Bandićev luksuz: Rakije plaća 150 eura, cipele tisuću eura...

U  velikom portretnom tekstu koji je o Milanu Bandiću prije dva desetljeća objavio Denis Kuljiš  čitamo kako „novinari za nj govore da je pohlepan na uspjeh, ali nije nepošten...“.  Autor napisa, koji je tekstu dao indikativan naslov „Partijski boss u Bossovu odijelu“, nije, prema svemu sudeći, dijelio uvjerenje svojih kolega. 

U njegovu portretu uočavamo niz indicija za  vidljiva posrnuća tog „na uspjeh pohlepnog, ali poštenog čovjeka“. Doznajemo, primjerice, da je Bandiću već onda uzor bio Vladimir Šeks, čovjek koji je bio u stanju ozakoniti svaku malverzaciju koja je HDZ vodila prema uvećanju ili održanju moći,  pri čemu su se njegovoj perfidiji svi divili kao vrhunskoj političkoj umjetnosti.  

Šeksa je Bandić opisivao entuzijastično, kao „izuzetnog radnika“, „borca za ideju koju fura“, „političara koji zna, hoće i može“, ukratko čovjeka „dostojna svakog poštovanja“. Za demaskiranje Šeksova profila ni onda nije bila potrebna osobita pronicljivost. 

Srećko Jurdana je prema Šeksovu kroju izbornih jedinica,  iscrtanih tako da HDZ zahvaljujući neprirodnoj interpolaciji seoskog stanovništva u izborne okruge uvijek ima većinu, skovao pojam „šekimandering“ (duhovitu igru riječi izvedenu iz garymanderinga, kako je taj inženjering izvorno nazvan prema imenu svojega tvorca Garryja Mandera). A i manje lucidnim promatračima bilo je jasno da je čovjek politički šibicar pa je očito da je Bandić, koji je sve samo ne glup i naivan, rano shvatio da je makijavelizam najjača formula opstanka. 

Hobotnica Top News Bandićeva tajna mreža: Od šefa krim-policije do obavještajaca

Milan Bandić je već tad, dakle, bio načistu s tim da je politika osuđena na perfidiju i da tu nikakve više ideje ne treba tražiti. Kao socijaldemokrat bio je skroman, takva je barem bila slika o njemu. Živio je, doznajemo, na periferiji grada, u Borongaju (u zgradi u kojoj su živjeli Ivan Aralica i Mladen Vedriš).

Vozio je polovni BMW trojku, ustajao u šest sati i ljeti i zimi kako bi  ženi i kćeri Anamariji (koja je ime dobila kombinacijom imena dviju baka) skuhao kavu i nabavio namirnice za doručak, da bi potom taj „skromni i kućevni čovjek“, „dobri Hercegovac“, koji živi u „obiteljskoj idili“ odšetao u srce velegrada, pred kafić Čarli, na „neformalni partijski sastanak“, a žena (koja potječe iz plemićke obitelji Kolarić) i kći otišle bi u crkvu. 

Zbirka površnih impresija iz Kuljiševa teksta dosta je duga: Bandić je, pisao je Kuljiš, čovjek za kojega novinari misle „da lane sve što misli, umjesto da laže, da je odličan u taktici, a nikakav u strategiji, dobar za potez od A do B, ali ne i dalje, da ga Račan baš i ne voli, ukratko, da se na nj navukao odij, kao što se morska trava hvata za rbinu nasukana broda“ što je - iznosi autor napokon i svoj stav - naličje političke popularnosti, pa skriva „ono što čovjeka zaista određuje, rad, učinak, u ovom slučaju politički učinak jer se o radu u politici zbilja teško može govoriti“.

Bandić je „odij“ preživio punih dvadeset godina - ako je u taktici i bio loš, vrag će ga znati što bi mu trebala strategija kad na vrhu opstaje jednako dugo kao Merkel i Putin. Konačno, da je Bandić tako istinoljubiv, već bi davno pao. Sve oko njega je bila laž, inscenacija, propaganda... 

Bandić je, zapravo, od početka profesionalni opsjenar. Jedan od autora ovoga teksta sredinom je devedesetih, dok je Bandić još bio Račanov „socijaldemokrat“, radio u zgradi koja na Iblerovu trgu, dva kata iznad središnjice SDP-a. Izlazeći iz zgrade, jedan od portira - s kojim su manje-više „na ti“ bili svi korisnici prostora koje je pokojni Račan rentao - povikao je za Bandićem koji je izlazio iz zgrade: „Ej, Milane...“ Čim je čuo kako ga siroti proleter oslovljava, Bandić je prokuhao. 

Okrenuo se na petama i izderao: „Nisam ja za tebe Milan!“. Takva bi reakcija i od nekog okorjelog konzervativca, desničara, mrzitelja radničke klase, bila odiozna. Ni jedan pristojan torijevac ne bi, vjerojatno, prevalio preko usta  takve kočijaške prostote upućene portiru. Ali Bandić nije mogao protiv karaktera. Bilo je to jače od njega. Upitno je zašto je taj momak iz Gruda, iz Cerova Doca, početkom devedesetih ostao u SDP-u, kad su svi, naročito iz njegovih krajeva, hrlili u HDZ. 

Gradonačelnik strepi Top News Bandićeva noćna mora: Tko je svjedokinja N. Z.?

Ili je izračunao da će mu se to, kad-tad,  isplatiti ili je imao neku misiju. On je, naime, kadar Zdravka Tomca, čovjeka koji je od Blaževićeva potrčka dospio na pozicije krajnje desnice, pa su svakakve teorije zamislive. Ali i ako s teorija, hipoteza i nagađanja pređemo na teren tvrdih činjenica, vidjet ćemo da je Bandić - kakvoga je javnost poznavala zadnjih dvadesetak godina - više mit nego stvarnost. 

On je majstorski izgradio sliku sebe kao „jednog od nas“, „zaštitnika sirotinje“, „čovjeka koji uvijek radi od jutra do mraka“ , on je orač narodne brazde, koji uvijek radi za druge, nikad za sebe, a kriv je i ako golub na gradskom trgu ugine pa na toj glavi nedostaje još samo kruna od trnja, no sve je to majstorski sročena opsjena, koja je stvorena već onda kad je, u blatnjavu puteljku na Kozari boku, nastala fotografija na kojoj ga vidimo kako, zamišljen „zbog sirotinje oko sebe“, hoda po vodi ne obazirući se na žrtvu i uništavanje cipela. 

Tad su te cipele vjerojatno još bile jeftine. Čuvena sjednica Poglavarstva u Kozari boku održana je 1998. godine. Bandić je jednoga dana došao na posao tvrdeći da su mu ljudi u gradu rekli da je u Kozari boku katastrofalna situacija, da „nema ni vode, ni struje, ni kanalizacije.“ „Dobro, sljedeću sjednicu poglavarstva održat ćemo u Kozari Boku“, rekao je Bandić. Sjednica je doista održana u nekoj lokalnoj trgovini, a blatnjavim putem svi su pazili da ne stanu u kakvu jarugu s vodom i blatom. Osim njega. 

„On je hodao po sredini puta, zamazao je i cipele, i odijelo, i takav održao sjednicu. Obećao je ljudima da će srediti Kozari bok“, ispričao je novinarima Zdravko Tomac, pa nastavio: „Tako je na kraju krajeva i bilo. Putem natrag u Zagreb rekao nam je: kako možete pokazati ljudima da vam je stalo do njih, ako se stalno držite kao da ste iznad njih?“. 

To je samo jedan od trikova iz velike radionice opsjena. „Tri oporbene godine Bandić je pripremao teren, gradio veze s oporbom i pravio saveze. Od svojeg mesara do onih kojima je bilo jasno da HDZ gubi uzde grada“, piše u knjizi „Ja, Milan“. Novopečeni vođa oporbe često je provodio vrijeme na Trgu bana Jelačića i galantno plaćao runde pića. Još i danas je kafić Kavalir u kojem ga se moglo vidjeti skoro svako jutro jedan od omiljenih mjesta za kavu njegovih suradnika. 

Bandić se već tad silno trudio ostaviti dojam malog običnog čovjeka, pa su novinari zabilježili da se vozi tramvajem. Bio je to dio taktike, tramvajem je išao samo jednom mjesečno na dan sjednice Skupštine ili odbora. Inače je koristio automobil - kaže nam jedan od onih koji poznaju Bandićeve početke. Nije tad zanemarivao ni skupljanje novca sa strane. Poduzetni Hercegovac je shvatio da kao vijećnik može zarađivati sudjelovanjem na vjenčanjima. Redovito je išao u zagrebačko naselje Klara kod matičara. 

Korupcija Top News Bandićevi plaćenici: Nisu samo vlasnici Adventa, još je gore...

Pomagao sam matičarima. Znao sam zaraditi i nekoliko tisuća kuna za vikend - priznao je novinarima sasvim neočekivano negdje 2013. godine, na vrhuncu svoje moći. I taj podatak je otkrio slučajno, jer za razliku od prikazivanja sebe kao narodskog čovjeka baš nikad nije volio da mu se čak i oni bliži prijatelji i suradnici petljaju u posao i intimni život. 

Osim vjenčanja, Bandić je nakupio i 12 nadzornih odbora gradskih tvrtki, a tu su i članstva u raznim odborima i upravnim vijećima. Dokumenti iz tog vremena pokazuju da je zarađivao oko 12.000 kuna mjesečno od silnih naknada koje mu je osigurao ulazak u Skupštinu. Bio je apsolutni rekorder u pomaganju matičarima, a tad je Zagreb imao razdvojene tvrtke poput ZET-a, Čistoće ili Vodovoda, pa se nadziranje svake od njih dodatno plaćalo. 

I tu opet dolazimo do određene sinergije s “ljutom” HDZ-ovom protivnicom Marinom Matulović Dropulić. Ona je dopustila čelniku oporbe da pohvata konce i ostvaruje utjecaj, čitamo u dosad jedinoj knjizi koja je izašla o zagrebačkom gradonačelniku. On je znao da je medijska slika političara važnija od istine kao takve. 

Iz činjenice da novinari uvećavaju slike, kao u čuvenom filmu „Blow up“, izvukao je, nakon što se nekoliko puta opekao, inteligentan zaključak da im ne treba davati dokazne materijale. Nedavno je otkriveno kako Milan Bandić kupuje po nekoliko pari skupih talijanskih cipela, od kojih svake stoje nekoliko tisuća eura, ali više ni u ludilu ne smiju imati vidljiv naziv brenda, kako se javnost ne bi zapitala otkud mu novac. Mada je to danas, manje-više svakom, posve jasno. 

Možda su novinari koji su ga do 2000. opisivali kao „pohlepna na uspjeh, ali poštena“ i bili u pravu - ako je suditi po oznakama luksuza, Bandiću su cipele tad još služile kao obuća, a ne simbol uspjeha, sat mu je bio naprava koja je pokazivala vrijeme, a automobil, skromna BMW trojka, prometalo koje služi za prijevoz od točke A do točke B. 

Danas su sve to simboli moći i statusa, ali obavijeni jezivim prokletstvom - njegov stan nikad ni jedan novinar nije vidio, fotoreporteri nisu ušli u nj (iako ih je nekoliko puta „pozivao“), ženske revije nikad tamo nisu snimile njegovu suprugu i kćer (to su dalje od očiju javnosti držali i Sanader i Vidošević, od kojih navodno teži od dva do tri puta više) što je u očima čovjeka Bandićeva soja zacijelo prokletstvo - „dabogda imao pa ne mogao pokazati“ je tek malo nježnija kletva od klasične „dabogda imao pa nemao“. 

Noćna mora Top News Milanović ima novi cilj - razbijanje Milana Bandića

Ali bolje i to nego objašnjavati otkud lova. „On ti ima sto milijuna eura“, rekao nam je jedan sportski radnik iz njegova okruženja. „Pa nema valjda sto milijuna!“, rekli smo mu u nevjerici. „Ima, vjeruj meni!“, povikao je Bandićev prijatelj. - Kad je postao gradonačelnik 2000. godine, Milan Bandić imao je plastični sat s likom Mickeya Mousea i bio zadivljen skupocjenim satovima koje su nosili neki drugi političari - prisjetio se jedan njegov suradnik.

No već u mandatu nakon 2005. godine, novinari su na fotografijama sa sjednica Poglavarstva i drugih gradonačelnikovih pojavljivanja primijetili da je Mickey Mouse nestao. Gradonačelnik je počeo često mijenjati satove. I to ne bilo kakve. 

Kad su novinari odnijeli fotografije satova stručnjacima, ostali su zaprepašteni. Kolekciju satova  stručnjaci su procijenili na više od 300.000 tisuća kuna! Bandić je nakon pet godina vođenja grada već imao Piaget vrijedan gotovo 100.000 tisuća kuna, IWC Portugese Chrono vrijedan oko 60.000 kuna, Zenith El Primero Chronomaster vrijedan barem 45.000 kuna, Cartier Pasha od 40.000 kuna. 

Bili su to tek vidljivi elementi kolekcije kojom je Bandić - tad se još  nije plašio - iskazivao  prestiž. Satovi su mu uvijek bili slaba točka i zato ga je silno naljutilo kad su novinari počeli propitivati odakle mu novac za njih, ali se, svejedno, u javnosti počeo pojavljivati i s prstenom s velikim dijamantom, koji je procijenjen na 60-ak tisuća kuna. U svojem stilu, gradonačelnik je izbjegavao dati jasna pitanja otkud novci za kupnju skupih statusnih simbola. 

Pritisnut od Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa da prijavi imovinu - što je htio-ne htio morao učiniti po zakonu - Bandić je napisao da ima sedam satova i prsten od koji ni jedan nije vrijedan više od 10.000 kuna. I tu je sve stalo, a medijima je ostalo samo da i naknadno broje vrijednosti na njegovim rukama. 

- Oduvijek je poznato da sam ljubitelj lijepih i preciznih ura, kao i lijepih prstena. Lijepih zato što idu na lijepe ruke, a preciznih ura zato što posebno cijenim preciznost i točnost - rekao je  Večernjem listu prije nekoliko godina. 

I na pićima se moglo uočiti da voli luksuz. 

- Iako u javnosti njeguje imidž antialkoholičara, Bandić je zapravo pravi sladokusac kad je u pitanju alkohol. Gradonačelnik iznad svega voli ekskluzivnu talijansku rakiju grappa Berta. Radi se o staroj stoljetnoj obiteljskoj tvornici rakije, vrlo priznatoj u svijetu - rekli su nam prije desetak godina njegovi prijatelji. 

Spin doktor Top News Doveo je Zokija i Plenkija na vlast. Pitali smo ga je li mu žao

Berta rakije spadaju među najekskluzivnije proizvode na tržištu rakija i dobitnici su mnogih međunarodnih nagrada. Boca stoji više od 150 eura pa na više, ovisno o modelu, sastavu i godištu. Koliko Bandić voli Bertu dokazuje i činjenica da svi njegovi prijatelji koji su putovali u Italiju nisu propuštali priliku da mu kupe rakiju. Na nogometnim utakmicama Bandić je viđen kako pije Martell XO Supreme, čija se cijena kreće od tristo do petsto eura. Najveća je zagonetka, dugo, bio njegov stan. 

Ali pokazalo se da je on tek jedan u arhipelagu nekretnina koje je stekao zagrebački gradonačelnik. Milan Bandić uz svoj stan od 125 četvornih metara ima, naime, barem još četiri stana koje je koristio, a koji su - prema svjedočenjima onih koji su bili unutar njih - prekrcani luksuzom. Taj je luksuz, dakako, u stilu „neouveau riche“ - sve je to blještava kičasta versačijada, namijenjena fasciniranju priproste publike koja voli blještavilo. 

Prema svjedočenju arhitekta Ante Vrbana, koji je uređivao stan u Bužanovoj, ali i drugi stan na Gračanskoj cesti, Milan Bandić nije nikad pitao koliko što košta. Samo je birao iz kataloga i predlagao luksuzni namještaj, a sve je plaćao u gotovini po formuli „Ne pitam za cijenu...“. 

Uskok je blokirao stan koji formalno glasi na brata i koji je spojen s Bandićevim stanom u Bužanovoj u penthouse od 250 četvornih metara. Ali i tri stana za koja tvrdi da je koristio gradonačelnik. Blokade su pale zbog dugotrajnosti postupka. No gradonačelnik se riješio imovine. Kad bi se država za nešto htjela naplatiti s njegove imovinske kartice,  ne bi uspjela uzeti gotovo ništa. Bandić je prepisao imovinu na ženu i kćer. 

Jedan stan je već prodan. Samo bratov stan vrijedi više od dva milijuna kuna, a ostala tri gotovo 3,4 milijuna kuna. U Bužanovoj, Bandić ima kuhinju vrijednu 375.000 kuna marke Schiffini, tri sofe koje na tržištu vrijede svaka oko 150.000 kuna, blagovaonski stol od sedam tisuća eura, a svaka stolica oko tog stola od 1500 do 5000 eura. Čak i Bandićev pas Rudi leži na prekrivaču Fendi koji stoji do 3000 kuna. Oni koji su vidjeli stan u Bužanovoj ne opisuju nam ga kao ukusan. 

Dapače, smatraju da ima nepotrebnog malograđanskog luksuza, poput staklenih radijatora. Ali važno je da malobrojni koji imaju ulaz vide da se ima, da se može.

No formalno to nisu njegovi stanovi: polovica u Bužanovoj pripada bratu, a ostali su vlasništvo prijatelja i zemljaka. Najveća je zagonetka kako Milan Bandić može koristiti stanove koji ne glase na njegovo ime. Stanovi se, naime, knjiže na imena prijateljskih tvrtki koje su ih gradile. Svaka zgrada u kojoj je stan niknula je na zemljištu koje je prije bilo zamijenjeno s gradom ili je napravljen neki ustupak. Bio sam na nekima od tih sastanaka. Pa te stanove je gradonačelnik s investitorima dogovarao kao da je na tržnici. ‘Treba stan ovome, treba stan ovome.’ Ovi njegovi uglavnom služe za intimna druženja - rekao nam  je svjedok iz prve ruke. 

Megalomanija Top News Bandićeva 'žičara od zlata' - koštat će 803 milijuna kuna!

Već smo  u Expressu objavili i svjedočenje jedne od dama koja je imala priliku vidjeti jedan od tih stanova, onaj na Vrbiku. Kaže da je „sve izgledalo kao bordel“. Razne nepotvrđene informacije koje smo dobili kazuju da jedan stan ima u središtu jacuzzi. Redatelj Dario Juričan objavio je da Bandić u Bužanovoj ima čaki radni stol presvučen krokodilskom kožom!? 

I u drugim stanovima su navodno marke Fendi, Hermes, Armani... Svaki komad namještaja stoji nezamislivo puno za svakog prosječnog radnika: to su deseci tisuća kuna. Kupovani su tako da se vidi blještavilo, kao što se kod takvih vlasnika knjige kupuju na metre, prema boji korica. Važno je da  ostavlja dojam... Uskok je to sve znao, ispitao, ali Bandić tvrdi da to nije njegovo. A na sve upite o stanovima odgovara da su to tlapnje. 

Ali je i Ante Vrban posvjedočio da je u vrijeme Bandićeva uhićenja skinuo  sve oznake luksuza kako istražitelji i javnost ne bi doznali u kakvoj raskoši živi. Milan Bandić je uredio i kuću pokojnoj majci Blagici u Poganoj Vlaci. Postoji i kuća u susjednom Cerovu Dolcu za koju su sumještani tvrdili da je Milanova, a njegov rođak Toni da je njegova. Obje su u kamenu, divno su uređene, a čak imaju i više prozora nego što je uobičajeno. 

Pokrivene su videonadzorom. Ona u Cerovu Dolcu ima i podrum i bistu težaka za koju se pretpostavlja da je Bandićev otac ili djed. Novac za uređenje obje kuće ne može se pokriti Bandićevim prihodima, ali navodno je istražiteljima rekao da je sve platio brat Drago. Ivan Valek, čovjek koji je postavio cijeli sustav poznatih fontana preko puta NSB-a u Zagrebu, svjedoči nam kako je uređenje radio Bandić. Od njega je tražio da natkrije bazen pored kuće u Poganoj Vlaci. 

Radio sam na fontanama, a onda me je tražio da odem dolje i provjerim kako se može natkriti bazen. U Hercegovinu me vozio službeni auto sa službenim vozačem Zagreba. Bazen je ogroman i iskače od standarda jer mu je površina čak 10 puta 12,5 metara. Procijenio sam da je uz sve popuste i bez poreza cijena natkrivanja i uređenja barem 60.000 eura. Tražio me je da to platim. Nisam imao novca i nisam mogao to urediti i čak kad mi je zaprijetio da mojoj tvrtki neće platiti 2,5 milijuna kuna za fontane. I nije mi platio, sad tužim Zagreb, a u međuvremenu su mi sjele ovrhe zbog dugova, izgubio sam dom. Sve zato što nisam mogao sudjelovati u tome - priča Valek. 

Valek svjedoči o još jednoj stvari: otišao je sve prijaviti u Uskok. Rekli su mu da ne izlazi u medije dok sve ne istraže. Sutra ga je nazvao Bandićev suradnik i rekao da može zaboraviti plaćanje jer je sve prijavio Uskoku. Tu sam vidio da Bandić posvuda ima veze - kaže. 

Kultno kino Top News Laži & šank & Bandićevo delanje kina Europa

Kako nam je nadalje potvrđeno, barem jednu kuću u Hercegovini je uređivala arhitektica Loredana Stunić. Ona je navukla bijes javnosti svojim uređenjem okoliša oko Meštrovićeva paviljona. Kako nam svjedoče upućeni, ona je uz Vrbana bila jedna od Bandićevih omiljenih arhitekata. Njezina kći Pavla Šušković je jedna od onih za koju Uskok tereti Bandića da ju je zaposlio preko veze.

Svjedočila je da se nikad nije čula s Bandićem, a onda su puštene snimke njihova razgovara i dogovora. I dalje mu je jedna od vjernih suradnica u Uredu gradonačelnika. Bandićeva odijela nisu nikad problematizirana kao luksuzna iako se u jednom razdoblju vidjelo da je od prpošnog đilkoša  postao fashion victim. Odijela su diskretna, jednostavna, ali skupa: većina ih je napravljena po mjeri. Ona nemaju nikakvu oznaku, nikakvu etiketu koju možete vidjeti. 

- Dugo mi je to bilo neobično, ali to je zato što su rađena po mjeri - kaže nam svjedok. 

Ta odijela mogu prepoznati samo pravi znalci. Po šavu. Ali procjenjuju da vrijede više od pet tisuća eura. Dugo su novinari morali provjeravati i priču da zagrebački gradonačelnik ima barem dva lipicanca. Prošlo je od tada već i 15 godina, a on je prvo tvrdio da nema nikakve konje. Onda se je otkrilo i da ih ima, a lokacija im je mijenjana. Od udruge Glavičica, pa su bili na hipodromu. I onda je Bandić na jednoj prigodi najavio da će i njegovi konji sudjelovati u svečanoj povorci Zagrebom! 

Ta izjava je izazvala novo raspitivanje novinara. Kupio sam lipicance za svoj novac. Dat ću vam ugovor da vidite - izjavio je Bandić, koji je na molbu da pokaže ugovor novinarki Jutarnjeg odgovorio: “Dajte se uozbiljite”. Čitatelji su nam javljali da Bandić u kući u Cerovu Dolcu ima i garažu s oldtimerima, kojih ima nekoliko. Redatelj Dario Juričan je otišao tamo nakon uhićenja i snimio svjedočenja da su oni odvezeni prije nego što je došla policija BiH. Bandić inače ima prijavljen jedan Mercedes iz 1955. godine, ali ni tu nije jasno je li to nesuđeni Mercedes Ive Sanadera.