Jedan od najizazovnijih projekata na svijetu upravo je krenuo ispod drugog najgušće naseljenog grada na planetu. Ako sve pođe po planu, i bude uspješno, Mumbai će postati najgušće naseljena metropola sa izgrađenom podzemnom željeznicom.
Više od 8.000 radnika i čitava flota mašina radi 24 sata dnevno čak i kroz monsunske kiše kako bi dovršili 27 stanica veliku i gotovo 34 kilometara dugačku željeznicu koja se proteže ispod gusto naseljenih kvartova, golemih slamova, ispod aerodroma i ispod hramova i kolonijalnih zgrada sve do početka džungle gdje i dalje lutaju leopardi.
Vlak, osim kroz kamen i zemlju, krči put i kroz vjerske tradicije, zakonodavstveni sustav i svaki sloj društva, s izazovima na svakoj stanici.
The Mumbai Metro Rail Corporation Ltd. je udružen pothvat između savezne države i centralne vlasti, koja radi gradnje mora pregovarati s tisućama obitelji i poslova kako bi ih dobila da se "presele". Morali su pregovarati i s vjerskim zajednicama koje tvrde kako će podzemna "ogaditi" sveto tlo.
Usprkos problemima, podzemna, koja je započeta 2016. godine, sada se ubrzano gradi brzinom 1.6 kilometara na mjesec. Do sada 15 je kilometara završeno. Metro linija 3, prva linija, biti će puštena u pogon krajem 2021. godine.
Izbori slijede u svibnju, a premijer Narendra Modi želi demonstrirati kako može ostvariti i najkompliciraniju infrastrukturu u državi od 1.3 milijarde građana.
Modi je u prošlom govoru rekao da će grad do 2024. imati 273 kilometra metro linija ispod i iznad tla. "Vlada vam život čini boljim i lakšim" sa tim planovima i realizacijom, rekao je Modi u svom govoru.
Više od sedam milijuna putnika svaki se dan "ugura" u gradski javni prijevoz koji se sastoji od vlakova, buseva i troleja. Takve su gužve da vlakovi često nose tri puta više ljudi no što bi smjeli, a dnevno osmero ljudi pogine na tračnicama. U prvih 11 mjeseci 2018. godine, 650 putnika palo je sa vlakova. Prva linija koja bi trebala proći srcem grada, sa klimatiziranim vagonima prevozila bi oko 1.6 milijuna putnika dnevno.
Pokretač ovog golemog projekta je 48-godišnja žena koja je odrasla u malom gradu više od 300 kilometara daleko od Mumbaija. Ashwini Bhide je "rasturila" notorno teški ispit za državne službenike 1995. i došla na sam vrh.
"Morate doslovno razrezati Mumbaijev trbuh na toliko lokacija i onda početi graditi", kaže Bhide, šefica Mumbai Metro Rail Corporation (MMRC).
"Postoji osjećaj očaja koliko je to potrebno, to se treba napraviti jučer", kaže o gradu nekada imena Bombaj, jedan od indijskih najkozmopolitskijih gradova s populacijom od 18.4 milijuna stanovnika, gdje živi gotovo svaka kasta, etnička skupina i religija prisutna u Indiji. Preko 12 velikih muslimanskih, hindu i katoličkih blagdana slavi se na razini svake godine.
Parsi populacija iz Irana, ima ih oko 57.000 u gradu, i njihova zoroastrijska religija moćna su skupina koja je prije nekoliko stoljeća došla u grad i počela graditi hramove diljem grada. U centru svakog hrama je sveta vatra koja počesto gori dulje od stoljeća.
Nova će podzemna prolaziti ispod jednog od hramova. Samo je Parsijima dozvoljeno ući u hramove. Neki se brinu kako bi radovi mogli ugroziti sveto tlo, posebno ako će se ispod hrama voziti žene koje menstruiraju. Boje se i da će radovi ugroziti bunare u hramovima, piše The Wall Street Journal.
"Ne uljeva nam to povjerenje, ne smije se ometati tlo niti gore niti dolje", kaže Jamshed Sukhadwalla, Parsi koji ih je i tužio.
Više od pedeset Parsija, muškaraca i žena, došlo je na sud tijekom ljeta. Odvjetnici su upozoravali da može doći do kolapsa tunela ako se bušenje zaustavi na predugo. Ipak, sud im je dao dozvolu da nastave. To je potvrdio i sud u New Delhiju, rekavši da je rutu nemoguće mijenjati.
Sukhadwalla je ogorčen.
"Može se davati obećanja, ali ako se nešto dogodi, sve propada", kaže o hramu.
MMRC se i dalje mora suočiti sa 65 sudskih slučajeva i tužbi koje polagano rješava. Svakakvih je tu peticija - od očuvanja tla, problema s bukom, zaštitom stabala.
17 mašina veličine nogometnog igrališta dovedeno je kako bi se bušilo ispod zemlje. Kako bi ih se dovelo od luke do uskih ulica Mumbaija, morali su ih rastaviti na dijelove i ponovno ih spojiti ispod zemlje.
Samo je glavni grad Bangladeša, Dhaka, više "naguran" od Mumbaija, kaže UN. On pak ima metro iznad zemlje. Mumbai po kvadratnoj milji ima 82.000 ljudi, tri puta više od New Yorka.
Bhide se brine upravo za to da linije prolaze točno kroz najnakrcanije kvartove, a ne kraj njih.
"Ti će kvartovi biti pomlađeni, a linije iznad zemlje će ostati u funkciji. Gradi se i nekoliko novih linija iznad površine zemlje", kaže Bhide koja napominje kako usput moraju ojačati jako puno kolonijalnih zgrada.
Gospođa Bhide vodi novinare na gradilište i piše kolumne o toke zašto grad treba metro liniju. Odrađuje javne sastanke, sastanke s vjerskim skupinama i pojavljuje se na televiziji.
Uvijek čuje isto pitanje - "Kako podzemna neće poplaviti tijekom monsuna i hoće li se naše zgrade urušiti".
Ona uvijek odgovara polagano, naglašavajući svaku sitnicu za koju misli da bi mogla biti važna.
Tijekom monsuna, Mumbai dobije više kiše u četiri mjeseca nego London u tri godine. Kiše ulice pretvaraju u rijeke i radi njih škole, poslovi i javni prijevoz ne rade danima.
Gradnja se zaustavlja tijekom teške kiše, ali MMRC želi nastaviti, pa su postavili preko 200 pumpi.
Pola Mumbaija živi u slamovima, ali to je, u isto vrijeme, dom najveće koncentracije milijardera.
Prva je stanica u jednom od najekskluzivnijih kvartova, Cuffe Parade, gdje stan s tri sobe košta milijun dolara. Neki su bungalovi s pogledom na arapsko more tamo od kolonijalnog doba. Jedan je odvjetnik sudski uspio postići da se ne buši od 10 navečer do 6 ujutro radi buke, no nakon godinu dana, i kašnjenja radova sud je opet donio odluku da se može raditi 24 sata dnevno.
Dio "parkinga" za vlakove gradi se na teritoriju gdje familije žive u običnim ciglenim domovima, uzgajaju kokoši i uzgajaju povrće na obližnjem terenu,
Oko 42 posto rezidenata Mumbaija živi u slamovima, na zemlji koju ne posjeduju. 70-godišnja Laxmi Ramji Gaikwad cijeli život živi na rubu šume gdje leopardi napadaju ljude. Kada su je došli iseliti zaprijetila je kako će se zapaliti. Na kraju, nakon što su joj uništili svu imovinu, dala se preseliti na 12 kat jedne zgrade.
Noge su joj od tada natekle jer se ne miče dovoljno, vrti joj se kada pogleda kroz prozor i ne zna kako koristiti peć na plin da napravi čaj.
"Ne znam hoće li nam ta podzemna donijeti išta dobroga", kaže Laxmi.
MMRC je preselio preko 2.800 obitelji i poslova tijekom gradnje. Kažu da je "sve legalno i u skladu sa zakonima, te da je svima priušten alternativni smještaj". Kažu da čak pomažu obiteljima da se prilagode, da plaćaju račune i brinu o svojim novim domovima.
Valja se prisjetiti koliko točno godina zagrebački gradonačelnik Milan Bandić obećaje gradnju podzemne željeznice i/ili podzemnih tramvaja, no apsolutno se ništa ne miče s mjesta. Svake izborne sezone on obećaje 17 kilometara dugačku podzemnu koja se proteže sa istoka na zapad grada. Onda se jave stručnjaci koji kažu da Zagreb ima previše podzemnih voda, ali Bandića to ne zabrinjava i samo odgađa rok početka radova.
Prometni stručnjaci, poručuju kako bi se uz ove linije u prometnom putovanju uštedjelo oko 150 milijuna eura zbog smanjenja vremena putovanja putnika. Da je gradnja metroa samo pitanje vremena smatra i arhitekt Nenad Fabijanić, pisao je Večernji list.
"Oko sedam do deset kilometara željezničke pruge trebalo bi prolaziti na minus etaži. Zagreb je granične veličine za izgradnju metroa, neki engleski i nizozemski gradovi manji od njega imaju metroe", rekao je Fabijanić 2014.
S mjesta se od tada nije pomaknulo ništa, niti sa žičarom niti sa podzemnom željeznicom.
