U osvit predizborne kampanje 2007. godine, uoči izbora na kojima je Ivi Sanaderu bilo suđeno da padne s vlasti, SDP je prvi put javno otvorio temu ukidanja vjeronauka u školama. Bila je to pitanje koje se godinama sporadično i stidljivo vrtjelo po medijima i kuloarima, da bi svoju političku premijeru doživjelo upravo u kampanji u koju je najjača oporbena stranka ušla s desetak posto prednosti pred HDZ-om.

I SDP je uspio izgubiti te izbore. I Zoran Milanović, tadašnji friško izabrani predsjednik SDP-a, dobar dio krivnje za taj poraz svalio je upravo na vjeronauk. Njega je okrivio za mobilizaciju desnice oko premijera koji se prethodnih godina zamjerio desničarima zbog mnogo stvari, među kojima su bili Haag i Ante Gotovina, ali i otvoreno koketiranje s liberalnom ljevicom.

Veliko pitanje Vjeronauk u školi i crkvi, a mladi vjerski nepismeni. Kako?

Otvaranje svjetonazorskog pitanja kao što je vjeronauk navodno je pomoglo Sanaderu da ponovno prisvoji i aktivira desnicu te na kraju odnese uvjerljivu pobjedu na izborima. Ili je barem tako vjerovao Milanović. Koji je ostao vjeran stavu da se više ne hvata vjeronauka, kao što je rezolutno odbijao, čak i kao predsjednik vlade, bilo kakvu pomisao o reviziji Vatikanskih ugovora.

Upravo onu reviziju koju je ovih dana otvorio Glas Anke Mrak Taritaš, kao dio oporbene Amsterdamske koalicije. Klub zastupnika Glasa i HSU-a predložio je u Hrvatskom saboru da se zaključkom obveže Vladu da pokrene postupak revizije Vatikanskih ugovora, pozivajući se pritom na podatak da Vlada izdvaja godišnje 900 milijuna kuna za pomoć Katoličkoj crkvi, ali poručujući još jednom kako je “vjeronauku mjesto u crkvi, a ne u školi”.

I što se tad dogodilo? Prijedlog je, predstavljen u gluhom popodnevnom terminu, doživio bujicu replika HDZ-ove desnice, a čak je i Andrej Plenković dojurio u Sabor kako bi odbacio prijedlog Glasa. Nije mu bilo teško. Vjeronauk je tad, zajedno s revizijom Vatikanskih ugovora, ponovno imao veći mobilizacijski efekt na desnicu nego na liberalnu ljevicu. Baš kao što su to imale i druge svjetonazorske teme.

Na vjeronauku je Sanader spasio drugi mandat, na spolnom odgoju i referendumu o braku Tomislav Karamarko svojedobno je gradio povratak HDZ-a na vlast. Svjetonazorska pitanja, naročito klerikalne teme i propitivanje Katoličke crkve, oduvijek su bila snažniji adut u mobilizaciji desnice nego liberalne ljevice. O vjeronauku i reviziji Ugovora sa Svetom Stolicom toliko se godinama govorilo i toliko puta je prežvakana i odbačena ta ideja da je javnost, pogotovo ljevičarska, naprosto izgubila interes.

Otupila se oštrica. Ispuhao entuzijazam. Desnica se, međutim, ovakvim temama hrani. Je li onda Glas bio u pravu što je sad ponovno otvorio tu temu?

Anka Mrak Taritaš je pokušala promijeniti paradigmu i naglasak staviti na financijsku komponentu cijele priče. Apostrofiranjem proračunskih izdvajanja za Katoličku crkvu željela je zaobići taj nesretni svjetonazorski aspekt, ali on je ipak nezaobilazan. Skidanje Crkve s državnog proračuna manje će mobilizirati ljevicu nego što će izbacivanje vjeronauka iz škola mobilizirati desnicu.

Problem leži i u činjenici da se pitanje revizije Vatikanskih ugovora u pravilu otvara u predizbornim razdobljima, kad je svaka suvisla rasprava nemoguća i politički blokovi parazitiraju na elementima koji samo pomažu mobilizaciji birača, a ne rješavanju problema. Ali opet, nijedna Vlada nije se usudila u svojemu mandatu primiti tog "vrućeg krumpira".

Nemaju pojma Samo kod nas su ljudi zbog vjeronauka manje tolerantni

Tako je i danas tema vjeronauka i financiranja Crkve otvorena u osvit europskih izbora, u godini koja će biti krcata predizbornim kampanjama. I od koje bi opet mogao profitirati HDZ.

Nije čudno da je Plenković dojurio na saborsku raspravu o Vatikanskim ugovorima. On je danas u situaciji koja podsjeća na Sanaderovu: opterećen aferama, zavađen s desnicom, povezan s liberalnom ljevicom, u konfliktu s klerikalnim udrugama... Stoga je vjeronauk tema na kojoj će izbrusiti ugled šefa HDZ-a i koja će mu pomoći nabildati mišiće pred klerikalnom desnicom. Premijer će obraniti Katoličku crkvu, obranit će vjeronauk, obranit će svoju poziciju na političkoj sceni.

Anka Mrak Taritaš, kao predlagačica u Hrvatskom saboru, naglasila je kako ne želi da se tema vjeronauka pretvori u raspravu o vjeri i vjernicima. To, međutim, nema veze. Naravno da će desnica to pretvoriti u raspravu o vjeri i vjernicima. Njoj i HDZ-u svjetonazorske teme nose veću mobilizacijsku vrijednost.

Na početku svojeg premijerskog mandata Zoran Milanović ušao je u projekt uvođenja Zdravstvenog odgoja u škole, što je klerikalna desnica popratila histeričnom reakcijom oko spolnog odgoja, iskoristila za huškanje protiv “pedofila i perverznjaka”, što je kasnije dovelo i do referenduma o braku, kao još jednog čavla u lijesu SDP-ove vlade.

Milanović, opečen iskustvom vjeronauka, možda u to ne bi ušao da u projekt nije bila uključena njegova supruga, ali i tad se mogao uvjeriti koliko drugoj strani malo treba da izmanipulira birače, čak i oko zdravstvenog odgoja. Što onda treba tek reći o vjeronauku? Ako je Katolička crkva sumnjala u Plenkovićev HDZ, Glas je svojim prijedlogom pomogao Plenkoviću da vrati njezino povjerenje.