Snimke satelita sugeriraju kako se Saudijska Arabija napravila svoju prvu tvornicu balističkih projektila, kažu stručnjaci za oružje i analitičari. Razvoj je to situacije koji postavlja pitanje o namjerama mladog prijestolonasljednika (de facto kralja) kada je riječ o vojnim i nuklearnim ambicijama kraljevstva.
Ako je operativna, tvornica u vojnoj bazi u al-Watahu, jugozapadno od Rijada, omogućila bi Saudijskoj Arabiji da gradi svoje balističke projektile, čime će se "utrka naoružanja" između njih i njihovog regionalnog rivala, Irana, samo pojačati i ubrzati.
Saudijska Arabija trenutno ne posjeduje nuklearno oružje, tako da bi svi novi projektili, vjerojatno, bili vrlo konvencionalno naoružani. No, takva je tvornica nužna i krucijalna komponenta ukoliko u bilo kojem trenutku odluče osnovati nuklearni program, onda već imaju osiguran način "prijenosa" nuklearnih bojnih glava.
Sama mogućnost, piše Washington Post, da Saudijska Arabija napravi interkontinentalne balističke projektile i napravi nuklearno oružje, stručnjaci pretpostavljaju da je to nemoguće. No, možda svi zajedno podcjenjujemo njihove želje i mogućnosti, kaže stručnjak za nuklearno oružje Jeffrey Lewis, sa Middlebury instituta za međunarodne studije u Montereyju, koji je i otkrio postrojenje promatrajući satelitske snimke regije.
Dvojica dodatnih eksperata, Michael Elleman i Joseph S. Bermudez Jr., za Washington Post su potvrdili da je na fotografijama postrojenje za produkciju raketa i postrojenje za testiranje, vrlo vjerojatno na kruta goriva.
Nejasno je je li postrojenje završeno i već može krenuti "izbacivati" projektile. Usprkos tome, kompleks, koji se čini se krenuo graditi kada je Salman bio ministar obrane, dodatno podcrtava namjere kraljevstva da napravi vlastito oružje, nakon nekoliko propalih kupnji izvana.
Glasnogovornik za saudijsku ambasadu u Washingtonu odbio je komentirati postrojenje, baš kao i američki Pentagon, State Department i CIA.
Novost o postrojenju dolazi u vrlo krhkom vanjskopolitičkom trenutku za Saudijski Arabiju koja je mnogo agresivnije pristupila svojim vojnim kapacitetima nakon uspona prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, koji je u prošlom intervjuu pri "60 Minutes" upozorio da će i oni razviti nuklearni program ukoliko to učini Iran. On je na poziciju ministra obrane došao 2015.
Saudijska Arabija s SAD-om pregovara oko toga da im se potencijalno dozvoli postrojenje da proizvode nuklearno gorivo. Njihovo inzistiranje na toj temi je ozbiljno zabrinulo neke američke visokorangirane službenike koji su uvjereni kako kraljevstvo želi atomsku energiju ne samo za civilnu upotrebu već i za tajnu proizvodnju oružja.
Ubojstvo saudijskog disidenta i kolumnista Washington Posta Jamala Khashoggija prošlog listopada u saudijskoj ambasadi u Istanbulu otvrdnulo je stavove mnogih koji sjede u Kongresu.
S druge strane, potez Saudijske Arabije (gradnja postrojenja) ima smisla s obzirom na rivale u "kvartu". Tu je Izrael s vrlo razvijenim nuklearnim programom, te Iran koji je nastavio usavršavati vlastita postrojenja. Ako Iran potpuno odustane od dogovora iz 2015. s Obaminom administracijom, mnogi analitičari smatraju da bi mogli imati nuklearne glave unutar godine dana.
Trumpova se administracija povukla iz tog dogovora.
Funkcionalna balistička tvornica omogućila bi Saudijcima da počne parirati mogućnostima Irana (i onoga što su oni razvili tijekom godina) i s kojima je pripomogla Houthi pobunjenicima u Jemenu koji se bore protiv vojske koju podržavaju Saudijci.
Postojanje saudijske strateške projektilske baze u al-Watahu postala je javna stvar nakon 2013. nakon što je novina Jane’s Defense Weekly objavila fotografije vojne baze, za koju se sumnjalo da služi skladištenju raketa kupljenih u Kini.
Ali kada su Lewis i njegovi kolege David Schmerler i Fabian Hinz pogledali satelitske snimke al-Wataha koje je snimio Planet Labs shvatili su da, Lewisovim riječima "vau, ovo nije više samo baza za projektile".
Sada su tu stari dijelovi - pista za lansiranje, podzemni tuneli i administrativne zgrade - ali preko ceste je izrasla sasvim novo postrojenje, vrlo nalik tvornici s ciljem proizvodnje balističkih projektila.
Postrojenja su dovoljno visoka da motor projektila stoji na kraju oružja i bude napunjen gorivom. Drugi pokazatelj bila je barijera oko jedne od struktura koja bi trebala kontrolirati i zaštititi okolinu u slučaju eksplozije. Sve je prepuno gromobrana, jer bi visoke metalne strukture mogle privući munje koje bi zapalile gorivo.
To su sve bila zvona na uzbunu. Stručnjaci poput Lewisa zaključili su da proizvode rakete na kruto, a ne tekuće gorivo. Takvo se oružje lakše sakriva, brže se može lansirati i skladištiti na dulje periode vremena. Kako su se Saudijci dokopali tehnologije za sve to je nejasno, ali postavlja se jedan logičan odgovor, a to je Kina.
Lewis tvrdi kako cijelo postrojenje (tipom i gradnjom) "izgleda jako kineski". Dok većina zemalja oružje testira na otvorenom, Kina gradi postrojenja koja testiranja sakrivaju, a Saudijsko je postrojenje upravo tako sagrađeno, s vodenim bazenima koji su tu sa spriječe požare.
Kina je, to je poznato, već Saudijskoj Arabiji prodavala rakete u prošlosti i pomogla je i drugim nacijama da se "unaprijede" po tom pitanju. Devedesetih je Pakistan tajno sagradio tvornicu za projektile srednjeg dometa uz svesrdnu pomoć Kine. To je postrojenje privlačilo pozornost saudijskih vojnih oficira i znanstvenika.
Do koje su mjere, ako uopće, u ovo involvirani Kina ili Pakistan, nije do kraja jasno. Niti je jasno kakve točno projektile SA planira proizvoditi.
Kineska ambasada u Washingtonu, kao niti ona Pakistana, nisu imale komentara, piše Washington Post.
"Postrojenje je manje nego u drugim državama, što znači da bi moglo imati limitirani kapacitet", kažu Lewis, Elleman i Bermudez, i najnovije satelitske snimke ne pokazuju automobile na parkiralištu, što znači da čitavo postrojenje nije operativno. Ima i vrlo malo zemljanih brdašaca, zaštite od eksplozije, u usporedbi s drugim proizvodnim postrojenjima diljem svijeta.
Tradicionalno, SAD želi spriječiti proliferaciju tehnologije balističkih projektila. Washington je u jednom trenutku sankcionirao Kinu jer je devedesetih Kini dostavila komponente za gradnju lansirne rampe.
"U nekim normalnim uvjetima radili bi sve što možemo da obuzdani i uvjerimo Saudijce da to ne rade. SAD se uvijek protivio stvaranju i trgovini raketama koje imaju kapacitet da nose nuklearne glave", kaže Elleman.
Glavni "put" prema tome je kroz takozvani Missile Technology Control Regime (MTCR), neformalni pakt više zemalja čiji je cilj sprječavanje širenja određenih vrsta tehnologije. Kina nije član, ali se obvezala slijediti neke od njihovih klauzula.
Dok SAD prodaje cijelu paletu oružja Saudijskoj Arabiji, Washington nije prodao balističke projektile Rijadu, jer smatraju kako su to faktori destabilizacije u regiji. Saudijci su se onda okrenuli Kini kada bi ih SAD odbio za određene vrste oružja.
Primjerice, SAD je opetovano odbio njihove zahtjeve da im prodaju nešto što je poznato pod imenom američki dronovi prve kategorije, kao što su Predatori i Reaperi, upravo radi MTCR-ovih regulacija. Umjesto toga kraljevstvo se okrenulo Kini, prvo kupivši dronove, a kasnije su došli i do dogovora da Kina sagradi tvornicu koja će proizvoditi kinesku "kopiju" Predatora za Saudijsku Arabiju.
