Mnogi se pitaju u čemu je tajna Plenkovićeve ljubavi prema najtoksičnijem partneru, Milanu Bandiću, koji je važan dio hrvatske vlasti već oslobodio prisutnosti HDZ-a. Njemu, naime, pripada lavovski dio zasluge za poraz Kolinde Grabar Kitarović, mada nikako ne smijemo podcijeniti ni rijetko viđen trud koji je dotična uložila u vlastitu političku demontažu. 

Bandić je danas najomrznutiji čovjek Zagreba. Biografija mu je prepuna afera, pa bi knjiga Ivana Pandžića “Ja, Milan”, objavljena prije nekoliko godina i rasprodana, mogla u novom izdanju poprimiti dvostruki opseg. Proglašavanjem prebjega u svoj klub u Hrvatskom saboru “žetončićima” Bandić je pljunuo na sve, istina ne bogzna kako vrijedne, ali ipak zapažene političke karijere tih ljudi, koji će do sudnjeg dana nositi titulu “Bandićevi žetončići”, čak i onda kad mu Kolinda bude nosila kolače... 

Hobotnica Bandićeva tajna mreža: Od šefa krim-policije do obavještajaca

Andrej Plenković, dakle, o svome ključnom partneru šuti kao karmelićanka, ali tajna nije samo u tome što su “žetončići” ključari njegove parlamentarne većine. Bandićeva neshvatljiva moć postaje malo razumljivija ako se zna da iza njega stoji i Putin. 

- Milan Bandić sredio je Rusima problem koji dugo nisu uspijevali riješiti s Vladom RH. Osigurao im je smještaj ambasade - rekao nam je dobro obaviješten izvor pa nastavio: 

- Rusi su naveliko računali na njega. U trenucima kad se činilo da HNS postaje preslab oslonac u Vladi, oni su računali na Bandića, kalkuliralo se s idejom da neki njegov čovjek preuzme jedan resor u Vladi, ali on se u jednom trenutku počeo ponašati prilično neuračunljivo, pa je ta opcija propala, no oni su i dalje iza njega. Koliko Rusi drže do Bandića, dovoljno govori to što mu je Vladimir Putin osobno uručio stari orden, dizajniran još u SSSR-u, namijenjen isključivo velikim prijateljima Kremlja. 

Orden prijateljstva dodjeljuje se ruskim i stranim državljanima za posebne zasluge u međunarodnim odnosima, za rad na uspostavi međunarodnog prijateljstva i mira među nacijama te za znatan doprinos u očuvanju i promociji ruske kulture i baštine ili zajedničkom razvoju zajedničkih projekata s Ruskom Federacijom. Orden se dodjeljuje od 1994. godine, a 2012. godine dobio je veći status te je na ljestvici ruskih ordena peti po snazi ili važnosti. 

Orden je u obliku petokrake, izrađen od srebra s pozlatom te s reljefom globusa u središtu optočenim crvenim rubinima, a među ostalima, dosad su ga dobili i predsjednik srpskog entiteta u BiH Milorad Dodik, srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, bivši srpski predsjednik Tomislav Nikolić i filmski redatelj Emir Kusturica. 

Ni uz najbolju volju nije moguće shvatiti što je Bandić vrijedno učinio na očuvanju ruske ili druge kulturne baštine (u zatvoru je navodno čitao Dostojevskog i Krležu, ali njemu se to vjerojatno činilo više kao kazna Božja nego kao aktivnost za odlikovanja), posebnih zasluga u međunarodnim odnosima nema iako je uložio znatna sredstva za obnovu obiteljskih kuća u Poganoj Vlaki, u susjednoj BiH (što isto nije za odličje, a institucije koje “rade” svoj posao to su trebale odavno ispitati, ali nisu), pa je očito da je Bandić poboljšavao odnose Hrvatske i Rusije. 

Ima svega Bandićev luksuz: Rakije plaća 150 eura, cipele tisuću eura...

Dizanje spomenika Juriju Gagarinu nije dovoljno za tako visoko odličje, ali rješenje smještaja ambasade moglo bi biti. No “Moskva suzama ne vjeruje”, Rusi nisu sentimentalni, pa je logično zaključiti kako je Bandić zapravo Rusima važan i na dubljim razinama.

Oni djeluju na više fronti i preko više poluga, među kojima je najjača Viktor Orban. Ne treba, naime, zaboraviti što su Rusi ili tvrtke bliske Rusiji učinile u Hrvatskoj. Bez ruskih banaka Agrokor bi davno upao u nesavladive probleme, a kad se - zahvaljujući njima, s odgodom - to i dogodilo, Plenković je Sberbank i VTB banku kanio, preko Ante Ramljaka, izbaciti iz igre. 

Ruski je kapital, međutim, bio preznačajan, a međunarodni propisi previše jasni, pa to nije učinio. Rusija se uključila u spašavanje i konsolidaciju Agrokora, ali su dobavljači njihova plina pomogli i u rješavanju problema Petrokemije. Javna uloga Milana Bandića u tim poslovima nije transparentna, ali vjerojatno ima razloga što ga ruski ambasador na odlasku, Anvar Azimov, naziva svojim bratom. U intervjuu za Express Azimov je ovako komentirao mogućnost da Putin dođe u Zagreb na otvorenja zgrada veleposlanstva: 

- Posjet mojeg predsjednika Hrvatskoj ostaje na dnevnom redu. Takav posjet treba pripremiti te postići neke nove sporazume i unaprijediti odnose. Siguran sam da će doći u Hrvatsku čim posjet bude spreman. No kod vas je malo napeta unutarnjopolitička situacija, sad imate predsjedničke izbore, onda ćete predsjedati Europskom unijom, pa stižu i parlamentarni izbori. Preseljenje očekujemo u travnju i tad će doći naš ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Također, na otvorenju će biti i hrvatski ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman. U zadnje četiri godine dinamika rusko-hrvatskih odnosa popravila se u svakom smislu. Rusko-hrvatska trgovinska suradnja će, nadam se, ove godine biti veća od dvije milijarde eura. Uspostavljeni su i vrlo dobri kontakti između parlamenta i osam ministarstava Hrvatske i Rusije. Zadovoljan sam dinamikom i perspektivama. Tko je najzaslužniji za bolje odnose dviju država? Nije to samo moja zasluga, glavna zasluga je na rukovodstvu Rusije i Hrvatske. Posebno zahvaljujemo predsjednici Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović, koja je dala impuls razvoju rusko-hrvatskih odnosa, iako puno za naše odnose radi i vaš bivši predsjednik Stjepan Mesić. Glavni motor razvoja odnosa, pogotovo između Zagreba i St. Peterburga te Moskve, je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je moj prijatelj i moj brat. 

- Milan Bandić, Anvar Azimov i jedan pokojni hrvatski poduzetnik svakog su tjedna godinama večerali zajedno - kaže nam dobro obaviješten izvor. 

Spin doktor Doveo je Zokija i Plenkija na vlast. Pitali smo ga je li mu žao

Unatoč spomenu riječi “brat”, zajednički motiv ipak je vjerojatno bio interes a ne ljubav. U nekim se, pomalo fantastičnim scenarijima, spominje i mogućnost da bi Bandić - ako mu počne gorjeti pod petama - umjesto u rodnu Poganu Vlaku, mogao emigrirati u Moskvu. 

Rusija je već primala rashodovanih političara i vojnika iz ovih (Kadijević, Miloševićeva obitelj) a i drugih krajeva (Ukrajine), pa ne bi trebalo biti čudo ako, kad institucije jednog dana doista počnu raditi svoj posao, Miki, umjesto uz kolekciju oldtajmera u Hercegovini, završi kao rashodovani oldtajmer u Ruskoj Federaciji... 

Premda je već bilo “kliringa”, robne razmjene sumnjivih tipova na relaciji Zagreb - Moskva (sjetimo se Semjona Mogiljeviča, kontroverznog poduzetnika koji je dobio hrvatsku putovnicu), takav bi potez ipak narušio sve bolje odnose Moskve i Zagreba, do kojih je Rusiji prilično stalo. 

- Vjerujte mi, da su predsjednik Zoran Milanović ili premijer Andrej Plenković tražili pomoć od Rusije, odmah bi je dobili. Nažalost, do sada od hrvatskog rukovodstva Rusija nije primila nikakav zahtjev za pomoć, a mi se ne želimo gurati i nametati. Sva pomoć koju bismo dali Hrvatskoj bila bi besplatna. Kao veleposlanik u Hrvatskoj, iako znam da nije bilo zahtjeva hrvatskog rukovodstva, ja sam Hrvatskoj nakon potresa u Zagrebu s nekoliko nevladinih udruga iz Rusije pružio financijsku pomoć. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić tražio je pomoć prijateljskih gradova, Moskve i Sankt Peterburga. Iako sva financijska pomoć ide preko vlade ili predsjednika Vladimira Putina, stanovnici Sankt Peterburga sakupili su 50.000 eura i poslali gradu Zagrebu. Isto tako će postupiti i Moskva. Vaša tvrtka Fortenova, u kojoj je velik ruski dio, Lukoil i Sberbank, već su uplatili pomoć od više od 300.000 kuna. Isto tako, naša tvrtka Lukoil dostavila je tonu goriva za vozila zagrebačke spasilačke službe, što je išlo preko pročelnika Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, Pavla Kalinića. Ja kao veleposlanik Rusije, zemlje koja nije članica ni NATO-a ni EU, na račun Zagreba uplatio sam 100.000 kuna. Ne vjerujem da je veleposlanik bilo koje druge zemlje uplatio takav iznos i pomogao Zagrebu. Najvažniji moj doprinos obnovi Zagreba nakon potresa tek će biti. Ja volim Zagreb, posebno povijesni dio grada. Svaki se dan šetam gradom i gledam kako teku radovi nakon potresa i nema razloga za kritiku koja ide Bandiću jer vidim da radovi idu dobro. Kad se smiri korona virus, u Zagreb će doći naša mehanizacija i inženjeri te statičari, koji će provjeriti infrastrukturu povijesnih zgrada, muzeja, katedrale, kazališta... Tehniku kakvu mi imamo nema nitko na svijetu i to će biti naša humanitarna i besplatna pomoć - rekao je Azimov u intervjuu Večernjem listu. 

No veliki prijatelj Milana Bandića, Zagreba i Hrvatske, kako sebe voli nazivati Azimov, odlazi u lipnju nazad u Moskvu. Na njegovo mjesto, kako se od ožujka nagađa, dolazi čovjek koji je na glasu kao Putinov buldožer - Andrej Nesterenko. 

- Azimovu je završio mandat. Hoće li u mirovinu, ne znam - kaže nam sugovornik blizak još aktualnom ruskom veleposlaniku. 

Anvar Azimov ima 67 godina i još ga drži strast za radom u diplomaciji, pa je sve moguće. Novi veleposlanik, ako bude službeno potvrđen, neće se suočiti s puno nepoznanica jer poznaje našu regiju budući da je bio ambasador u Crnoj Gori. Na glasu je kao čovjek bez pardona jer je bez uvijanja znao kritizirati crnogorske vlasti zbog želje da postanu dio NATO-a. Kritizirao je i sankcije EU prema Rusiji. 

“Crna Gora je razočarala. Smatrali smo je prijateljem”, jedna je od izjava koje je Nesterenko davao crnogorskim medijima. 

Nesterenko je 2013. godine crnogorskim vlastima nudio razgovore o mogućnosti da ruski ratni brodovi pristaju u luke Bar i Kotor. Na glasu je kao bučan i prodoran, čovjek koji ne poznaje tihu diplomaciju. Prije mandata u Podgorici bio je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije, prilikom čega je zabilježen velik broj njegovih izjava koje se nikako ne bi mogle svrstati u diplomatski leksik. 

PAKT ZA ZAGREB Plenki i Zoki u tajnom paktu ruše Bandića - gotov je

Bandićev odnos s Nesterenkom mogao bi biti još živahniji od onog s Azimovim, ako je suditi prema karakterima obojice. No odnos zagrebačkoga gradonačelnika prema Rusiji i Rusije prema njemu ostat će, nema sumnje, isti. Jednako dobar. Rusija je, kao što se zna, pomagala ljudima za koje je procijenila da to može, pružajući azil onima koji su bježali pred zakonima matičnih država ili međunarodnih institucija. 

General JNA Veljko Kadijević i obitelj Slobodana Miloševića samo su neki od onih koji su utočište pronašli u Moskvi uz blagoslov Kremlja. Bandićeva budućnost nije sasvim blistava. Crvena putovnica Ruske Federacije mogla bi Mikiju donijeti stanovitu utjehu.