Pakistan 150, Indija 140, nuklearnih projektila naravno, barem prema podacima Federacije američkih znanstvenika za 2018. Od 1999. godine do prije koji dan u tom dijelu svijeta bilo je barem toliko razuma da dvije ovako nuklearno naoružane zemlje ne ulaze u otvoreni rat, da se zaustavljaju na povremeno gadnim pucnjavama oko linije razgraničenja u Kašmiru, najstarijeg teritorijalnog spora na svijetu.

U utorak se sve promijenilo. Indija je avionima tukla po pakistanskom dijelu Kašmira, Pakistan je avionima uzvratio po indijskom, neke letjelice su oborene, upućenom dijelu svijetu digla se kosa na glavi.

"S obzirom na oružje koje vi imate i na oružje koje mi imamo, možemo li si priuštiti rizik da se preračunamo? Ne bismo li trebali razmisliti o tome, ako ovo eskalira, do čega će to dovesti?", prenijele su svjetske agencije televizijsko obraćanje naciji pakistanskog premijera Imrana Khana u kojem upozorava na to da svijetu prijeti prvi pravi nuklearni rat.

Tijekom utorka i većeg dijela srijede bilo je teško razlučiti što se to događa u Kašmiru, spornoj podijeljenoj zemlji između Pakistana i Indije. Ispalo je da je veliki sukob počeo u utorak u 4 ujutro kada su indijski MIG-ovi 21 upali u pakistanski prostor Kašmira i sasuli bombe na nekakve ciljeve. Pakistan je rekao da su ih omeli da išta pogode, Indija je rekla da su razorili logor terorista s pakistanske strane, a indijski mediji naveli su broj od 300 ubijenih terorista.

"Postojanje trening područja za stotine džihadista ne bi bilo moguće bez znanja vlasti Pakistan", javno je objavio indijski ministar vanjskih poslova Vijay Gokhale.

Srijeda ujutro počela je s "efektom bacanja govana u ventilator".

Pakistanski F-16 ispalili su nekoliko projektila s dijela Kašmira pod svojom kontrolom preko linije razgraničenja na indijski dio.

KAOS Radi projekta stoljeća raseljavaju sirotinju

"Ovo je bio odgovor na ratno raspoloženje Indije. Gađali smo ne-vojne ciljeve kako bismo izbjegli ljudske žrtve i materijalnu štetu. Jedini cilj udara bio je pokazati našu volju i sposobnost da se obranimo", priopćilo je ministarstvo obrane Pakistana.

Indija je, međutim, rekla da je Pakistan tukao po vojnim ciljevima i da je ranjeno nekoliko indijskih vojnika. Pola sata poslije Pakistan je priopćio da su dva MIG-a s indijske strane upala na pakistansko područje i da su ih oborili, a da je jedan MIG pao na indijsku stranu. Indija je to opovrgnula. Pakistan je ubrzo objavio snimku zarobljenog indijskog pilota, krvave uniforme, očito pretučenog, s povezom preko očiju, kako izgovara ime, prezime, vjeru, čin, slične stvari.

Na kraju se ispostavilo da su pakistanski F-16 srušili jedan MIG 21 i s druge strane granice jedan helikopter indijske vojske i tek tada su se dvije azijske nuklearne sile zaustavile, makar privremeno, režeći jedna na drugu svaka sa svoje strane linije razgraničenja u Kašmiru. Od Deutsche Wellea do Washington Posta sada malo tko još smatra da ne postoji opasnost od toga da ovaj put doista izbije nuklearni rat između Pakistana i Indije.

Da bi se stvari mogle ovako zakuhati nekim analitičarima bilo je jasno već na Valentinovo kada je teroristička skupina Jaish-e-Mohammed, prisutna u Pakistanu, poslala svog samoubojicu u terencu nakrcanom sa 350 kilograma eksploziva na konvoj paramilitarne kašmirske proindijske policije CRPF. Samoubojica se raznio posred glavne prometnice 20 kilometara od kašmirskog glavnog grada Srinagara, u trenutku kad je prolazio uz konvoj autobusa CRPF-a kojim se prevozilo 2500 policajaca.

Narendra Modi je bio ljut kao ris i dva tjedna poslije Indija je ustvrdila da je MIG-ovima uzvratila udarac. A onda se zakotrljalo...

Sve ovo događa se u dijelu povijesti u kojem su obje zemlje vrlo nestabilne. Zapad je ranijih godina u mnoštvo navrata optuživao Pakistan da ne čini dovoljno u borbi protiv talibana i al-Kaide, svakako je činjenica da Pakistan u nekim svojim područjima u najmanju ruku nije u stanju poraziti talibane.

Uostalom, upravo u Pakistanu američki specijalci su likvidirali Osamu bin Ladena 2. svibnja 2011., i to u vili građenoj poput utvrde, udaljenoj od Islamabada stotinjak kilometara, a od Pakistanske vojne akademije samo jedan kilometar. Otada su mnogi tvrdili, čak i neki istraživački novinari, pozivajući se na američke vojne i obavještajne izvore, da je bin Ladena na tom mjestu godinama štitila pakistanska obavještajna služba ISI.

Što se Indije tiče, ta zemlja upala je u desničarski nacionalistički vrtlog otkako su Indijski nacionalni kongres i premijer Manmohan Singh izgubili izbore 2014., a na vlast došli novi premijer Modi i njegova nacionalistička, vjerski isključiva, vrlo desna stranka Bharatiya Janata.

POMAŽE KINA Tajni projekt: Arapi će graditi nuklearnu bombu?

Express je već pisao da je Modiju i njegovoj stranci u usponu na vlast 2014. pomogla krajnje neslavna Cambridge Analytica, optužena da je "rudarila" po Facebooku sve kako bi utjecala na ciljano manipuliranje izbornom voljom milijuna ljudi na izborima uglavnom po Europi i SAD-u, ali i šire. Još bitniji element pobjede hinduističkih desničara na izborima 2014. bio je Babi Ramdevu, indijski milijarder, tajkun, guru joge, možda i najutjecajniji čovjek u Indiji danas, takav tip da ga nazivaju "indijskim Trumpom".

Modi je krenuo potiskivati na izborima tradicionalno vladajuće komuniste i ljevičare na sjeveroistoku Indije, ne tako što bi se promijenilo raspoloženje birača, nego je stao provoditi popise birača tako da oduzima državljanstvo tradicionalno naseljenim manjinskim muslimanima, pa i kršćanima i drugima, čak i da ih protjeruje. U Kašmiru rastrganom još od 1947. sada između ovakve Indije i ovakvog Pakistana bilo je samo pitanje trenutka kad će doći do nevolje.

U Kašmiru danas živi oko 16 milijuna ljudi, na teritoriju kojega je Indija ugrabila 43 posto sa 70 posto stanovništva, Pakistan 37 posto teritorija i 30 posto stanovništva, te Kina 20 posto teritorija, praktično bez stanovništva, jer su ta područja NR Kini poslužila kako bi lakše ovladala Tibetom 1950.

Osnovni krivci za ovakav kaos su britanske kolonijalne vlasti koje su se iz svog dijela imperija, iz kojega su prije ili poslije nastali Indija, Pakistan, Bangladeš, Šri Lanka i Burma, povukle nakon Drugog svjetskog rata, a da nisu riješile ništa. Krajem ljeta 1947. u etničkim čišćenjima po Indiji i Pakistanu pobijeno je možda i milijun ljudi, a u Kašmiru novorođene nacije nisu se do kraja mogle dogovoriti o autonomiji te zemlje, usto si nisu niti vjerovale.

Pakistan je smatrao da će hinduski maharadža Hari Singh svoju državu Jammu i Kashmir pripojiti Indiji, što je ovaj i namjeravao. Pa su paštunska plemena upala iz Pakistana u Kašmir i uz pomoć pakistanske vojske potukla maharadžinu vojsku, da bi ovaj u pomoć pozvao Indiju i Nehrua da mu pošalje vojsku. Stvar se još gore zakomplicirala kratkovidnim savjetom britanskog lorda Mountbattena od Burme maharadži da pripoji Kašmir Indiji. Nehru je, naime, i bez toga bio voljan poslati vojsku u pomoć.

Ali zato danas i Indija i Pakistan tvrde da imaju pravo na veći dio Kašmira, pa još kad je pala NR Kina iz Tibeta... Oko Kašmira su Pakistan i Indija naredni put ratova 1965. s nekoliko tisuća mrtvih, a onda i 1999. s nekoliko stotina mrtvih. Danas ovaj sukob traje već 71 i pol godinu i sve to vrijeme u Kašmiru se stalno gine u većoj ili manjoj mjeri.

 

Posljednjih godina, kako je s jedne strane Pakistan konstantno opterećen nestabilnostima s vjerskim militantima, a s druge strane Indija ima desničarske nacionaliste na vlasti, sukobi su učestali. Tijekom 2014. i 2015. linija razgraničenja bila je mjesto na kojem se više pucalo s jedne na drugu stranu nego što je bio mir. Naredne dvije godine protekle su u nasilnim protestima u Dolini Kašmira u kojima je pobijeno najmanje 120 ljudi.

Razlog izbijanja protesta bilo je ubojstvo lokalnog vođe skupine Hizbul Mujahideen. Ono što ovaj sukob danas čini bitno drugačijim nego odmah nakon Drugog svjetskog rata je to što su Pakistan i Indija danas šesta i sedma najmoćnija nuklearna zemlja na svijetu, a u konflikt je uključena i NR Kina koja raspolaže četvrtim najvećim nuklearnim arsenalom na svijetu.