Milan Bandić je proteklog tjedna, nakon nekoliko bezazlenih pitanja novinarke Nove TV, počeo ludovati. Glumatao je, vikao, padao u jarost, skakao “kao da mu je žarač u guzici”, da upotebimo frazu njegova prijatelja Zdravka Mamića, pa su se svi zapitali koji ga je vrag spopao. 

Nije samo to čudno - kad se ne ponaša kao lakrdijaš, Bandić govori kao državnik, “gradonačelnik Hrvatske”: zalaže se za “korjenite reforme koje nas jedine mogu spasiti”, umjerenost i toleranciju kad je riječ o odnosima sa susjednim državama, uvođenje poreza na nekretnine kad je riječ o našoj zemlji, te mir u svijetu, iskorjenjivanje gladi i slične vrijednosti.  - Bandiću uskoro počinju dva suđenja i to ga čini nervoznim - kaže naš izvor, dobro upućen u pravosuđe i dodaje: 

- On tu ne stoji dobro. Optužnice su teške više od 20 milijuna kuna, Hanžeković je mrtav, a optuženo je gotovo cijelo njegovo bivše poglavarstvo, i to za malverzacije teške više stotina milijuna kuna...

Gazdina kaljuža 'Kulturnu revoluciju' Bandić je započeo pijanom vožnjom

- On pokušava naći izlaz tako što će sebe učiniti nezaobilaznim - kaže nam jedan bivši Bandićev suradnik, koji ga poznaje u dušu. Po njemu, Bandić vrši pritisak na Vladu i predsjednicu - ostavljajući dvojbu da bi se mogao pojaviti i na parlamentarnim i na predsjedničkim izborima, ostavlja si mogućnost da trguje s dvije strane. Jasno je da bi u predsjedničkoj kampanji uzimao glasove Kolindi, a da je u parlamentarnom okviru partner Andreju Plenkoviću. Važno je svakog dana biti negdje: u medijima, na gradilištima, u Kozari boku, na Kozari putevima, Savici...

- Bandić vidi kolika je važnost svakoga glasa u ovoj Vladi, a nije mu promaklo ni to da su Tomislav Saucha i Branimir Glavaš uvaženi podupiratelji vladajuće koalicije, pa je zaigrao na dvije kampanje - parlamentarnu, ako na jesen dođe do prijevremenih izbora, a ako do njih ne dođe, slijede predsjednički, a on će biti u to povoljnijoj poziciji što politički bude važniji. Nervozan je zbog onoga što ga čeka. Njemu se baš ne vraća u zatvor - kaže nam naš sugovornik dodajući kako Miki “ne stoji baš veselo”...

Za nepuna dva tjedna - 28. kolovoza - Bandić će ponovno sjesti na optuženičku klupu, i to zbog skrivenog pokoviteljstva. Optužnica ga tereti da je s pročelnikom za obrazovanje i sport Ivicom Lovrićem i šeficom Tržnica Zdenkom Palac pogodovao udruzi U ime obitelji. Na dušu mu se stavlja tiskanje i isporuka 700.000 letaka, 14.500 plakata, 120 jumbo plakata, izrada teksta i snimanje radijskih spotova te besplatno ustupanje 50 štandova, čime je udruzi pribavio imovinsku korist od 308.888 kuna, stoji u optužnici.  

Bandićeva komunikacija s Ivicom Lovrićem uobičajeno je pitoreskna.

“To što ona (Željka Markić) zna o politici, ja sam zaboravio. Ona bi kokošarila, a sa mnom nema kokošarenja, hoće li biti partner ili neće biti partner. Ona bi politiku provodila preko njihovih leđa i dobit će karu”, pisao je Bandić SMS-om Lovriću.

“Ona nikad nije imala partnera kao Bandića niti će imati takvog partnera, te joj poruči da Bandić želi biti  gradonačelnik Hrvatske, ne miš. Ništa Bandiću ne treba, ona mene treba, ako hoće da budemo partneri i neka je pozdravi”, pisao je čovjek dijamantne volje, dajući usput i naputke kako da se financijsko pokroviteljstvo prikrije.

“Dobro, neka to bude, ako bude priče, onda je to sponzorstvo, tiskara, inače ne, onda smo mi iza toga”, napisao je Bandić opet u rujnu 2014. godine Lovriću.

Prvu optužnicu protiv Bandića za aferu Štandovi optužno je vijeće u srpnju 2015. godine odbacilo zaključivši da u postupanju zagrebačkoga gradonačelnika nije bilo obilježja kaznenog djela.

No Vrhovni sud je u svibnju 2016. prihvatio Uskokovu žalbu i zaključio da je odbacivanjem optužnice Županijski sud povrijedio odredbe kaznenog postupka “jer je izreka tog rješenja proturječna obrazloženju”.

PRAZNE RIJEČI Kako Bandić svaki put uspije preveslati Zagrepčane...

No čak i da bude osuđen u ovom predmetu, Bandiću ne bi trebao biti problem namiriti štetu.

Već sljedeći mjesec, u rujnu, Bandića, međutim, čeka suđenje u aferi Agram. Taj je predmet puno teži, i financijski i na druge načine, jer je uz Bandića optužena legija njegovih najbližih suradnika. Optužnica je vrlo široka i jako temeljita - od deset točaka potvrđeno je čak sedam, a tri su vraćene na doradu. Bandića se, ukratko, tereti da je, poznatim načinom upravljanja gradom, Zagreb oštetio za 25 milijuna kuna.

Uz Bandića, optužnica obuhvaća bivšeg šefa Holdinga Slobodana Ljubičića Kikaša, Bandićevu desnu ruku, a u njoj su i Bandićev savjetnik Željko Horvat, bivši direktor ZET-a Ivan Tolić, Ivan Markušić, referent za javnu nabavu Zagrebačkog holdinga Filip Čulo, direktor Čistoće Miljenko Benko, zamjenica pročelnice gradskog Ureda za imovinsko-pravne poslove Ines Bravić, načelnica odjela za pravne poslove u Gradskom uredu za imovinsko-pravne poslove Koraljka Rožanković Uremović, direktor građevinske tvrtke Bramgrad projekt Branko Mihaljević, pročelnik stručne službe gradonačelnika Vidoje Bulum, pročelnik Bandićeva ureda Miro Laco, glavni tajnik Zagrebačkog športskog saveza Zdenko Antunović, Dragutin Kosić (osuđen nakon nagodbe) i direktor Plinare Ante Dodig.

Samog Bandića Uskok tereti i za sporne donacije u predsjedničkoj kampanji Bandića, pogodovanje CIOS-u i  tvrtki Bramgrad, trgovanje utjecajem (nezakonito zapošljavanje bliskih osoba u Gradskom poglavarstvu i Zagrebačkom Holdingu) i nezakonito korištenje službenih automobila u privatne svrhe.

Nakon što je Vida Demarin, kao predsjednica upravnog vijeća Zagrebačke zaklade za pomoć osobama oboljelima od cerebrovaskularnih bolesti, istražiteljima ispričala da ju je Bandić u dva navrata nagovarao da promijeni iskaz i potpiše dokument neistinita sadržaja, istraga je proširena i na to djelo.

Ukratko - tu bi gradonačelnik - ako ne bude oslobođen, mogao proći vrlo loše i to ga čini nervoznim.

Njegovi povremeni ispadi uvijek izazovu lavinu nagađanja o stvarnim motivima koji ga tjeraju u, naizgled neobjašnjive, sukobe s novinarima. Zadnjih se mjeseci, nakon otkrića da je posjetio Italiju nevjerojatan broj puta, u Zagrebu počelo pričati kako je Bandić sve svoje bogatstvo - koje neki procjenjuju na nevjerojatnih 200 milijuna eura - pretvorio u dijamante, pa deponirao u Vatikan, gdje je navodno savršeno zaštićeno od pogleda radoznalaca, sigurnije nego u Švicarskoj. Opet su obnovljene priče o Bandićevu ljubavnom životu i sklonosti nedopuštenim užicima svih vrsta. Na sva ta pitanja on je autoru ovoga teksta još prošle godine odgovorio tipično bandićevski - “overdozira” se samo ljubavlju prema ljudima, najveće mu je bogatstvo osmijeh na licu malog čovjeka, i tako dalje i tomu slično.

Velika koalicija Bandić će pomoći Plenkiju da ukloni Kolindu i desničare

- Dabogda svi trošili kokain k’o Bandić, da se svi navuku na bijelo - rekao je tad. 

- Nemojte se iznenaditi ako se sad počne pričati da imam jedno dijete u Rimu, jedno u Berlinu, vikendice, kuće itd. Javite mi se poslije pa ću Vam reći što je istina. Ja se drogiram ljubavlju. Ja sam zaljubljen u ljude i to je tajna mojega uspjeha.

Njegovi zadnji nastupi su čudna kombinacija državništva, gradske i kvartovske politike - svega tu ima, o svemu on govori, posvuda iskazuje svoj stav, kako bi u ovoj kampanji neprestano stvarao sliku “omnipotentnosti i omniprezentnosti”. Nakon hrvatsko-srpskih razmirica oko Oluje prozborio je kao drug Tito, u Savici bi, da nije bilo pucanja živaca, govorio kao kvartovski knez (on razumije svakog čovjeka, živi s običnim ljudima 24 sata dnevno, suosjeća s njima, rješava njihove probleme, ali ne preko koljena), a na prošlomjesečnoj konferenciji za novinare opet je govorio kao “gradonačelnik Hrvatske” - premijer reformator.

- Hrvatskoj trebaju suštinske reforme koje Vlada treba imati hrabrosti provesti, a jedna od njih je uvođenje poreza na nekretnine - rekao je Bandić. Pročelnica zagrebačkoga Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Mirka Jozić rekla je pak da se “redistribucijom dohotka ne može ništa ozbiljno postići”. Sve to zvuči krasno, no Bandić bi trebao odgovoriti na dva pitanja: prvo, nije li redistribucija dohotka jedan od stupova njegove politike, i drugo, ako su već reforme sine qua non opstanka, a on je na vlasti u Zagrebu već 18 godina, što ih, k vragu, nije sam proveo - imao je na raspolaganju gotovo dva desetljeća - i time pokazao “kak se to dela”?

Bandić je - govoreći o Vladi - rekao da ga Vladin pristup poreznoj reformi podjeća na “domobranski mentalitet” s kratkoračnim mjerama, dok Hrvatska, vjeruje, “treba suštinske reforme, za što je pak potrebna stabilna Vlada, pa je zato i podupire”. Milan Bandić je, oslanjajući se na gradski budžet i široko rasprostranjeni domobranski mentalitet - koji se prostire na području znatno većem od Markova trga - minulih desetljeća redistribuirao gradski novac kako je htio. U Holdingu i Gradu je zapošljavao svakoga za koga je zaključio da treba, stvorivši kadrovske deponije koje će morati raščišćavati neki novi zagrebački Heraklo, bude li ga. No Bandića to nije omelo da dijeli svoje recepte - za probleme koje su stvarali on i njemu slični političari kojima Hrvatska, nažalost, nije oskudijevala, pa sad ljudi masovno bježe tražeći u ružnijim zemljama ljepšu budućnost, a u surovijim predjelima poštenije političare. 

“Ljudi u Hrvatskoj koji imaju hrabrosti, smionosti i odvažnosti te koji će angažirati one koji mogu provesti suštinske reforme bit će upisani zlatnim slovima u povijesti Republike Hrvatske”, rekao je, možda i ne bivajući svjestan da time zaziva izgradnju svega što je razarao i razaranje svega što je gradio - ne, dakako, u fizičkom smislu.

“Moguće je da se opet kandidiram na predsjedničkim izborima. Ako se kandidiram, bit će bitka za svaki glas”, rekao je o sebi. “Ako se ne kandidiram, neće biti predsjednika bez podrške Milana Bandića. A ja ću uvijek raditi ono što od mene traže ljudi. Spreman sam prihvatiti svaku funkciju koju mi građani Republike Hrvatske dodijele na poštenim izborima bilo koje razine.”

Bandić je objasnio kako “na zelenu granu nećemo stići s redistribucijom poreznih stopa i ‘prelijevanjem iz šupljega u prazno’ zadanog kolača koji se zove nacionalni dohodak”. Pohvalio se da “kao istinski socijaldemokrat koji živi socijaldemokraciju pita gdje je tu solidarnost s onima koji nemaju, a ni oni koji imaju više neće dobiti bitno više, što njima i nije važno”.

Bandić je, rekao je, siguran da takav Vladin prijedlog porezne reforme Stranka rada i solidarnosti ne može podržati u Hrvatskom saboru. Istaknuo je kako cilj njegove stranke nije rušenje Vlade, nego im je cilj raditi bolje kako bi se provele suštinske reforme i promjene koje će donijeti bolji život ljudima. 

Zbog Zagreba Ucjena Plenkiju: Bandić prijeti raskidom koalicije

Ova porezna reforma, ocijenio je, nije na tom tragu, i to treba jasno reći.

Bandić je rekao kako očekuje da će se uvesti porez na nekretnine te je postavio pitanje: “Čega se mi to bojimo i zašto dvije godine odgađamo uvođenje poreza na nekretnine, jer bogate treba stimulirati da daju više zato što su od ove zajednice i više uzeli te se u njoj obogatili”. Koalicijskim partnerima i premijeru poručio je da njegova stranka “neće odustati od ove Vlade jer nemamo bolju”, a na pitanje očekuje li spremnost na kompromis, odgovorio je kako je “premijer normalan čovjek koji voli ovu zemlju kao i on te im je u interesu da nešto naprave za ovaj grad i ovu zemlju”.

Zagrebački gradonačelnik, ukratko, obećao je svima sve - obratio se kao Marko Antonije “građanima, prijateljima i Rimljanima” - pa ponudio sve što je mogao - predsjednički, parlamentarni, državnički i gradonačelnički paket. Iz svega se vidi da se čvrsto drži Andreja Plenkovića - no nije jasno zašto želi podržavati kabinet koji njeguje “domobranski mentalitet” u situaciji u kojoj Hrvatsku mogu izvući samo hrabre reforme? Možda zato što “domobranski mentalitet” ipak može spasiti ponešto - njegovu kožu, recimo? Bandić “sitno broji” do početka prvog, a potom i drugog procesa. Vidjet ćemo jesu li njegove računice ispravne - tko god se u ovoj zemlji kladio na vrijednosti koje on zagovara, nije pogriješio...