogao dobivati puno korisničkih emailova koji bi tražili posebne popuste za svoje račune. Za dvije godine Twitter je imao osam Adama. O kaosu koji je zavladao u njihovom inboxu raspravljali su na ručku, prisjeća se bivši šef analitike Adam Kinney.
"Drugi Adami bili su sretni što su emailovi koji su slučajno završili u njihovom inboxu, a bili su zapravo vezani uz neke probleme i sl, nisu zapravo namijenjeni njima, već meni", naglasio je Adam Sharp, bivši Twitterov šef za vijesti, izbore i vladu, koji je napustio Twitter 2016. godine.
Slične priče imaju i dva Neda, trenutačno zaposlena u Twitteru. Kada je Ned Segal postao Twitterov šef financija, adresu samo s imenom nije dobio jer je ona već, tri godine ranije, dana Nedu Milesu, njihovom account manageru. Zbrka u emailovima većinom je bila vezana uz pozive na razna zabavna događanja.
Kada je Dan Schulman postao šef u PayPalu 2014. godine, dobio je adresu sa imenom u nazivu koja je pripadala predstavniku iz njihove službe za korisnike.
Poseban problem razvija se kod zaposlenika sa sličnim imenima i prezimenima. Jedan startup AppLovin dobio je upravo takve emailove, s imenima i prezimenima, i to u trenutku kada je šefica marketinga Katie Jansen odlučila zaposliti svoju vježbenicu Katy Jensen.
Zbog sličnosti imena i prezimena, kolege su ju tada upozorile kako bi njezina mlada vježbenica mogla dobivati njezine povjerljive emailove. Jansen, koja ima email s imenom, vježbenici je dala email adresu s verzijom punog imena Katelyn umjesto Katy, i podsjetila zaposlenike na njihove drugačije dužnosti. To baš i nije u potpunosti spriječilo zbrku s emailovima, iako je tako zaštitila neke ozbiljnije propuste.
Ono što nije očekivala je zabuna s rubljem. Naime, AppLovin surađuje sa kompanijom za pranje rublja koju koriste njihovi zaposlenici, pa tako sada zaposlena Jensen često u svom rublju dobiva odjeću Jansenove osmogodišnje kćeri.