Kad čovjek vidi Andriju Mikulića, uvijek brižljivo odjevena, s rupcem u zapučku, odmah mu se nametne ideja prema kojoj taj dandy iz Donje Dubrave ustrajno pokušava biti gospon Fulir, ali s tom idejom skopčan je nerješiv problem.

Za “biti Fulir” nužno je hohštaplersku osnovu “apgrejdati”, nadograditi specifičnim urbanim šarmom, a to glavnom državnom inspektoru nikako ne ide. Rečenice mu nalikuju na poteze drvosječe koji mlatara sjekirom; kratke su, odsječne, držanje mu je paunsko, doktorska znanja tretira kao državnu tajnu, nitko ne zna gdje su i kakva su (Mikulić je doktor znanosti), a politički kapacitet mu je takav da je u Zagrebu na svim izborima redovito kotirao kao lopta za napucavanje i vječiti autsajder.

U stranci ga nitko ne voli, ne obavlja nikakvu, naročito ne vidljivo nezaobilaznu funkciju (dugo trajanje Šeksa, Jandrokovića, Bačića ili Kalmete je jasno), pa ipak, Mikulić je gledao leđa cijeloj galeriji svrgnutih patrijarha, a sam preživio uspijevajući, usput, stalno povećavati vlastitu moć.

On do ideologija ne drži previše...

Sad je glavni inspektor u državi, na čelu je objedinjene inspektorske formacije koja broji nekoliko tisuća ljudi kojima se nitko ne usuđuje suprotstaviti, a ni ne može: hrvatski su zakoni temeljito antipoduzetnički, konstruirani tako da se zbog bilo koje sitnice poduzetniku može skinuti glava (što je zabrana rada restoranima i isticanja “stola na javnoj prometnoj površini”, gdje nema prometa, jasno pokazala), no teško bi bilo reći da su ti propisi besmisleni: oni imaju puni smisao jer daju idealan okvir za korupciju.

Ograda ti nije dovoljno visoka? Plati, pa ćemo zažmiriti. Ne poštuješ higijenske standarde? Hm, na to nećemo žmiriti, progledat ćemo, kroz prste... Taj je Mikulićev potez - a njegov bivši šef, Branko Jordanić, tvrdi da mu Mikulić ne bi bio ni šofer - izazvao gnjev javnosti, očaj u Ministarstvu turizma (jer su vlasnici restorana radili prema njihovim uputama, a druge im nitko nije dao niti su postojale, pa se Capelli našao u nebranom grožđu) i nepoznate emocije u glavi predsjednika Vlade, koji je Mikulića i doveo na tu poziciju, pretpostavlja se zbog toga da mu Brkić ne poremeti račune na gradskoj razini.

Čini se da se na trenutak razmišljalo o njegovoj smjeni jer je Mikulić inkognito oformio “stožer” za spas koji je u svojim nakanama uspio, jer je nakon skandala Capelli rekao: “Mir mir, nitko nije kriv”, a odluka o zabrani je za većinu restorana povučena.

Andrija Mikulić Plenki ga uhljebio, struka u šoku: Meni ne bi bio ni šofer!

Otkrivena je i stara afera prema kojoj je Mikulićeva žena dobila posao bez natječaja, u gubitaškoj javnoj tvrtki, ali čini se da je državni inspektor preživio još jedan potres. Nekoliko ljudi, istina sve slabijih, ali još moćnih, sigurno su mu dali podršku. Mikulić je kadar Dragana Krasića, ključnog čovjeka kad je riječ o eksploataciji hrvatskih rudnih bogatstava. Ako pritom odmah pomislimo na rudnike - kojih nemamo - bit ćemo u zabludi. Hrvatska je, naime, prostor s kojega se godišnje izvozi milijarde vrijedan arhitektonski kamen, sedra i tupina - imamo oko 500 eksploatacijskih površina, koje su daleko od zanimanja javnosti. Krasić je rođak bivše državne revizorice Šime Krasić, ali je preživio sve smjene vlasti.

Imao je jasan cilj -  postati glavni državni inspektor

Mikulićev je kum Milijan Brkić, no Mikulić je bio odličan i s Krasićevom suprugom Ozanom. Uvijek je vješto napredovao kroz kadrovske labirinte hadezeovske desnice, ali je karijerni procvat ipak doživio pod liberalnim Plenkovićem. No čini se da on do ideologija ne drži previše... Andrija Mikulić nije omiljen u svojoj stranci, barem ako je suditi prema onome što o njemu govore sugovornici Expressa, njih desetak. Nitko za njega nije rekao ni jednu lijepu riječ, kamoli vrlinu, osim da je makijavelist spreman na sve kako bi se održao na pozicijama.

Politika mu je samo sredstvo da dođe do cilja, kažu, no otpočetka je imao jasan cilj - postati glavni državni inspektor. O njegovim počecima u HDZ-u malo se zna, ali jedan od utemeljitelja ispričao nam je kako je počeo njegov angažman u stranci. - Mikulić je bio, znate kako se kaže, ‘bogec bistrički’, pa nije imao ni za Coca-Colu. Živio je od ženine obitelji, ali bio je uporan i vrijedan te je diplomirao na Rudarskom  fakultetu, na kojemu je nedavno i doktorirao.

Naš sugovornik, čovjek iz zagrebačkog HDZ-a, dodaje da se u stranci zna i tko ga je uveo u HDZ. Riječ je o Trpimiru Majcanu, također ne osobito poznatom pripadniku drugog ešalona stranke. Navodno su Mikulić i on povezani kumstvom.

BEROŠ VS. BANDIĆ Lovac na koronu Plenkoviću bi mogao donijeti vlast u Zagrebu

- Majcan uvodi Andriju u HDZ 1996. ili 1997. godine i on postaje tajnik mladeži zagrebačkog HDZ-a. Kako su se on i Majcan našli? Pa susjedi su u Donjoj Dubravi. Bili su jako povezani, a onda je došlo do okršaja. Ove je godine na izborima u Donjoj Dubravi Majcan potaracao Mikulića i tu dolazi do odmaka - kaže nam sugovornik odlično upoznat s odnosima u zagrebačkom ogranku stranke.

Nastavlja kako je Mikulićeva karijera u stranci išla polako, a krajem 90-ih, kad završava Rudarski fakultet, Mikulić počinje raditi na Zavodu za prostorno planiranje grada Zagreba. Tamo je bila i bivša HNS-ova ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš. Na Zavodu je bio niže pozicioniran. No to se mijenja s prijateljstvom s Draganom Krasićem, koji od 1997. godine vodi Odjel za rudarstvo.

Vrlo brzo Andrija postaje glavni državni inspektor za rudarstvo, a s Krasićem se povezuje i kumstvom - nastavlja naš sugovornik s opisom Mikulićeva dugog, ali postojanog uspona. Prilikom istraživanja Andrije Mikulića nije teško zaključiti da ima krug kumova koji ga štite ili mu pomažu u usponu. Spomenuli smo već dvojicu - Trpimira Majcana i Dragana Krasića, a tu je još i Mladen Lugarić, član uprave HŽ-a putnički prijevoz, i navodno Robert Laginja, direktor Vodoprivrede Zagreb, gdje je navodno zaposlen i Mikulićev zet. No naši sugovornici slažu se da je najutjecajniji Dragan Krasić.

- Dakle, Mikulić postaje glavni državni inspektor za rudarstvo, ali i poslovni partner Krasićeve žene Ozane. S njom ulazi u pothvat i osniva tvrtku koja od Krasićeva Sektora za rudarstvo traži otvaranje polja Plano, kamenoloma kraj Trogira. To je bilo tijekom HDZ-ove vlasti, ali i s dolaskom Račana Krasić preživljava. No to nema smisla sad prepričavati, to je zasebna priča. Uglavnom, Mikulić je cijelo vrijeme u igri. Ipak, moram reći da je ta tvrtka na kraju prodana za male pare - dodaje naš sugovornik i nastavlja kako je sve izbilo u javnost, a supružnici Krasić su pali zbog fotografije terenca marke Mercedes.

Nakon toga tadašnji premijer Ivo Sanader smjenjuje Krasića i tadašnjeg ministra gospodarstva, ali ga, nakon što Sanader daje ostavku, na to mjesto vraćaju bivša premijerka Jadranka Kosor i ministar Đuro Popijač. Gdje je Mikulić sve to vrijeme? On, nastavlja naš sugovornik, odlazi iz Državnog inspektorata i dolazi u Ministarstvo, gdje postaje član stručnog Povjerenstva za dodjelu rudarskih koncesija. - On je snalažljiv kad je riječ o njegovu interesu. Sklon je tračevima pa često zna ocrniti ljude, da su ovakvi ili onakvi. Istodobno je bahatog karaktera - kaže nam naš sugovornik koji dodaje kako Mikulić, bez obzira na kumstvo s Krasićem, nije visoko kotirao u HDZ-u.

- Njegov politički uspon počinje s dolaskom Tomislava Karamarka i Milijana Brkića na čelo HDZ-a 2012. godine. Karamarko tad, sjeća se jedan od naših sugovornika, miče dr. Antu Golema s mjesta šefa stranke, a on ubrzo zbog dubokog razočaranja u kadroviranje i vođenje stranke izlazi iz HDZ-a. Vaso i Karamarko tad puštaju da se Golema smijeni zbog toga što je navodno bez kvoruma donosio odluke. U tome je sudjelovao i Ivan Ćelić. Tad počinje streloviti uspon Mikulića. Treba napomenuti da mu je u tome pomogao i Mario Župan, savjetnik u Studentskom centru u Zagrebu i predsjednik HDZ-a Peščenica-Žitnjak, koji Mikulića cijelo vrijeme štiti - kaže naš sugovornik te ističe da su za Mikulića najvažnije gradske četvrti Peščenica-Žitnjak i Podsljeme.

Navodno su se, otkriva drugi naš sugovornik, ovog utorka ujutro u prostorijama SC-a kod Marija Župana sastali Mikulić i ostali zbog napisa o njegovoj smjeni. Tu je, govore nam, sjedio i Pere Semren, predsjednik ogranka Podsljeme i predsjednik uprave tvrtke Pružne građevine, gdje je zaposlena Renata Mikulić, supruga Andrije Mikulića.

 

'Neće mene nitko dirati'

- Ne znam koliko je to točno, ali priča se da se tamo sastao krizni stožer da dogovori daljnje korake. Zanimljivo je što je odmah nakon toga izašlo priopćenje Pružnih građevina, pa vi sami zaključite - govori naš sugovornik koji kaže da informacije dolaze iz stranke. Iako, a to govore svi naši suradnici, Mikulić na gotovo svim izborima ima loše rezultate kao predsjednik HDZ-a Zagreb, on opstaje.

- Strankom kruži i rečenica koju je navodno Mikulić rekao u Lici, na nekom od druženja s Dadom Milinovićem: ‘Neće mene nitko dirati’.

Za njega se svojevremeno založio i njegov dugogodišnji zaštitnik Milijan Brkić te je on, u ljeto kad je 2016., prije nego što je Plenković izabran za šefa HDZ-a, današnjem predsjedniku Vlade rekao: ‘Sve možeš dirati, ali Andriju nećeš’. Od 2017. do 2019. godine podbacuje na svim izborima, ali vrh stranke ne želi ići u rat sa zagrebačkim HDZ-om, s Mikulićem koji kao krpelj ostaje u organizmu. Zanimljivo je da nikad nije izgubio kontrolu, nema kod njega emocija te je dosta proračunat - govori naš sugovornik i dodaje: “Mikulić je doista gadan igrač”.

- Pa najdugovječniji je šef zagrebačkog HDZ-a. Osam godina je na čelu zagrebačkog ogranka - zapanjeno govori naš sugovornik iz zagrebačkog HDZ-a pa nabraja da je Canjuga to bio četiri godine, Gagulić jednu - 2002., Božo Biškupić, Jadranka Kosor, Jasen Mesić od 2008. do 2010., a zamijenio ga je Gordan Jandroković. Potom 2012. dolazi Golem, pa onda Mikulić.

Pitanje svih pitanja koje su Expressu rekli sugovornici jest: “Zašto predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković dopušta da Mikulić bude na svim tim funkcijama iako se zna da otpočetka nije bio za njega?”.

Odgovor ne znaju, ali nas vraćaju u lipanj 2016. godine, kad se spremala Plenkovićeva kandidatura za šefa stranke. U Plenkovićevu timu je tad bio i Davor Ivo Stier te su obojica planirala ostaviti dobro plaćene poslove u Bruxellesu kako bi se vratili u zemlju i radili za domovinu. Andrija Mikulić je tad, s Ivanom Ćelićem, čekao do kraja da, kako kaže jedan od naših sugovornika, vidi hoće li Milijan Brkić i njegovi uspjeti progurati Tomislava Tolušića ili Ivanu Maletić.

'Čim je Vaso počeo padati zabio mu je nož u leđa'

- Mi smo od početka bili za Plenkija i ekipu. Htjeli smo novi, nekorumpirani i neklijentelistički HDZ, a oni su bili ti. Mikulić je, pak, čekao i nije odmah podržao kombinaciju oko Plenkovića. Mi smo na kraju izgurali tu ekipu protiv Vasine mreže, a onda vidimo da ga je Plenković ipak prihvatio. Zašto, još se pitamo - govori nam sugovornik iz HDZ-a dobro upoznat sa stanjem u zagrebačkom ogranku. Zato bez zadrške kaže: “Andrija nema jednoga gazdu”, pa nastavlja: “On ih mijenja kao čarape, ovisno o tome tko je jači i tko je na vlasti”.

- Čim je Vasina zvijezda počela padati, zabio mu je nož u leđa i kompletno se prebacio Plenkoviću koji smatra da ne bi trebao biti istodobno glavni državni inspektor i predsjednik jedne stranačke organizacije. Priča se da mu je to otvoreno rekao na jednom od zadnjih njihovih sastanaka da ne bi bilo dobro da bude predsjednik GO-a Zagreb i istodobno državni inspektor - kaže nam drugi sugovornik iz zagrebačkog HDZ-a te dodaje kako je Mikulić sa svima bio dobar, i s Mladenom Vedrišem, Ivićem Pašalićem, Ivom Sanaderom, Jadrankom Kosor i Tomom Karamarkom.

'Kod njega je sve čisti interes'

No sugovornik blizak Karamarku kaže da je Andrija Mikulić isključivo Vasin igrač.

- Sjećam se da ga je Vaso doveo, a on je hodočastio okolo bez cilja i svrhe. Mikulića je s Karamarkom upoznao Brkić, a sad s odmakom Karamarko vidi da je u to vrijeme Brkić radio svoju mrežu ljudi dok se on bavio ideološkim pitanjima. Sjećam se da je tu bio i Ćelić. Slobodno mogu reći da nema čovjeka koji je Brkiću bio više privržen od Mikulića - govori nam sugovornik iz krugova bivšeg predsjednika HDZ-a.

Drugi sugovornik kaže da Mikulić nema ideologije niti uvjerenja, samo čisti, makijavelistički osobni interes. Navodno je i isforsirao da taj novi Zakon o inspektoratu bude baš takav, a kompletno ga je sam napisao. Sve je to, kažu nam, dugo pripremao, puno prije nego što je zaista postao glavni državni inspektor.

- Imao je cilj i onda je, kad se stvorila prilika, to predložio Plenkoviću, a ovaj je to prihvatio - govori nam te ističe kako je zanimljivo postavljanje na nedavnim unutarstranačkim izborima. Smišljeno je, tvrde nam sugovornici, odigrano da Mikulić “kao” bude uz Plenkovića, a Brkić uz Kovača. Činjenica je da je unazad pola godine Mikulić postao i jači od Brkića, koji je išao prema dolje, a ovaj samo prema gore - završava naš sugovornik i dodaje kako se sad u HDZ-u priča da je Mikulić stavio u mirovanje saborski mandat, onaj u gradskoj skupštini, i posao u Ministarstvu.

Kako god bilo, Mikulić će biti strašan teret na Plenkovićevim leđima. Uz Milana Bandića, 14 smijenjenih i rotiranih ministara, glavni državni odvjetnik koji - kako bi dokazao smisao postojanja vlastite ustanove - zatvara restorane zbog sitnica i šalje ljude na burzu, doista nije preporuka. Nije ga smijenio, šteta, tko zna kad će mu se takva prilika ponoviti, no poznavajući Mikulića, možda Plenković i neće dugo čekati.