Priča o početku njegove kompanije slična je nizu priča onih danas uspješnih tehnoloških kompanija koje su nakon skromnih početaka u obiteljskim garažama osvojili svijet. 28-godišnji britanski poduzetnik Callum Negus-Fancey svoju softversku platformu Verve, pokrenuo je iz obiteljskog podruma u Londonu. Ova platforma omogućuje nizu brendova da privuče nove fanove, prodajom ulaznica za njihove evente, u zamjenu za nagradu kao što je slobodan ulaz i VIP oznake.
Verve je osnovan 2013. godine, nakon uspjeha jedne druge kompanije koju je pokrenuo nakon što je napustio školu. Negus-Fancey školu je napustio sa 17 godina jer se, kako kaže, nije želio ukalupiti u "cookie-cutter" obrazovanje. Nije uživao u učenju a školovanje ga nije poticalo na uspjeh, piše The Buisness Insider.
Pokrenuo je kompaniju Let's Go Crazy koja je organizirala tulume bez alkohola i droge za tinejdžere od 16 do 18 godine. Nije imao nikakvog početnog kapitala, pa je najam prostora gdje su se tulumi održavali, plaćao prodajom ulaznica. Nakon odličnog uspjeha, krenuo je u osnivanje Vervea. Pouzdali su se u preporuke koje su dobili i prodavali ulaznice za njihove daljnje evente, većinom glazbene festivale. Korisnici su prodavali ulaznice svojim prijateljima kako bi mogli dobiti nagrade poput ulaza u backstage.
Danas je Verve kompanija koja je prikupila 35 milijuna dolara ulaganja i od pet zaposlenika narasla do njih 160 s uredim diljem Londona, Los Angelesa, Las Vegasa i Austina, kao i niza europskih gradova.
Unatoč svom rastu, ostali su zapravo isti kao što su i bili na svojim skromnim počecima, posebno što se tiče radničkih prava, tj. sloboda. Naime, njihovi zaposlenici imaju slobodu u odabiru satnice, mjesta gdje rade i sastanaka kojima žele prisustvovati.
"Ne brine me koliko će ostati u uredu i hoće li doći u ured, brinem samo o vrijednostima koje kreiraju", rekao je Negus-Fancey.
Sloboda je preduvjet razvoja kreativnosti na poslu
Ovaj neobičan pristup poslu, posebno u kulturama gdje je tradicija oštrog pridržavanja regulacija i mjera u poslovnom okruženju neizostavna, zvuči poput neke ludosti. No zapravo je logičan slijed filozofije njihovog osnivača. Milenijalci u većini slučajeva više rade, manje koriste slobodne dane, a u mirovinu odlaze puno kasnije nego što su to činile generacije prije njih. A zarađuju puno manje od svojih roditelja u njihovim godinama.
Sve ovo vrlo lako može dovesti do fenomena kojeg nazivamo 'burnout' što dovodi do manjka radnog elana, a zbog toga često napuštaju, tj. mijenjaju posao. Otud im i naziv "job-hopping" generacija. U 2016. godini istraživanje je pokazalo kako je 21 posto milenijalaca posao promijenilo tijekom prošle godine, a 60 posto ih je otvoreno za nove mogućnosti.
Upravo zato kompanije se trude stvoriti radno okruženje pa time i uvjete rada koji će upravo ovu mladu generaciju zadržati na poslu. Velika većina zaposlenika Vervea, koja je većinom u 30-ima, radi iz kafića ili od kuće najmanje jednom tjedno. Nemaju strogu satnicu radnog vremena ili odredbu koliko dana godišnjeg odmora moraju ili mogu iskoristiti.
"Volio bih da ljudi ured doživljavaju kao alat, a ne kao mjesto na koje moraju ići", rekao je.
Na primjeru to izgleda gotovo idilično. Zaposlenike se ohrabruje da odlaze ranije s posla ako primjerice moraju otići zubaru, bez da imaju ikakvu potrebu kolegama reći kamo idu. Oni koji to ipak učine stvaraju nervozu na poslu, koju su zapravo donijeli s nekog drugog radnog mjesta i iz neke druge kompanije. U njihovoj kompaniji menadžer će im tako objasniti kako to zapravo ne moraju činiti.
Mladi poduzetnik Negus-Fancy zavolio je tu svu poslovnu strku i pronašao svoj smisao postojanja. Zamislio je slobodnu kulturu posla koja ljudima omogućava slobodu na radnom mjestu kako bi mogli na poslu dati sve od sebe. Kako i sam kaže, upravo ta fleksibilnost radnog vremena privlači niz milenijalaca ali i zadržava trenutačne zaposlenike.
Jedna trećina zaposlenika tijekom prošlogodišnjeg istraživanja o njihovom zadovoljstvu radom, rekla je kako se 100 posto slažu da "imaju slobodu u tome kako će i kada obaviti posao". 24 posto njih ne osjećaju se da ih netko osuđuje zbog korištenja godišnjeg odmora.
No bilo je i slučajeva kada su neki zaposlenici zloupotrijebili ovu fleksibilnost, pa se tada menadžer uključio kako bi otkrio zbog čega se to dogodilo. Tvrtka brzo napreduje pa tako i zaposlenici imaju sve više posla i naporno rade. Stoga kritičari nikako ne bi trebali pomisliti kako fleksibilno radno vrijeme zapravo znači manje rada.
